Budući da su četiri šarmantne mlade dame najljepše zamolile da ih ne nazivamo zvijezdama, reći ćemo ovako: nakon vjerskog megaspektakla “Progledaj srcem” u zagrebačkoj Areni 11. svibnja, s priličnom sigurnošću može se zaključiti da su sestre Palić najpopularnije izvođačice hrvatske moderne kršćanske duhovne glazbe! Pred 18 tisuća ljudi u Areni nastupali su grupe Božja pobjeda i Emanuel, pjevači Alen Hržica, Rafael Dropulić Rafo, Ante Cash… a četiri sestre Palić brojna je publika nagradila najvećim pljeskom i ovacijama.
- Mi bismo rekle da su reakcije publike bile fenomenalne za sve izvođače. Nismo osjetile razliku. Svaki izvođač pogađa jedan određeni ukus kod publike. Upravo je to bogatstvo u različitosti. Pljesak je bio samo plod otvorenosti publike. Mi se uistinu ne osjećamo kao zvijezde, niti to jesmo. Svjesne smo da je ovaj uspjeh u Areni zapravo Božji zahvat i plod zajedništva sa svim izvođačima koji su nastupili s nama. U duhovnoj glazbi bilo bi pogrešno i površno reći da su ljudi oni koji bi trebali uživati slavu. Mi svoje dobivene talente koristimo kako bismo na najbolji mogući ljudski način proslavili ime Onoga koji nam ih je darovao. Uistinu tako mislimo - kaže na početku najstarija sestra, Djordjija Palić.
Koncert “Progledaj srcem” peti se put organizirao se kao podrška Laudato TV-u, jedinom specijaliziranom vjerskom kanalu u Hrvatskoj. Sestre Palić dio su tog projekta od samog početka 2015., kada se na prvom koncertu u Hypo centru, danas City plazi, okupilo do 2000 ljudi, više od pune male dvorane Doma sportova i dvorane Cibona, a nakon pet godina, napunili su i Arenu.
Najbrži put do srca
- Zapravo je to i očekivano s obzirom na količinu ljubavi i zajedništva iz koje cijela priča proizlazi jer je u samom središtu Isus Krist i slavljenje Njegova imena. Posljednjih nekoliko godina svjedočimo kako se mladi sve više okreću Bogu i duhovnosti, a s obzirom na to da je glazba najbrži put do srca, nije čudan ovakav odjek - smatra Kornelija Palić Papafava.
- Želimo zahvaliti Kseniji Abramović, koja se nesebično daje u projekt ‘Progledaj srcem’, koji donosi velike plodove našem narodu, kao i cijelom timu Laudato TV-a i ljudima koji su taj projekt pratili molitvom. U Areni je 18 tisuća sudionika iz svih djelova Hrvatske i dijaspore jednoglasno pjevalo gotovo tri i pol sata, radost, veselje i ujedno veliki mir koji je ispunio dvoranu riječima je neopisiv - govori Djordjija Palić (33), po struci magistica ekološke poljoprivrede i agroturizma, koja je čitav život posvetila glazbi, od koje živi - mentorica je u školi pjevanja Husar&Tomčić od njezina otvaranja.
Elizabeta Jozić (31) diplomirala je violinu i radi kao profesorica u glazbenoj školi. Kaže da je pjevala prije nego što je naučila govoriti, a često svira u gudačkim sastavima na raznim festivalima i koncertima. U sretnom je braku od 2014., a prošlog ljeta na dan finala Svjetskog nogometnog prvenstva, nakon malog dječaka, postala je majka prekrasne djevojčice.
Kornelija Palić Papafava (30) također radi kao mentorica u školi pjevanja Husar&Tomčić te se bavi studijskim snimanjima i vokalnim aranžiranjima. I ona je u sretnom braku od 2014., a nakon dvije djevojčice, nedavno je rodila dječaka.
Starije tri sestre godinama pjevaju back vokale mnogim pjevačicama i pjevačima. Djordjija je od 2013. stalni član benda Tonija Cetinskog, a Elizabeta i Kornelija joj se pridružuju na koncertima u Arenama i većim dvoranama u regiji. S Ninom Badrić surađuju od 2012., također na većim koncertima.
