Gadne situacije traže brzu, ali promišljenu reakciju, kako bi konačna šteta bila što manja - tako bi se mogla u najkraćim crtama opisati filozofija s kojom na teren nakon dojave izlaze policajci, ali i kolege iz drugih interventnih službi. Kada policajac u Lici dobije dojavu da pijani muškarac u birtiji remeti javni red i mir, a to znači da maše sjekirom nišaneći prema svemu što se kreće, manevarski prostor za mirno rješavanje spora, recimo to tako, vrlo je sužen.
Što će u toj situaciji učiniti policajka, koja je k tome nešto krhkije građe? Točno u takvoj situaciji našla se Maja, gospićka policajka u prvim godinama službe. Nije na mjestu događaja mogla odglumiti mrgu od dva metra i 120 kilograma, ali se očito znala postaviti onako kako treba da drvosječa kojega je prebacilo nekoliko šljivovica odloži sjekiru, sjedne i naruči kolu. Išla je Maja i na intervencije kad je netko znao zapucati, radila je poslove temeljne policije i kriminalističke, gotovo u svim ličkim policijskim postajama. Na kraju su je preselili u ured, gdje je ocjenjivala zakonitost postupanja kolega. U posljednjih šest godina glasnogovornica je ličke policije, a posljednjih dana zbog migrantske krize njezino se lice pojavljuje u informativnim emisijama.
Prst sudbine
Maja Brozičević zapravo uopće nije Ličanka, iako joj je mama Nevenka iz Gospića, ali ga je napustila nakon školovanja. Rođena je Dugorešanka, a u Zagrebu je završila Policijsku akademiju. Budući da pet godina nije mogla dobiti posao, odlučila se prijaviti na MUP-ov natječaj za cijelu Hrvatsku, i dopao ju je Gospić, taman nakon što je obitelj tamo prodala kuću. No, eto, sudbina je htjela da tamo ostane zauvijek, od sudbine je možda bio zaslužniji Josip Brozičević, šef Stanice HGSS-a Gospić, ne zato što ju je izvlačio iz neke nevolje, nego zato što je postao njezin životi odabranik. Rodio se u međuvremenu i jedan Luka, koji je kao rijetko koji Ličanin proživio sve krizne situacije koje su se u Ličko-senjskoj županiji dogodile u posljednjih osam godina, koliko ih je skupio dosad. Brozičevići su dakle, jedna sasvim obična hrvatska obitelj, samo što u njihovoj dnevnoj rutini ima nešto više izvanrednih situacija od državnog prosjeka.
Maja je gotovo postala pravnica, no indeks s Pravnog fakulteta u posljednji je trenutak zamijenila onim s Policijske akademije. S današnjom pameću u ono vrijeme, kako bi se reklo, možda bi i indeks s Policijske akademije dobio svoju zamjenu, i to onaj s Akademije dramske umjetnosti. Ili bi u svakoj ruci imala po jednog, s obzirom na to koliko Maja predano radi u suđenoj i nesuđenoj profesiji. Maja je, naime, već pet godina, od njegova osnutka, članica i glavna glumica Amaterskog kazališta Gospić, koje djeluje u sklopu tamošnjeg Pučkog otvorenog učilišta. Kako se našla na kazališnim daskama, pitamo je, tražeći pritom neki okidač iz djetinjstva, primjerice natjecanja na Lidranu ili neke školske predstave. No, čini se da je za takvo što ipak zaslužniji onaj pijanac sa sjekirom s početka ove priče.
Vladanje emocijama
- U policijskom poslu moraš isključiti emocije ili, bolje rečeno, moraš njima vladati odmjereno. Možda sam podsvjesno tražio nešto gdje ću ih izbaciti iz sebe. Čula sam u dječjem vrtiću da se sprema audicija za glumce u kazalištu koje se osniva i odlučila sam se okušati. Činilo mi se to kao dobra stvar jer za tu emociju koju kontroliram u sebi u policijskoj uniformi, sada moram pronaći način kako je ne samo izbaciti, nego njome na najbolji mogući način doći do gledatelja u publici. U glasnogovorništvu mi je posao prenijeti informaciju, a ovdje prenosim emociju, tako bi se to moglo reći - kaže nam Maja, dodajući da se gluma pokazala kao vrlo dobar način za rješavanje stresa.
