'Bio je već prvi sat dana, a danje svjetlo još nepostojano i kao mlitavo. Dok su se kuće koje su ležale uokolo već zatresle, iako bijasmo na otvorenu mjestu, uskom doduše, silan je i siguran bio strah od rušenja.
Tada smo tek nakanili uteći iz grada: slijedila nas je preneražena svjetina, i to jer je u strahu sličnome razboritosti tuđu odluku pretpostavljala svojoj, pa nas golemim mnoštvom u odlasku pritisne i odrine...', pisao je 79. godine Gaj Plinije Mlađi rimskom povjesničaru Korneliju Tacitu o jednom od najpotresnijih događaja u rimskoj povijesti: erupciji Vezuva. Tada 17-godišnji mladić Gaj Plinije Mlađi sa sigurne je udaljenosti u gradu Mizenu promatrao kako podivljala planina Vezuv visoko u zrak izbacuje vulkansku lavu. Prethodno je odbio poziv svoga ujaka Gaja Plinija Starijeg, jednog od najpoznatijih antičkih prirodoslovaca, da mu se kao zapovjedniku rimske misije pridruži u spasilačkoj misiji. Potaknut znanstvenom radoznalošću, ali i željom da pomogne prijateljima, Gaj Plinije Stariji se brodom uputio prema podnožju Vezuva. No, u gradu Stabije ugušili su ga otrovni plinovi.
Pisma njegova nećaka upućena Korneliju Tacitu postala su najvažnije svjedočanstvo o najpoznatijoj vulkanskoj erupciji u povijesti koja je 24. kolovoza 79. godine zatrpala Pompeje, Herkulanej i Stabije. Kako bi gusto naseljeno napuljsko metropolitansko područje oko Vezuva u budućnosti izbjeglo sudbinu antičkih gradova, znanstvenici neprekidno motre taj vulkan te još opasniji supervulkan Campi Flegrei (Flegrejska polja). Campi Flegrei i Vezuv pod najvećim su monitoringom u svijetu kako bi znanstvenici na vrijeme mogli uočiti signale koji ukazuju na moguću erupciju te pravodobno upozoriti stanovništvo.
Što znamo o Vezuvu?
Nastao je kao rezultat sudara dviju tektonskih ploča, afričke i euroazijske. Smatra se jednim od najopasnijih vulkana na svijetu zbog blizine grada Napulja u kome (zajedno s okolicom) živi više od tri milijuna ljudi. Vezuv je stratovulkan, što znači da je visoki, stožasti vulkan koji se sastoji od mnogih slojeva očvrsnule lave, piroklastičnog materijala i vulkanskog pepela. Za razliku od štitastih vulkana, za stratovulkane karakterističan je strmi profil i periodično smjenjivanje eksplozivnih i mirnih erupcija. Lava koja izlazi iz stratovulkana, obično se ohladi i očvrsne prije nego što se krene širiti, zbog svoje velike viskoznosti. Prema podacima iz 2013. godine Vezuv je bio visok 1281 metar. Znanstvenici smatraju da je Vezuv dosad eruptirao više od 50 puta.
Vezuv
Kad je bila najjača erupcija Vezuva?
Erupcija Vezuva 24. kolovoza 79. godine najpoznatija je u povijesti, ali ne i najjača. Vulkanolozi Giuseppe Mastrolorenzo iz Talijanskog nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju u Rimu i Michael Sheridan sa Sveučilišta Buffalo objavili su 2006. godine studiju s geološkim dokazima o mnogo jačoj erupciji Vezuva koja se zbila prije 3800 godina, dakle tijekom Brončanog doba. Erupciji Vezuva 79. godine prethodila je serija jakih potresa 63. godine o kojima je pisao rimski pisac i filozof Seneka. Zatim su 64. i 67. godine Pompeje pogodila još dva jaka potresa koja su bila uvod u katastrofu. Pompeji su se brzo oporavljali zahvaljujući svojoj snažnoj ekonomiji, no neke od obnova su još bile u tijeku kada je grad zadesila konačna smrt. Prema Pliniju Mlađem, koji je živio u Mizenu, tridestak kilometara od Pompeja, u jutro 24. kolovoza 79. godine još se nije vidjelo ništa neobično.
Što se dogodilo 79. godine?