Za najmlađu sestru Mihaelu Karlu (17), gimnazijalku koja ide i u srednju glazbenu školu, uz smijeh kažu da je propjevala na njemačkom, često je budila ukućane sviranjem klavira kao četverogodišnje dijete, otkad se njezin talent jasno vidi, a pretpostavljaju da će se i dalje usmjeravati u glazbi.
Zbog brojnih prinova sada sestre najčešće dođu jednoj pomoći oko djece, pa usput razgovaraju i planiraju, što nerijetko prekida dječji plač, ali ih to dodatno ujedinjuje i uveseljava. A pjevanje je samim time još prisutnije, kažu.
Od četiri sestre, samo se najmlađa Mihaela Karla 2002. rodila u Zagrebu, a tri starije rođene su u Janjevu, mjestu na Kosovu, u kojem već stoljećima žive Hrvati i koje je poznato po velikoj privrženosti Crkvi i vjeri koju su uspjeli sačuvati više od 700 godina. Obitelj Palić došla je u Zagreb ratne 1991., kada je Djordjija imala šest, Elizabeta četiri, a Kornelija tri godine. Nastanili su se u naselju Dubrava, gdje već desetljećima žive brojni Janjevci.
Budi promjena koju želiš vidjeti
Već početkom 90-ih dom obitelji Palić počeli su nazivati najraspjevanijim u Dubravi. Glazbeni talent naslijedile su i od mame Karoline i od tate Mihaela jer, kako kažu, nema onoga tko u njihovoj obitelji nema sluha.
- Roditelji su nas uvijek poticali da budemo promjena koju želimo u svijetu. Zbog njihove ljubavi, odricanja i odgoja u katoličkoj vjeri jako cijenimo plodove koje donosi zajedništvo - govori najmlađa sestra Mihaela Karla.
Tada tri sestre Palić - Djordjija, Elizabeta i Kornelija - početkom 90-ih kao “klinke” su počele pjevati kod kuće uz igru, a prve javne nastupe imale su pred susjedima u ulici.
Pripadali su Župi Svete obitelji, a sestrama je najveći izlazak predstavljao odlazak na misu. U crkvi su pjevale najglasnije od svih, a tako ih je zapazila časna sestra koja je vodila zbor. Te su godine prvi put nastupale u Lisinskom, na festivalu duhovne glazbe. Slijedio je još jedan dječji zbor u Župi svetog Leopolda Mandića, a zatim su ih roditelji upisali u glazbenu školu.
- Uz instrumente koje smo učile svirati i tako razvijale sluh, pjevale smo u zboru glazbene škole. Tu smo dodatno izbrusile višeglasno pjevanje - objašnjava Elizabeta.
Usporedo su animirale nedjeljne mise s franjevačkom mladeži u Dubravi, a kasnije i u crkvi Sveta Mati Slobode na Jarunu.
Glazbom oko svijeta
- Od rane mladosti godinama smo vodile zborove po zagrebačkim župama, redovito pjevale na misama i sudjelovale u mnogim euharistijskim klanjanjima, duhovnim obnovama i raznim projektima vezanim uz duhovnu glazbu. Vjerujemo da nas je Bog tako pripremio i doveo do toga da budemo dio duhovne glazbene scene koja posljednjih godina doživljava svoj procvat u Hrvatskoj - kaže Kornelija Palić Papafava.
Zahvaljujući glazbi i pjevanju u zboru, proputovale su cijeli svijet i sudjelovale na brojnim natjecanjima.
- U Americi smo 2001. bile nekoliko tjedana i kako nije bilo mobitela, nismo se često javljale tati i mami koja je tada bila trudna s Mihaelom. Kad smo se vratile, tata je bio sijed, ali doista sijed, od brige. Nekoliko mjeseci poslije pitale smo ga hoće li nas pustiti na glazbeno natjecanje u Koreju, a on nam je rekao da možemo ići kamo želimo, ali tek kad postanemo punoljetne - priča Djordjija, koja sa zadovoljstvom kaže kako su mama i tata jako ponosni na njih.
Nekoliko godina poslije, nakon nastupa na Uskrsfestu Arijana Meštrović pozvala je Djordjiju u grupu Fides koja je ostavila veliki trag na duhovnoj sceni.
Fascinacija zvijezdama
- Počeci studijskog muziciranja počeli su sa sestrama Husar, koje su nam velika inspiracija i podrška u svemu što radimo. Danas smo s njima vezane poslovno i privatno. Imale smo priliku surađivati i s mnogim našim eminentnim glazbenicima, a svakako bismo izdvojile suradnju s pokojnim Oliverom, što nam je ostala velika uspomena - govori Kornelija, koja priznaje da su u početku bile fascinirane zvijezdama s kojima su počele surađivati.
