Reklo bi se da je Višeslav Šošić zaokružio svoju životnu priču. Čovjek ima ordinaciju dentalne medicine i, kako kaže, prekrasnu obitelj. Od troje djece, dvije kćeri su u srednjoj školi, dok mu najmlađi sin ide u vrtić. Supruga je također doktorica dentalne medicine, a za nju govori kako mu je najveća podrška u svemu što radi. S ocem je podigao i predivnu Vilu Toma u centru Brela. Nedjeljom igra nogomet.
I taman kad bi čovjek pomislio da je ovaj zagrebački dečko u onoj životnoj fazi u kojoj sa smiješkom na licu promatra svijet koji užurbano korača kraj njega, Šošić to teško demantira. Ovaj će tip, naime, u 45-oj godini održati promociju svog prvog albuma, i to 3.3.2019 u zagrebačkoj Močvari. Ono što nismo do sada naveli u njegovoj biografskoj crtici - Šošić je zagriženi roker, i to roker onog starog kova, a njegov bend Cloud 68 je nakon više od pet godina rada završio svoj album prvijenac. Nalazimo se u jednoj garaži na Bukovačkoj cesti gdje bend održava probe, a upravo je na tom mjestu, govori Šošić, čitava priča i počela.
- Tu smo pripremili album, a priča je krenula 2013. godine. Ja sam imao bend u tinejdžerskim danima, skupa s Markom koji nam je danas bubnjar, dok su ostali dečki nešto mlađi od nas. Dvadeset godina mlađi - govori Šošić čiji je mlađi brat Mislav vokal u bendu, dok mu je nećak Borna na gitari. Obiteljska rokerska priča.
- Borna nije imao s kim svirati, jer danas svi briju na cajke, pa smo ga uzeli u bend. Ja, inače, nisam bio u glazbi dugo, dugo godina. Svoj biznis imam već 20 godina, bio sam prilično posvećen tome. Međutim, uvijek sam intenzivno slušao glazbu i pratio scenu. Glazba je stalno u meni, čak i kada radim na nekom pacijentu, ja čujem glazbu - komentira Šošić pa dodaje kako je intenzivno vezan uz glazbu još od jedanaeste godine, kada se zainteresirao za U2, Bruce Springsteena, Pixiese, The Cure... Prvi je bend, kaže, imao već sa 12 godina.
- Nisam baš znao svirati gitaru, ali imao sam bend. Tada su svi imali bend - reći će.
Fast forward više od trideset godina.
Probe vikendima nakon posla
- U jednom mi se trenutku okrenulo. Htio sam svirati s bendom, kreirati pjesme. Iskopao sam svoju staru gitaru. Imala je slomljen vrat. Dao sam je popraviti, a nakon toga sam okupio bend te iznajmio ovaj prostor. Borna je na prvu probu doveo svog prijatelja Antona, koji je ostao s nama, a ja sam došao s nekom pjesmom koju sam imao u glavi. Tada smo svi kliknuli međusobno i počeli improvizirati s glazbom. Pet-šest godina kasnije, imali smo album. Išlo je malo sporije, jer mi nismo profesionalni muzičari i svaki od nas ima svoj život i poslove kojima se bavi - pojašnjava Šošić i nadodaje da je Borna diplomirani pravnik, dok Anton radi kao psiholog. Jedini student u ekipi, Mislav, pri kraju je studija agronomije, a Marko je turistički vodič.
- Uspijevalo nam je nalaziti se vikendom ili pojedine dane navečer. Zato nam je toliko trebalo da dovršimo taj naš album - nastavlja Šošić i kaže kako neke pjesme mogu nastati u desetak minuta, a na nekima se treba dugo raditi dok se sve ne posloži na onaj način na koji se sviđa bendu.
Kada su napokon bili zadovoljni, otišli su producentu Svenu Pavloviću u Svetu Nedelju, i tu su snimili album.
- Imali smo malo sporiji ritam snimanja, ali završili smo ga unutar godinu dana. Sunday studio je jako lijep, super atmosfera, vintage imidž... taman po mom guštu - komentira gitarist, klavijaturist i doktor dentalne medicine koji se nije kreativno štedio tijekom snimanja albuma na kojemu, u nekoliko pjesama, gostuje i gudački kvartet.
