Bivšem vrataru Dinama i hrvatske reprezentacije Draženu Ladiću (56) stigao je drugi sudski “šamar” nakon što je osuđen na uvjetnu kaznu jer je 2010. u centru Zagreba skrivio prometnu nesreću u kojoj je pet mladića ozlijeđeno. Josip S. (25) bio je jedan od te petorice. Imao je 16 godina kada su mu se ugasili sportski snovi. Nakon dvotjedne borbe za život u KB Sestre milosrdnice, i u konačnici pet operacija kako bi stao na noge, Josip je dotadašnju uspješnu tenisku karijeru kao mlada nada, morao zamijeniti dugotrajnim oporavkom.
Zahvaljujući operaciji u švicarskom Baselu, gdje su koristili intraoperativni 3D CT uređaj, kakav u Hrvatskoj ne postoji ni danas, izvršen je korektivni zahvat trodimenzionalne rekonstrukcije koštanih ulomaka te derotacija i valgizacija uz reosteosintezu metalnom pločom i vijcima. Cijena? Uspješan zahvat i 29.661,65 CHF u gotovini. Upravo toliko, ali s kamatama, što iznosi preko 200.000 kuna te još 55.694 kune sudskih troškova, Ladić mora, prema nepravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, isplatiti Josipu S.
Stradao na zadnjem sjedalu
Mladićev otac Darko prisjetio se te traume od 5. rujna 2010. godine, koja je na cijeloj obitelji ostavila traga. Josip je kobnog dana stradao kao putnik na stražnjem sjedalu.
- Sin je zadobio teške ozljede nagnječenja plućnog krila s unutarnjim krvarenjem, prijelom rebara i prijelom bedra. Bio je u izuzetno lošem stanju i životnoj opasnosti dva tjedna. Preživljavanje je bilo upitno. U KB Sestre milosrdnice operirali su mu prvo bedrenu kost, no liječnici nisu bili zadovoljni rezultatima jer neki vijak nije dobro sjedao pa je uslijedila druga operacija i potom rehabilitacija. Cijelo to vrijeme sin je bio potpuno nepokretan, ovisan o tuđoj pomoći 24 sata dnevno, a ja sam bio prisiljen napustiti posao jer je netko morao biti s njim cijelo vrijeme - priča Darko S., dodajući da su i nakon rehabilitacije u Daruvarskim toplicama rezultati bili nezadovoljavajući. Sin mu nije mogao hodati bez štaka, šepao je i, kako kaže, cijelo tijelo Josipu je bilo nagnuto na jednu stranu.
- Ni šest mjeseci nakon operacije nije došlo do poboljšanja. Pomoć smo potražili i u Lovranu, a onda i u Zagrebu kod niza renomiranih liječnika u području ortopedije, ali nitko nije znao zašto je stanje i dalje loše. Dr. Vlasta Brozičević iz Terma Selce, koja se bavi sportašima, preporučila nam je da odemo u Basel kod dr. Müllera i prof. Friedricha. Čak sam razmatrao i opcije Amerike i Australije, jer kad je djetetu loše, nema te sile koja bi mogla zaustaviti roditelje u traženju pomoći. Odlučili smo se za Švicarsku - dodao je još mladićev otac opisujući kako su prvo svu dokumentaciju liječnicima u Basel poslali e-mailom. Nakon toga su mu sina zvali na prvi pregled, gdje ih je dočekao sedmeročlani konzilij.
Bedrena kost zarotirana
- Tražili su od Josipa da hoda hodnikom kako bi vidjeli kako taj hod izgleda, a na kraju ga je pregledao i prof. Friedrich, pročelnik Klinike za ortopediju Ortopedske klinike u Baselu. Utvrdili su da je bedrena kost bila rotirana, što je onemogućavalo koljenu da sjedne u ležište, i bila je djelomično uprta u koljeničnu kost, što je dovelo do stvaranja nakupina koštanog tkiva veličine muške šake.
Doktori su nam rekli da se čim prije javimo na operaciju kako bi se ispravile greške, jer se to koštano tkivo širilo i pogoršavalo zdravstveno stanje te onemogućavalo hod - prisjetio se dalje Josipov otac, za kojeg su uslijedile dodatne, novčane muke. Morali su bolnici dati 32.000 CHF pologa. U to vrijeme Josipov otac bio je nezaposlen, a novac su pokušali prikupiti donacijama preko Hrvatskog teniskog saveza te Teniskog kluba Medveščak. No uzalud, jer hrvatski tenis je sport u kojem novca nema. Pokucali su i Draženu Ladiću na vrata.
- Bili smo u velikoj financijskoj nevolji. Supruga je nazvala i Dražena Ladića da nam posudi dio novaca. Da, da nam posudi. Našla se s njim na kavi, no on je u tom trenutku rekao kako nema ništa s tim, da on nije prošao kroz crveno te kako neće ništa platiti. I tu prestaje svaki kontakt s njim. Ni sam ne znam kako sam uspio skupiti novac jer smo ga kasnije morali vratiti. Rasprodali smo dosta toga, moji roditelji su prodali kuću. To mi je najgori životni neuspjeh. Inače, u bolnici u Baselu liječili su se Ivica i Janica, i upravo se ona maksimalno angažirala oko moga sina. Sin mi je operiran i operacija je bila uspješna. Kirurzi su koristili trodimenzionalni CT uređaj.
Ispravili su bedrenu kost, noga više nije krivo stajala i sin je počeo normalno hodati. Prvi dio rehabilitacije obavljen je u Baselu, a ostatak u Selcu. Godinu poslije, u Baselu su u četvrtoj operaciji po redu sinu izvadili vijke i pločice. Ali bio je to, svejedno, kraj njegove sportske karijere - naglašava Darko S., podsjećajući da su vještaci utvrdili kako bi njegov sin bio trajni invalid da nije operiran u Baselu.