U pet godina Maja i njezina glumačka družina domaćoj i gostujućoj publici predstavili su se mnoštvom različitih aktivnosti, književnih večeri, noći kazališta, obilježavanja važnih datuma u kulturnom životu grada Gospića, glazbenih večeri i drugih društvenih događanja, od čega ističu kazališne izvedbe različitih žanrova, “Nora danas” Mire Gavrana, predstavu za djecu “Božićna bajka”, Goldonijevu “Gostioničarku Mirandolinu”, Molièrovu “Školu za žene”, “Klupko” Pere Budaka, Pirandellovu “Ženu s cvijetom u ustima”, “Čelične magnolije” Roberta Harlinga te “Žetveni ples” Briana Friela. Četiri godine zaredom na Festivalu hrvatskih kazališnih amatera u vrlo jakoj konkurenciji od čak 160 amaterskih kazališta izdvojeni su među dvadesetak najboljih s vrlo dobrim kritikama. Imaju desetak stalnih članova i još toliko povremenih. Kao i većina ostalih kazališta amatera i njima uvijek nedostaje pokoja kuna više, no pomaže Ministarstvo kulture za scenografiju, a uključuje se Grad i Županija. Osim toga, sve što mogu, prave sami.
Maja je svoju premijeru ostvarila u Gavranovoj Nori tumačeći Noru, što je ujedno bila premijerna predstava tada novoosnovanog kazališta. Budakovo “Klupko” bio joj je poseban izazov jer je tumačeći baku trebala govoriti na ličkom dijalektu koji je Maja morala dobro “ispeglati”. Publika ih prima odlično, u Gospiću pogotovo. Uvijek bude i kritičara.
Kazališne dogodovštine
- Trebaju nam i kritike kako bismo bili što bolji, ali komentari su uglavnom pozitivni. Postoje trenuci kad doista uživam, a jedan od njih dogodio se nakon predstave ‘Čelične magnolije’. Sve se događa u frizerskom salonu gdje šest žena priča o svojim problemima, a ja sam glumila vlasnicu salona. Kći moje prijateljice (u predstavi) umire od leukemije. Smijeh i suze prožimaju se kroz cijelu predstavu. Kad ti nakon svega priđe osoba iz publike koju nikad nisi vidio, pa vidiš da si prenio emocije do nje, onda si ispunjen, to je smisao bavljenja kazalištem - kaže Maja.
Svako putovanje donese im dogodovštine. Tako su jednom unajmili pokvareni kombi pa su na kazališne daske uletjeli doslovno iz njega jer nisu mogli voziti brže od 40 kilometara na sat, a na povratku ih je vozilo iznevjerilo na benzinskoj postaji na autocesti. Pokušali su ga gurati i tako upaliti, što su u konačnici i uspjeli, a onda ih je iznenadio veliki pljesak koji je uslijedio. Darovali su im ga njihovi kolege kazalištarci amateri iz drugih kazališta koji su s njima bili na Festivalu u Vodicama, a na istu su benzinsku postaju pristali na okrepu.
- Imali smo situacija da nam je glavni glumac usred predstave napustio predstavu jer se zbunio. Dobro je dok imaš nekoga pa to možeš nekako premostiti dok njemu netko ne kaže da još nije gotovo i vrati ga natrag. U prvoj premijeri ‘Nore’ on je bio moj muž. Ja sam izvela svoj dio i bio je njegov red, na što sam mu onda trebala reći da ga volim. On se zbunio. Svi mu šapću, valjda i oni u prvim redovima čuju, a on ništa, ne trza - kaže Maja o improvizacijama koje sa sobom nose čari amaterskih kazališta.
Ipak, postoje stereotipi kroz koje se gleda na ličke glumce amatere. Selektor koji odlučuje o nastupu na festivalu začudio se kad je vidio gdje su došli Ličani, pitajući podcjenjivački što bi oni glumili kad je kod njih još rat. Srećom, takvi su slučajevi izolirani.