Negdje oko 12 sati uz strahovit prasak, “čep” od otvrdnute lave, kojim je bio začepljen krater vulkana, se rasprsnuo od nagomilanog pritiska. Eksplozija je izbacila stup vulkanskog materijala visok oko 20 kilometara, koji je slijedila “kiša” malog kamenja, te vulkanskog pepela koji je zatrpao sve u radijusu od 70 kilometara. Pompeji, u kojima je u to doba živjelo oko 20.000 ljudi, su zatrpani za svega nekoliko sati. Ipak, većina stanovnika Pompeja nije poginula od urušavanja zgrada, niti od vulkanskog kamenja s neba, već od otrovnih plinova iz vulkanskog kamenja. Erupcija Vezuva uništila je i grad Herkulanej u kome je živjelo oko 5000 stanovnika. Oba su grada bila zatrpana stoljećima: ostatke Pompeja otkrio je arhitekt Domenico Fontana potkraj 16. stoljeća, ali su iskapanja grada počela tek 1748. godine.
Slika erupcije Vezuva Pierrea Jacquesa Volairea, francuskog slikara
Kad je bila posljednja erupcija Vezuva?
Od 79. godine do danas zabilježeno je tridesetak erupcija Vezuva. Posljednja velika erupcija zabilježena je 1631. godine kad je poginulo 6000 ljudi. Vulkan je eruptirao šest puta u 18. stoljeću te osam puta u 19. stoljeću. U 20. stoljeću zabilježene su tri erupcije: 1906., 1929. i 1944. godine. Posljednja erupcija dogodila se u danima između 18. i 24. ožujka 1944. godine i tada je poginulo 26 osoba dok je 12.000 ljudi evakuirano. Zanimljivo je da su se upravo u to doba u Italiji vodile teške bitke između njemačkih i savezničkih snaga. Naime, od siječnja do svibnja te godine trajala je glasovita bitka za Monte Cassino, benediktinski samostan smješten oko 100 kilometara sjeverozapadno od Vezuva. U trenutku erupcije Vezuva američki bombarderi tipa B-25 bili su stacionirani podno Vezuva, na području Pompeja. Vrući materijal nastao vulkanskom erupcijom uništio je između 75 i 88 bombardera. Pripadnici ratnog zrakoplovstva američke vojske fotografirali su erupciju Vezuva s tla i iz zraka pa je o tome ostao sačuvan znatan broj fotografija.
Napulj u podnožju Vezuva
Prijeti li Napulju i supervulkan?
Vulkan Campi Flegrei, petnaestak kilometara zapadno od Napulja, ima mnogo veću maksimalnu eksplozivnost od Vezuva. To znači da su njegove maksimalne moguće erupcije ekstremno devastirajuće u odnosu na maksimalnu erupciju Vezuva. Srećom, takve su razorne erupcije jako rijetke, a na području Campi Flegrei zabilježene su prije 39.000 i 15.000 godina. Tijekom tih erupcija formirana je kaldera (od španjolske riječi caldera što znači “kotao”) površine 13 četvornih kilometara. Kaldera je termin kojim se opisuje geološki oblik koji stvara vulkan kada se uruši sam u sebe stvarajući veliki i poseban oblik kratera. Supervulkan Campi Flegrei zadnji put je eruptirao 1538. godine.
U razdoblju od kolovoza 1982. do prosinca 1984. godine na području grada Pozzuoli, koji je podignut u središtu kaldere Campi Flegrei, zabilježeno je često podrhtavanje tla. Ono je vrhunac doseglo 4. listopada 1983. godine kada je oštećeno 8000 zgrada u centru grada iz koga je evakuirano oko 30.000 ljudi. Zbog podizanja razine mora za gotovo dva metra trajno je napuštena ribarska luka u starom dijelu grada. No, onda se stanje normaliziralo. Od 1985. godine počelo je lagano spuštanje kaldere. Do 2004. godine ona se spustila za oko 80 centimetara, a onda je opet počelo dizanje, tempom od oko dva centimetra na godinu, koje traje i danas.
- Proučavajući kako se tlo pomiče i puca na području Campi Flegrei, mislimo da se približava kritičnom stadiju kada će bilo kakvi budući nemiri povećati vjerojatnost erupcije, te je važno da vlasti budu spremne za tako što - upozorio je prije dvije godine vulkanolog Christopher Kilburn s University College of London.