Ladićev odgovor
Nakon devet godina od tragedije, presuda je stigla u vrijeme kada je Josip S. magistrirao ekonomiju i time pokazao da ga tragedija u centru metropole nije unazadila te kako je veliki borac koji je morao krenuti drugim putem. Josipova obitelj svjesna je da je pravomoćna presuda još uvijek daleko jer je Ladić na prvostupanjski pravorijek uložio žalbu. Josipovom diplomom roditeljima su se otvorili novi horizonti. Nova stranica života.
- Želimo samo da bude sretan i da nikada više ne osjeti nepravdu. U sudskom postupku za sina nismo tražili ništa što mu ne pripada. Tražimo samo da se nadoknadi trošak liječenja, a odštetu za pretrpljeno nismo potraživali jer nikakav novac ne može nadoknaditi ugašene snove - zaključio je Josipov otac.
Inače, tijekom sudskog postupka Ladić je, između ostaloga, naznačio kako u vrijeme stravične nesreće vlasnik Mercedesa nije bio on, već njegova tvrtka Gardien d.o.o., a tvrdio je i da je Josipova obitelj odbila njegovu pomoć u Hrvatskoj. Nakon presude ponovio je to i za Jutarnji list.
- S mamom tog dečka našao sam se u dva navrata i rekao joj da mogu pomoći oko liječenja u Hrvatskoj. Da se u Sloveniji liječio umjesto u Švicarskoj, troškovi liječenja bili bi daleko manji. Razgovarao sam s prof. Nemecom kako da se dečku pomogne, ponudio sam pomoć, ali obitelj nije htjela tog renomiranog doktora. Njihovo je pravo da odaberu što misle da je najbolje za dijete. Hvala Bogu, sve je s dečkom na kraju OK, koliko sam upućen. O žalbi na presudu i daljnjim pravnim koracima ne bih. O tome odlučuje moj odvjetnik - rekao je za Jutarnji list Dražen Ladić.
Na sudu tvrdio da je Clio taj koji je prošao kroz crveno svjetlo
Kobne noći s 4. na 5. rujna, Ladić se s mladom reprezentacijom vraćao iz Kragujevca s utakmice protiv Srbije. Autobusom su se dovezli do zagrebačkog hotela Laguna, gdje je bio parkiran Ladićev, tada pet godina star Mercedes E320, kojim je krenuo kući. Bilo je oko 1 sat nakon ponoći kada se vozio Kačićevom ulicom te je dolaskom do križanja s Klaićevom, lakomisleno smatrajući kako neće biti štetnih posljedica, prošao kroz crveno svjetlo te naletio na Renault Clio u kojem su bila petorica mladića, i koji je prošao kroz zeleno svjetlo. Clio je odbačen u zaštitnu ogradu kafića Stara ciglana te se odbio od ograde i u rotiranju “pomeo” tri parkirana auta. Iz smrskanog Clija zaustavljenog na bok, koji je vozio tada 20-godišnji Marko G., dečke su izvlačili vatrogasci. Trojica njih bila su teško ozlijeđena, a dvojica lakše. U istrazi je najteže stradali Josip S. tek kratko otkrio da se sjeća samo da je u auto ušao na Langovu trgu i potom kad se probudio u bolnici.
Tužiteljstvo je za Ladića tražilo 20 mjeseci zatvora s četverogodišnjim rokom kušnje, no sud ga je kaznio blažim i kraćim uvjetom te mu naložio plaćanje 13.000 kuna prometnog i sudskomedicinskog vještačenja. U svojoj obrani Ladić je odbacio krivnju, ističući da je na semaforu bilo zeleno te da je vozio 50 km/h. Prometni vještak nije mogao za sigurnošću utvrditi je li na crveno prošao Ladić ili drugi vozač, no utvrdio je da oba vozača nisu mogla proći kroz zeleno u isto vrijeme. Ladića su, kako smo pisali, osude koštali iskazi svjedoka koji su ispričali da je drugi vozač prošao kroz zeleno, a među njima je bila i nepristrana svjedokinja koja se vozila iza Clija. S druge strane, samo jedan svjedok, kojeg je predložila obrana, rekao je da je Clio prošao kroz crveno, međutim, riječ je o svjedoku koji se pojavio nakon nesreće.
Tu mukama za Ladića nije bio kraj jer je nekoliko mjeseci nakon nesreće istraga otkrila da je na prijevaru pokušao naplatiti od Croatia osiguranja 140.000 odštete za uništeni Mercedes. Odnosno, osumnjičilo ga se da je od jedne djelatnice dubrovačke autokuće tražio da mu lažira policu osiguranja, odnosno da mu u ponudu za kasko upiše kako je ugovorena prije nesreće. Otkrila je to interna kontrola kojoj je bilo sumnjivo i zašto mu je kasko napravljen u Dubrovniku, a ne u Zagrebu, gdje živi.
- A zašto ne u Dubrovniku? Pa i on je u Hrvatskoj. Ponudu za policu kasko osiguranja prihvatio sam u kolovozu 2010., nekoliko dana prije nesreće. Kad sam vidio kuda to ide, povukao sam zahtjev za procjenom isplate štete jer se nisam želio povlačiti po medijima - ustvrdio je svojedobno Ladić medijima, smatrajući da je on kolateralna žrtva unutar Croatia osiguranja. Nastala afera u konačnici je Ladića koštala pozicije - smijenjen je s mjesta izbornika mlade reprezentacije.