Nakon državno sponzoriranog i od iste te države hvaljenog ratnog akcijskog spektakla “Balkanska granica” o izmišljenom ratnom podvigu ruske vojske u ratu na Kosovu, jedan drugi ruski ratni film našao se na udaru domoljubnih političkih snaga.
Naime, film Pavela Lungina “Bratstvo” o ratu u Afganistanu našao se na udaru - napada ga rusko ministarstvo kulture koje je “na žalost”, kako kaže ministar Vladimir Medinski, financiralo taj “pogrešan” projekt - mnogih političara, raznih veteranskih i domoljubnih udruga, a glavni glodur režima redatelj Nikita Mihalkov odbio je film uvrstiti na Moskovski filmski festival jer “film vrijeđa veterane afganistanskog rata”.
Tražila se i kaznena odgovornost
Udruge što okupljaju bivše vojnike koji su sudjelovali u svjetskoj intervenciji na Afganistan (od 1979. do 1989.) traže da se onemogući distribucija filma, a general Boris Gromov i bivši guverner Moskovske oblasti zahtijeva i “kaznenu odgovornost za autore filma zbog klevete”. “Bratstvo” je na kraju, teška srca, dobilo odobrenje za prikazivanje, iako mu je odbijeno da premijera bude 9. svibnja, na Dan pobjede. Film je nedostojan tog datuma, stoji u obrazloženju odbijenice senatora Igora Morozova.
Senator navodi da je to film na kojem se “omladina ne može odgajati jer ne izaziva domoljubne osjećaje, osobito u vrijeme informativnog rata u kojem se nalazimo”.
Dakle, vidimo puno sličnosti između hrvatske i ruske “domoljubne “stvarnosti. No, o čemu je Lunginov uradak? Govori o završnoj etapi rata u Afganistanu 1988. godine, kad se postrojba sovjetske vojske povlači kroz područje koje drže mudžahedini, koji osim toga drže u zarobljeništvu ruskog pilota, zapovjednikova sina. On riskira živote svojih vojnika kako bi spasio sina iako neki od njih nisu baš spremni dati život za domovinu, pogotovo pretkraj rata. Među njima ima i kukavica i poštenih i kradljivaca i junaka i podmuklih, vojnici piju, tuku se, psuju. Zamjeraju mu i to što je vođu mudžahedina prikazao kao hrabrog i inteligentnog neprijatelja. Film se temelji na pričama sudionika rata generala Nikolaja Kovaljova.
Nikome se ne umire
Film nije o “službenom domoljublju”, vojnici nisu baš oni koji ništa drugo ne smiju nego golim grudima jurišaju na mitraljeze. Nikome se ne umire, pogotovo na kraju rata. Cijenjeni ruski redatelj, 69-godišnji Pavel Lungin (na Kanskom filmskom festivalu nagrađen je za film “Taksi bluz” 1990. te za film “Svadba” 2000., a 2006. godine dobio je nagradu Nika za najbolji ruski film godine - “Otok”) kaže da je želio snimiti antiratni film, a ne onaj koji “slavi rat”, ali želi odati poštovanje ljudima koji su bačeni u rat i koji ipak ne žele “ostaviti svoje dečke u nevolji”.
Lungin kaže kako ne želi prihvatiti da je rat praznik i trijumf. U ratu ljudi ginu. Život prestaje. Rat ne može biti radost, smatra iskusni ruski redatelj. Film je o malim ljudima u ratu, prikazuje njihove tragične sudbine u ekstremnoj situaciji. Kako kaže Lungin, u ratnom filmu ne može biti happy end, kako god okreneš.
- Živimo u svijetu košmarne povijesti. Žalio sam pokazati kako se ljudi osjećaju u ratu i kako ga proživljavaju, taj kaos i izgubljenost - kaže. Film je pod baražnom vatrom organizacija i političara koji sebe smatraju nosiocima domoljublja. Lungin kaže da je u današnje vrijeme već prestao shvaćati što je to domoljublje, da mu je dosta ljudi koji mitologiziraju prošlost i sebe u njoj.
- Mislim da smo svi mi domoljubi. Nisam još sreo čovjeka koji ne voli svoju zemlju, ali dajte da svatko izrazi ljubav na svoj način. Osim toga, ima stvari koje su po meni važnije od domoljublja - pravednost, poštenje, osjećaj što je dobro, a što zlo - kaže Lungin u razgovoru za ruski BBC.
“Bratstvo” će ipak u rusku kinodistribuciju, kao i nekada napadan film Fjodora Bondarčuka “9 satnija” (9 rota).
No, Pavel Lungin već je najavio da počinje raditi na još jednom filmu koji već sada izaziva zajedljive komentare domoljubnih ruskih ognjištara. Snima film o Gulagu prema romanu Jevgenije Ginzburg.
Naime, već sada svi napeto iščekuju što će to biti jer u Rusiji je danas na djelu rehabilitacija uloge Josifa Staljina, kao uspješnog i pozitivnog lidera.