Na volanu bicikla naslonjenog u nekom trenutku petka na zgradu Općine Legrad obješena je mala crna plastična vrećica na kojoj dično piše: “Zrela odluka”. Preko ceste je škrti sajam. Trži se cvijeće, uglavnom žute i ljubičaste maćuhice za okućnicu i za groblje. Jedan štand s odjećom i to je to za ovaj sajmeni petak, prvi nakon 45 dana koronastanke. Puno je starčadi. Mladi, kažu nam, rade, a djeca su doma na nastavi.
Legrađana nema na burzi, pa ni na cesti, a djece je ionako sve manje. Zbog toga se općinski načelnik domislio pa početkom godine ponudio kuće u općinskom vlasništvu na prodaju za jednu kunu. U oglasu je, sažeto, pisalo: “Tko želi živjeti u Podravini, na granici s Međimurjem, ima manje od 40 godina, posao i nema kazneno djelo iza sebe, dobrodošao je. Kuća će ga stajati jednu kunu, može računati na dodatne novčane potpore i miran život na selu. Miran, ali ne i dosadan”, obećava načelnik Ivan Sabolić.
Zadnja je tri mjeseca bio poput dilera nekretnina. Pandemija ga je tek malo usporila, ali pokazao se dobar. Diler i demograf. Prodao je sve četiri kuće i priskrbio Legradu uz osmero odraslih stanovnika čak i 11-ero djece, 12. je na putu.
U Legrad će se doseliti obitelji Jadanić, Oto, Ros i Bušić. Dok Jadanićima i Rosovima selidba neće biti daleka, tu su blizu, u susjednim županijama, obitelj Oto će se u Legrad doseliti s Raba, a Bušići iz Zagreba. Razlozi za selidbu u Legrad jednostavni su: sviđa im se život na selu, klincima žele priuštiti sretno djetinjstvo uz kokoši i pajceke, što im je bolje od života na užarenom asfaltu. Škole su dobre, tu je i Sveučilište Sjever. Posla na sjeveru ima, troškovi života su manji, a i Općina je spremna pomoći za početak.
- Kad bih ja na Rabu mogla kupiti kuću? Nikad, da imam i pet života. Već sad radim pet poslova pa nemam ni za deset kvadrata - sretna je Jelena Oto jer opet u životu vidi perspektivu.
Vesele se poljoprivredi
U obitelji je četvero djece, od tri do 14 godina, a krov nad glavom daje im baka, suprugova mama.
- Baš ništa nam ne fali, ali ipak želimo vlastiti dom. Ja sam iz Preloga i nedostaje mi rad na poljoprivredi. Naučena sam na polje - kaže majka četvero djece.
Suprugov hobi, ribolov, kojim krpaju obiteljski budžet, ubuduće će služiti kao kasica prasica za uređenje nove kuće. Selidba slijedi čim dovedu kuću u red. Sigurna je da će u tri godine, koliko je rok, to i učiniti.
Iako, sve ovisi o percepciji, kuće za kunu nisu za donijeti kofer, vešmašinu i TV s radijem pa se useliti,tek promijeniti laminat i karniše. Domaćina tu čeka puno posla. Razmaženi nemaju ovdje što tražiti. Ali za sve koji žele raditi, posla ima.
- Pandemija nije utjecala na potražnju za radnicima. Puno je tvrtki uokolo koje vape za njima. Ludbreg ima jaku industriju koju drže stranci, napose Indijci. Međimurci traže radnike u metalskoj, a Podravina u prehrambenoj industriji. Podravka je bila i bit će gospodarska okosnica cijelog ovog kraja. Također, samo u Legradu je 10-15 OPG-ova - nabraja načelnik.
Kad je početkom godine izašao oglas o prodaji kuća za jednu kunu, u Legrad su dolazili ljudi iz cijele Hrvatske. Ili su slali pisma, mailove i zvali telefonom. Potegnuli su do Podravine naši iz Irske, Njemačke, BiH i bračni par Istriana. Oglas o kućama za jednu kunu brzo se pronio. Iako, kaže načelnik, svaka čast svakome, prioritet su obitelji s djecom ili one koje ih namjeravaju imati. Konkurirati su mogle i samohrane majke ili očevi. Što više djece, to bolje. Da Legrad dobije i budućnost. Mučio je načelnika taj manjak duša, osobito dječjih, u njegovoj općini.