- Mi se trudimo, rad bismo mogli poboljšati radionicama koje postoje, no sve to košta, a mi nemamo previše novca. Zato svake godine svaki selektor napiše svoje izvješće. Budući da postojimo samo pet godina, a četiri smo bili među najboljima na Festivalu amatera u Vodicama, vjerujem da možemo biti ponosni iako smo jedini u Lici pa nemamo konkurenciju - kaže Maja.
Može li se zamisliti u glumi?
- Nikad ne reci nikad. To mi trenutačno pričinja zadovoljstvo, što zbog same glume, što zbog druženja, putovanja - kaže Maja.
Kazališni kritičar Igor Ružić ocijenio je “Žetveni ples” u izvedbi gospićkih amatera, a dobre kritike udijelio je glumcima na ostvarenim ulogama, ali i gospićkoj predstavi.
“Svakom od dramskih karaktera najprije treba povjerovati zbog onoga što izgovara, nego zbog toga kako to čini. Idealu spoja najbliže dolazi Maja Brozičević igrajući središnji lik Kate, što je potvrđuje kao izvođačicu koja iz produkcije u produkciju produbljuje emocionalni registar i sposobnost prilagodbe srastanja s ulogom. Kvalitetni kontrapunkt daje joj Marija Šaban, ali one su u prednosti nad ostalim izvođačima po zrelosti i iskustvu. Među mlađima, osim funkcionalne ali i dalje ponešto sputane Naomi Ojurović Čačić, kao potencijal ovdje debitiraju Paulina Uremović i Tea Šimunović te posebno Davor Rukavina, koji se pohvalno ni na trenutak ne gubi na skliskoj podlozi igranja ostarjelog i onemoćalog Jacka”, ocijenio je kritičar Ružić.
On smatra da je njihov “Žetveni ples” predstava visokih ambicija s kojima izlazi na kraj želeći stalno biti bolja od onoga što može, atmosfera i poruka joj prelaze rampu, a poneki prizor dostiže vrhunce uvjerljivosti i zanesenosti, među izvođačima i gledateljima jednako. Problemi u dinamici i ritmu usklađuju se igranjem, kao i provjerom pred možda i zahtjevnijom publikom.
“U svakom slučaju, i ova predstava Amaterskog kazališta Gospić zaslužuje preporuku”, smatra kritičar.
Voditeljica Amaterskog kazališta Anela Serdar Pašalić Majin rad nazvala je kvalitetnim s puno nesebičnog davanja i kontinuiranog učenja vještine izvedbenih rola.
- Maja je pokazala put jedne glumice amaterke koja smjelo kroči ususret novim kazališnim izazovima i u svakoj novoj, žanrovski potpuno drugoj roli, s iznimnim uspjehom doskače svim glumačkim izazovima, noseći sa sobom i ostale glumce jednog kazališnog komada, nesebično dijeleći svaki trenutak i težeći k tomu da uistinu djeluju kao usklađeni kazališni ansambl. Minucioznom detaljnošću, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, uspijeva nadvladati i najteže interpretativne izričaje u glumi, vješto mijenjajući ulogu za ulogom, tehniku za tehnikom, Maja dokazuje kvalitetu i postojanost i veliki je jamac za budući rad kazališta. Kao voditeljica iznimno sam sretna i počašćena zbog svih Majinih uspjeha, njezine prisutnosti uopće, međusobnih pomaganja i zajedničkih nastojanja da kvaliteta našega rada bude na zavidnom nivou i prepoznatljivosti - kaže profesorica Serdar Pašalić.
Ima, međutim, jedan problem, koji lički glumci nikako ne mogu riješiti, ili bolje rečeno, glumice. Nedostaje im, naime, muških glumaca. Imaju jednog starijeg, Krešu Tomljenovića, i gimnazijalca Davora Rukavinu. Njih dvojica su jedini muškarci koji su se svih tih godina, koliko djeluje Amatersko kazalište, odazvali na brojne audicije i priključili se zanimljivoj glumačkoj družini.