Nestao je Hennessy. Fizički. Srušena je zgrada u kojoj je bio kafić koji je postao poznat nakon što su njegovi gosti otišli iz njega. Hennessy je postao mitsko mjesto zahvaljujući dvojici svojih najpoznatijih gostiju, jednom premijeru i jednom ministru pravosuđa, Nikici Valentiću i Bosiljku Mišetiću. Hennessy je bio mjesto gdje su se uoči prvih višestranačkih izbora okupljali ljudi oko zagrebačkog HNS-a, sve zbog Nikice Valentića i Bosiljka Mišetića. Kada su oni postali dio visoke hrvatske politike, u jednom je trenutku, kao što se i dogodi s urbanim legendama, nastao izraz “dečki iz Hennessyja”, mit o okupljalištu tzv. tehnomenadžera koji su bili visoka hrvatska politika.
Bio je to sasvim običan kafić, drsko pretencioznog naziva po francuskom piću, sasvim u skladu s trenutkom kada se u Zagrebu pojavljuju kafići koji bi se rado uzdigli od ponude običnih mjesta gdje se zalazi na kavu i brzo piće. Bio je jednako tako dizajniran. Iako smješten u centru Zagreba, bio je jednako pogrešno uređen kao i mjesta u koja je ulupan novac, a nalazila su se u nekom predgrađu, tipa u Dubravi. Masivan, centralno postavljen šank mjesto je u koje se zakoračilo prvim korakom nakon ulaska u kafić. Bitan dio šanka bio je mesingani rukohvat, suvišni dodatak koji je vjerojatno trebao dati značaj svakome tko je za njim ispijao neko piće. Kava je bila bezvezna, ali takve su bile sve kave u gradu u to doba. Glazba nikada nije bila karakteristika tog mjesta, iz zvučnika se vrtio običan pop koji nije smetao. S lijeve i desne strane ulaznih vrata bili su veliki izlozi u koje bi stao poneki posjetitelj i na visokoj, teškoj barskoj stolici, presvučenoj skajem, mogao promatrati prolaznice. Dakle, sve isto kao i u Dubravi, Zaprešiću, Trešnjevci ili nekom drugom mjestu. Ljudi su izgledali očajno, odjeveni u stilu 80-ih jer su to bile 80-e, nosila su se prevelika odijela naglašenih ramena, uske kravate i grozne frizure. Danijel Popović se pojavio na pjesmi Eurovizije, današnjem Eurosongu, a djevojke su bile mlade. Kačićeva je bila ulica kojom su se i tada vukle mačke, prolazili susjedi, namjernici koji su odlazili u nedaleku Sedmicu na početku ulice i - stranke odvjetničkog ureda Nikice Valentića i Bosiljka Mišetića. Njih su dvojica tamo, nasuprot Hennessyja, sredinom 80-ih otvorili svoj ured i, kako je to jednom prilikom rekao Valentić, imali su jedan od najvećih ureda u bivšoj Jugoslaviji. Bavili su se investicijama i imovinsko-pravnim odnosima. “Dobro nam je išlo, imali smo nekoliko tisuća klijenata. Prvi smo nabavili računala i fotokopirne aparate, što je odlično poslužilo na početku višestranačja”, ispričao je jednom prilikom Nikica Valentić. Tih nekoliko tisuća gostiju zaslužno je za uspjeh Hennessyja. Odvjetnički uredi su tada radili do 19 sati i jednostavno se, nakon posla, odlazilo u kafić na piće.
“Naš ured u Kačićevoj postao je izborni stožer Koalicije narodnog sporazuma za grad Zagreb”, ispričao je Valentić prije nekoliko godina. “Zvali su nas ‘dečki iz Hennesyja’ po kafiću, prekoputa našeg ureda, u kojem smo se okupljali. Tu su bili Mladen Vedriš, Bosiljko Mišetić, Slaven Letica i desetak drugih. Nakon što je Koalicija narodnog sporazuma izgubila na prvim višestranačkim izborima, predsjednik Tuđman pozvao nas je da pomognemo u formiranju nove vlasti”, ispričao je Valentić. U “dečke iz Hennessyja” ubrajani su razni koji su tada činili hrvatsku politiku, kao što su Franjo Gregurić, Zlatko Mateša i Borislav Škegro, obavezno se spominjalo ime uspješnih odvjetnika Miroslava Pliše i Zorana Markovića. Mateša je odlazio u kafić nedaleko od Suvaga i u Charlie, Gregurić nikada nije bio Hennessyju, a Škegro ne zna ni u kojoj se zgradi nalazio taj kafić. Tamo nije bilo ni Šterna.
Mladen Vedriš kaže da to nije bilo formalno okupljalište, klub u kojem bi bilo nekih deset ili dvanaest članova koje bi se moglo nabrojiti i tvrditi da oni čine ekipu. - Bilo je to vibrantno mjesto u koje su zalazili mnogi, Mesić jer je blizu stanovao, Mikša se pojavljivao, mnogi koji su se tada uključivali u politiku - opisuje Vedriš, ondašnji nestranački kandidat za zagrebačkoga gradonačelnika
Bili su tamo neki drugi dečki i bili su to “dečki iz Hennessyja”, ali ne i oni kojima se pripisivalo da čine tehnomenadžersku ekipu koja je zalazila u jedan kafić. Bila je to samo fama nastala iz nekog od slučajnih okupljanja tijekom priprema za prve višestranačke izbore, tek jedna u nizu priča iz tog doba. To, naravno, nije umanjilo mit o Hennessyju, kafiću koji je davno prestao raditi i skupljao prašinu na zatamnjenim staklima. Sada je i to nestalo, zajedno sa zgradom. Pojavit će se nova, kao dobro mjesto za nastanak nekog budućeg mita.