Legrad kuće može dati u bescjenje kad u njima ionako nema tko živjeti. Alternativa je zapuštena okućnica, koju je općina dužna urediti, pa su takva imanja samo trošak. Gdje su nestali Legrađani? Raselili su se. Prije malo više od stoljeća, 1918. godine, živjelo je tu 5500 duša. Prvi val odlazaka uslijedio je nakon nestanka Austrougarske, 2. svjetski rat presudio je Židovima iz legradskog Židovaroša. - Prema popisu stanovništva iz 2011. godine bilo nas je 2145, ali danas nas je sigurno još i manje, oko 1800 - govori Sabolić.
Legrađani nisu otišli daleko, uglavnom u Beč i u Graz. Oko tri sata od doma. Tamo su radili, u jednom trenutku su ondje i ostali. Jednako je i danas, pa načelnik namjerava preduhitriti selidbu. I crnu kugu. - Recesija, od 2008. do 2014. godine, nas je opustošila. U 2013. godini imali smo 15 rođenih i 60-tak umrlih. Zadnjih je godina bolje. Prije dvije godine, 2018., rodilo se 27 beba, a umrlo je 36 ljudi, lani je omjer bio 27:30 - kaže.
Zbog svega su u Legradu odlučni ne dopustiti da se ponove crne statistike. Pa uz kuće za kunu, novi građani dobivaju i druge povlastice za legradsku osobnu kartu.
Jelena Oto, majka četvero djece, veseli se novom početku u Podravini
- Uz kuću ili zemljište za kunu, do 25.000 kuna plaćamo nabavku materijala za obnovu i troškove dokumentacije. Kupi li se kuća od treće osobe, plaćamo 20% njezine vrijednosti, maksimalno do 35.000 kuna. Imamo novi vrtić, školu, besplatnu predškolu, knjige su besplatne pa Općina daje vaučere za kupovinu svih ostalih školskih potrepština - nabraja Ivan Sabolić.
On sam zasad nije pridonio boljoj demografskoj slici Legrada. Pitamo ga koliko godina ima i što čeka? Godina mu je 30, njegova djevojka živi u Zagrebu, studira pravo i radi na Upravnom sudu. Čekaju da završe s adaptacijom kuće koju je on platio 18.000 eura. Kuću za jednu kunu nije kupio. - Bio bi to sukob interesa - smije se. Kad završi kuću, nada se i u roku završenoj brzoj pruzi kojom će se od Koprivnice do Zagreba moći stići za 45 minuta, da buduća supruga ne mora odustati od dobrog posla.
Razgovor s mještanima
Ivan Sabolić - koji na radnom stolu ima posudicu s lješnjacima jer je unatrag dva mjeseca na keto dijeti i smršavio je već 10 kila, ali naglašava da kao ovisnik o Coca Coli ima lošu krvnu sliku pa zato posti s mesom - načelničkog se posla prihvatio ozbiljno.
- Profesionalac sam jer sam uvjeren da samo radom 24 sata na dan može biti pomaka - kaže. Mogao je naslijediti obiteljsku kuću jer njih su dva brata i dvije sestre, ali svi su već skučeni pa su se nadali da će on brinuti o djedovini, ali od toga neće biti ništa. Politolog je, ovo mu je drugi mandat s liste SDP-a, suvereno osvojen s više od 70% glasova u prvom krugu. Diplomirao je između izbora za prvi mandat i preuzimanja dužnosti.
Ivan Sabolić
Ipak, 70% mu se i ne čini mnogo jer, kaže, nije isto imati 70% od 1800 ili 2500 glasačkih ruku. Zbog toga, od kada je posljednjeg dana siječnja Općina Legrad raspisala natječaj za prodaju kuća po jednu kunu, Ivan Sabolić nije imao mira. Ni nemira. Napokon mu se činilo da je našao formulu za budućnost Legrada. Uspješnu. Nije prošao ni koji dan, a javilo se deset obitelji. Sve su kuće na do 2000 četvornih metara zemljišta i od 80 do 110 kvadrata.