Vraćamo se na njegovu mladenačku rokersku prošlost, davno prije nego li je odlučio obnoviti svoj odnos prema glazbi, u onom produkcijsko-kreativnom smislu. Šošić je doživio rock and roll onda i sada, što se promijenilo?
- Dosta se toga promijenilo. Krajem 80-ih je bilo super, imali smo puno koncerata velikih bendova u Zagrebu, rock and roll je bio živ, pa i nakon tog novog vala. Odlazili smo u Jabuku, kasnije u Gjuru... Međutim, onda je došao rat i sve je stalo - prisjeća se.
To je zapravo mainstream
- Nisi više imao baš gdje svirati. Bio je rat, ozbiljna situacija, nije se smjelo zabavljati. Moglo se, da, u podrumu, onako za sebe. Onda je to sve završilo, ali krenule su druge obveze, fakulteti... Ali, nisam nostalgičan prema tim vremenima. Danas je rock and roll drugačiji, ali ima svoje vrijednosti. Evo, recimo, INmusic. Velika stvar je da se u Zagrebu tramvajem može otići poslušati neke od najvećih bendova današnjice. Mi to nismo imali - komentira.
- S druge strane, danas je puno jednostavnije izdati album. Nema monopola izdavača koji su ranije određivali mainstream. Ja sam u ono vrijeme najviše volio indie bendove, i tu je bila jasna crta razgraničenja između mainstreama i independenta. Veliki izdavači su znali kakvu glazbu ne žele, onu koja nije profitabilna. Danas se sve nekako miješa. Primjećujem i kako mladi danas više ne slušaju albume. Puštaju si jednu po jednu stvar s YouTubea. Album ima svoju dinamiku, naraciju, pjesme su složene određenim redom zbog nekog sveukupnog doživljaja. Vidim da se to danas pomalo gubi. Mi smo, naravno, slagali album kao cjelinu. Nakon predstavljanja albuma u Močvari, izbacit ćemo i videospot, a zatim i singl. Taj singl, koji je prema riječima našeg producenta najradiofoničnija stvar, stići će nakon tog spota - objašnjava Šošić, koji od novijih bendova izdvaja The National i Arcade Fire. Od hrvatskih predstavnika žanra cijeni Urbana, Haustor, rane Majke, rani Let 3, interesira ga i riječki Jonathan...
Dirty Old Label je diskografska kuća koja stoji iza ovog benda i njegovog prvog albuma Cloud 68, za kojega Šošić govori kako ga tematski preokupira ljubav, ali i smrt. - Klasika. Ima tamnijih i svjetlijih priča kroz svih devet pjesama na albumu - pojašnjava Šošić, koji je i tekstopisac u bendu.
'Želimo da nas netko sluša'
- Pišem na engleskom. Ne mislim da sam dovoljno dobar poeta da pišem na hrvatskom, ali ne brine me to. Puno velikih europskih bendova koji nisu s engleskog govornog područja pisali su na engleskom. Pogledaj Cardiganse, Kraftwerk, Abbu - ističe frontmen benda Cloud 68, koji će u Močvari predstaviti svoj istoimeni album. Bend je, inače, uigran, svirali su već uživo na manjim festivalima i rokerskim natjecanjima demo bendova. Puštali su ih, kaže, i na Yammatu, a njihov se CD već može nabaviti, i to u Dirty Old Shopu te u Pločniku. U Aquariusu je, kaže, već nestalo primjeraka.
Što bend očekuje od promocije albuma?
- Očekujemo dobru zabavu i dobru posjećenost. Napravili smo već i neke nove stvari koje ćemo također svirati u Močvari. Želimo ponuditi dobru energiju i naravno da želimo da nas ljudi čuju, pa stvaramo s ciljem da nas netko posluša. Meni je glazba ispušni ventil, ali i mnogo više. Teško je to, zapravo, opisati. Najbolje će biti poslušati u Močvari - zaključio je neobičan roker Višeslav Šošić, čovjek koji je prvi bend imao u dvanaestoj godini, da bi prvi album izdao u polovini četrdesetih.