- To je ljudski s obzirom na to da su nam kao djeci bili veliki uzori i utjecali na naš glazbeni razvoj. Kad se nađemo u situaciji da je dječji san postao stvarnost, zbilja možemo samo biti zahvalne Bogu na talentima kojima smo uz rad i odricanje došle do toga - smatra Elizabeta.
Od djetinjstva do danas sestre s prijateljima iz gušta nastupaju na mnogim koncertima i festivalima duhovne glazbe, pa su tako nastupile Bonofestu u Vukovaru 2016. s pjesmom “Sad blagoslivljaj” i na Uskrsfestu, na kojem su tri puta nastupile s grupom Misterij i jednom osvojile treće mjesto.
- Nekoliko godina išli smo na Framu u Dubravi, kod hercegovačkih fratara, gdje se uvijek dobro pjeva i okuplja mlada ekipa. Uz crkvu bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije vežu nas najljepše uspomene, tamo smo ipak provele najviše vremena uz pjesmu i molitvu, tamo je i nastao naš prvi bend duhovne glazbe Misterij - priča Elizabeta.
Tek na Božić 2013. sve su četiri sestre prvi put zajedno ušle u studio. Četiri sata trebalo im je da snime obradu božićne pjesme “Where are you Christmas”?
- Željeli smo snimiti nešto za uspomenu, a nismo očekivale nikakve reakcije. No, očigledno da je iz te ideje potekao naš neplanirani ulazak u medijski prostor - misli Kornelija.
U prosincu 2016. sestre su odlučile početi zajedno nastupati pod imenom Sestre Palić i u studiju Decibel snimile su pjesmu “Reci, Marijo”.
- Jednostavno je prirodno došla ideja i prilika da samostalno snimimo spot i pjesmu ‘Reci, Marijo’. Različita poznanstva, poticaji i prijateljstva koja smo stvarali godinama na glazbenoj sceni kumovala su tom našem ‘početku’. Na obljetnicu pada Vukovara odlučile smo posvetiti tu pjesmu svim majkama koje su prošle bol zbog muke i gubitka vlastitog djeteta. Marijina bol vraća nadu u život. Mislim da je to emocija koju su ljudi prepoznali i zato je toliko vole - govori Djordjija Palić.
Pjesma “Reci, Marijo” sestara Palić danas ima oko pola milijuna pregleda na YouTubeu.
Početkom 2018. sestre su još snimile pjesmu “Voda izvire”.
Kako im je uspjelo veliku popularnost na području duhovne glazbe steći sa samo nekoliko pjesama?
- To stvarno ne možemo objasniti, to je samo jedan od znakova da Bog savršeno dirigira našim životima - smatra Kornelija.
Najuzvišeniji oblik molitve
Sestre nemaju menadžera, kažu da im nije potreban. Same se javljaju na telefone i dogovaraju nastupe, ako je to moguće zbog svih obiteljskih i poslovnih obaveza. Svakodnevno odgovaraju na upite preko društvenih mreža i pozive iz Hrvatske i dijaspore. No, trenutno ih je teško okupiti zbog puno prinova te školskih i poslovnih obaveza.
- Nemamo mnogo nastupa, ali kad nastupamo, smatramo to pravim blagoslovom za naše zajedništvo - poručuju sestre.
- Sretne smo što nas je Bog nagradio ovim talentom, tako da pokušavamo zahvaljivati na tome u svakom glazbenom području, bila to duhovna ili svjetovna glazba. Glazba kao medij najlakše dopidre do ljudskih srca i najlakše pokreće emocije, a razlika između svjetovne i duhovne glazbe je u tome što je u duhovnoj središte veličanje Božjeg imena i to samo po sebi kao posljedicu ima promjenu nabolje. Za nas je to najuzvišeniji oblik molitve i mora proizlaziti iz osobnog odnosa s Bogom. Bez toga i nema nekog smisla - objašnjava Kornelija.
- Glazba je sastavni dio naših života i od toga ne možemo i ne želimo pobjeći. Želimo se i dalje baviti duhovnom glazbom, a kao i do sada, smjer tog puta prepustit ćemo Božjoj providnosti - zaključuje Djordjija Palić.