Kako mu je uopće palo na pamet nuditi kuće po kunu? - Volim razgovarati s ljudima raznih profila, zanimanja i naobrazbe. I svi su komentirali kako je teško doći do vlastitog krova nad glavom. Istovremeno, mi imamo 19 naslijeđenih nekretnina koje smo bezuspješno prodavali. Od toga je sedam kuća za obnovu, neke su ruševne, drugima prijeti urušavanje. I sam posjed košta kunu - govori.
Rado će se odreći komunalne naknade od prodaje u zamjenu za porez na dohodak koji će uplaćivati budući stanari s obavezom 14 godina života u kupljenim kućama. Useliti se moraju najkasnije za tri godine.
Dvije su kuće najtraženije. Kuća i okućnica iza metalne zelene kapije u legradskoj sporednoj ulici, Bana Josipa Jelačića, na kućnom broju 28 jedna je od njih. Imanje je slično slavonskima. Plava kuća s kukuruznim štagljem i nekoliko gospodarskih zgrada u zaokruženom dvorištu. “Ženska vrba” u dvorištu sliči maslini, na zidu pored ulaza otisak je dlana ostavila Suzana, a Kristina je za B-a nacrtala majušno srce. - Prvi susjedi žive u Kanadi, šest mjeseci su tamo, drugih šest u Legradu - govori Ivan Sabolić.
I kuća s druge strane ulice u vlasništvu je općine. Točnije, pola kuće zgarišta. - Kuća nije bila za obnovu pa smo je dali vatrogascima za vježbu, a mi ćemo kasnije prodati zemljište. No, vješto su je i brzo ugasili pa, eto, imaju još posla - sad je već raspoloženiji načelnik.
U plavoj se kući Tatjana Jadanić “odmah našla”. Tatjana i suprug s troje male djece, Edijem (5), Nolom (3) i Leom starim devet mjeseci, danas žive u podstanarstvu u Starigradu kod Koprivnice.
Tatjana Jadanić sa suprugom i troje djece napokon će se riješiti podstanarstva
Ona ne želi, ne namjerava i neće čekati tri godine na useljenje. Ne misli čekati ni dvije, ni godinu dana. Sa suprugom i troje djece u novu kuću planira se useliti ujesen.
Sudbonosni natječaj
- Jako se radujem. Baš jako, jako. Od šest godina braka, četiri smo živjeli kod suprugovih, dvije smo podstanari. Suprug je automehaničar, posla ima, ali nikako da ga prijave za stalno. A bez ugovora na neodređeno nema kredita. I pitaj Boga kad bi se stvari posložile da nije izašao ovaj, za nas se pokazalo, sudbonosni natječaj - sretna je Tatjana. Već je osmislila i rutinu u novom domu - Suprug neće mijenjati posao, putovat će, što nije daleko, a ona će s djecom kao malim šegrtima uređivati okućnicu.
Nije ovo prvi put da Legrad nudi kuće za kunu. Raspisali su Legrađani isti natječaj za kuće po kunu i prije tri godine, ali zeznula ih je birokracija. Točnije, nitko im nije znao objasniti kako uknjižiti pravu vrijednost, budući da oni kuću koja ima svoju tržišnu vrijednost prodaju za jednu kunu. U međuvremenu je pao dogovor da se kupoprodaja knjiži kao poticaj za samozbrinjavanje.
Legrad je tražio mlade, a mladi ne vole dosadu.
- Jasno je da ovo nije veliki Zagreb, Koprivnica, pa ni Varaždin. Ali dosadno nije. Puno je udruga koje redovito organiziraju razna događanja, ljeti je špica Šoderica. Planiramo kamp, robinzonski kamp bez blagodati suvremenog života, fitness staze na otvorenom... Uz Šodericu se gradi šetnica, Legradsko kulturno ljeto uvijek je dobro posjećeno, ljudi vole festival Rock live... Biciklističke rute su poseban hit, Drava route, Zrinski - Sulejman, od Čakovca do Osijeka i EuroVela, ruta željezne zavjese od Finske do Crnog mora dugačka na tisuće kilometara - nabraja načelnik.
Za Legrad je zainteresirana i turska kompanija koja bi radila na projektima toplinske energije i za njih će trebati visokokvalificirane radnike. Kad se pak ta energija upotrijebi za plastenike i staklenike, bit će posla i za one s manje škole.