VELIKA INVESTICIJA

VIDEO: KAKO IZGLEDA JEDAN DAN U NOVOJ SPLITSKOJ ZRAČNOJ LUCI Sustav funkcionira poput švicarskog sata, bez minute kašnjenja ili izgubljenog kovčega

    AUTOR:
    • Mario Pušić

  • OBJAVLJENO:
  • 04.08.2019. u 22:02

Robert Fajt / CROPIX

 

Sam ulazak pokretnom pješačkom trakom preko 120-metarskog mosta u Zračnu luku Split već izgleda kao ukrcaj. Desno ispod nas ostaju zapušteni Kaštelanski staklenici, a nadrealno se otvara aerodromski maslinik s 1000 stabala. Slijeva je stajanka na kojoj zrakoplov izgleda kao da je izdignut liftom iznad zemlje.

Prije nego što će se ispred otvoriti svod koji je tek nešto niži od nebeskog, okrećemo se prema dva mora koja ostaju iza nas - plavom koje nije moglo dalje od Kaštelanskog zaljeva i moru automobila koji su pokrili sve ostalo, nije im bilo dovoljno ni 900 novih službenih parkirnih mjesta, pa su se natiskali uz cestu i po poljima.

- No! - poviknuo je direktor Lukša Novak prema dvojici sedmogodišnjaka koji su upravo sjedali na pokretnu traku u suprotnom smjeru.

 

- Up, up - govorio im je da ustanu, signalizirajući to i rukom, tražeći pogledom odraslu osobu u čijoj su pratnji.

Klinci se nisu obazirali, nego su simulirali veslanje u dvojcu bez kormilara i bilo im je fora, a otac iza njih se samo osmjehnuo, ne dižući pogled sa svojeg mobitela.

- Eh, što im sve dopuštaju - klimajući zabrinuto glavom komentirao je direktor Novak.

Kao da ima sve na oku, sve te ljude koji prolaze usporedo s nama i dolaze nam ususret, automobile koji točno ispod nas prometuju državnom cestom Trogir - Split i nevidljivo osoblje koje pazi da sve bude onako kako treba. To je mjesto na kojem ćete ući u novi terminal Zračne luke Split. Ako vam je prvi put, izvući će vam osmijeh, a ako nije, onda barem osjećaj zadovoljstva.

Jamačno će to baš tako izgledati u budućnosti prilikom ukrcaja svemirskih putnika jer ova zračna luka doista ostavlja dojam svemirskog broda. Palo nam je to na pamet gledajući Lukšu Novaka i Peru Bilasa koji na staklenom mostu ispod aerodromske kupole prije izgledaju kao kakav kapetan i njegov prvi časnik, nego kao direktor i njegov zamjenik.

Robert Fajt / CROPIX
 

Želimo zaviriti u svaki kutak ovog, kažimo to odmah na početku glasno, najljepšeg hrvatskog aerodroma. Vodiči po zabranjenim zonama su nam dvojac Novak i Bilas. Lukša Novak, magistar zračnog prometa, rođeni je Kaštelanin pa cijeli život gleda slijetanja i uzlijetanja ovih golemih čeličnih ptica, a posljednjih 25 godina ovom zračnom lukom i upravlja. Njegov ured još je stariji, tamo je još od 1966. godine kada je aerodrom otvoren. U tu prvu zgradu od 200 kvadrata nekako je stalo sve ono što se danas nalazi na 50.000 kvadrata. Furnirom obloženi zidovi na hodnicima i originalni rukohvati na staklenim vratima, na kojima je logo zračne luke otprije pola stoljeća, baš su dobro mjesto da u ovu priču uđemo ispočetka.

- Bilo je to drugo vrijeme, sve se nekako natiskalo tu: ulazi, izlazi, duty free, ugostiteljski sadržaji, uprava, pa i vidikovac, mjesto na koje su ljudi običavali dovoditi djecu gledati zrakoplove. Za Mediteranske igre je Zračna luka dobila novu zgradu. Mi smo zračna luka u zajednici, između Trogira i Kaštela nadomak Splita i na samome moru, a to smo zadržali i gradnjom novog terminala. Dobro došli su nam i gosti koji nikamo ne putuju - kaže direktor Novak.

Značajne organizacijske promjene dovelo je uvođenje mlaznih zrakoplova u zračni promet tijekom sedamdesetih godina, što je povećalo broj putnika po zrakoplovu, a povećale su se i udaljenosti, pa tako i ukupni promet. Do početka Domovinskog rata godišnji broj putnika došao je do milijuna, ali nakon šestomjesečnog potpunog zatvaranja zračne luke tih ratnih godina uslijedio je dug oporavak zračnog prometa u Zračnoj luci Split. Trebalo im je desetljeće i pol da bi vratili prijeratne statistike, a od ulaska Hrvatske u EU 2013. godine dogodio se pravi bum.

Robert Fajt / CROPIX

kontrola prtljage

 

- Tada smo imali oko milijun i pol putnika, da bismo prošlu godinu završili s njih 3,1 milijun, a ove godine očekujemo 200.000 tisuća putnika više. Posljednjih šest godina ostvarivali smo dvoznamenkasti rast u postocima godišnje. Ovogodišnji srpanjski promet ujedno je rekordan na mjesečnoj razini u povijesti jer smo prešli brojku od čak 700.000 putnika - ističe Novak.

Zagrebačka zračna luka je jača od njih, ali ne puno jer ove godine splitska luka hvata njihove prošlogodišnje brojke. Promet u Zagrebu je linearan, podjednak za sve mjesece, odnosno u turističkim mjesecima neznatno bolji od drugih, dok se u splitskoj luci siječanjski broj od tridesetak tisuća putnika do srpnja povećava 25 puta, a to su brojke koje, kaže direktor Novak, ostvaruju zračne luke sa šest ili sedam milijuna putnika na godišnjoj razini, poput Palerma i Göteborga.

Robert Fajt / CROPIX
 

- S Münchenom ili Frankfurtom se ne možemo uspoređivati jer mi nikad nećemo biti čvorište, ali itekako ima prostora za naše širenje, pogotovo u predsezoni i posezoni - objašnjava direktor Novak, napominjući da su za fantastično odrađen posao zaslužni arhitekt Ivan Vulić te izvođači Kamgrad, KFK i Viadukt sa svojim podizvođačima, što je dokaz da hrvatska pamet, znanje, rad i kreativnost mogu stvarati čuda.

Infrastruktura za takvo što sada je osigurana. Kvadratura je učetverostručena, protočnost ubrzana, više nema gužvi, a onda ni stresa, kako za putnike tako i za zaposlenike. U malo više od dva tjedna nakon otvorenja kroz novi je terminal prošlo 450.000 putnika i više od 150.000 komada prtljage, i to bez i jedne minute kašnjenja ili izgubljenog kovčega.

- U tom vremenu događao se vrlo složen i nimalo lak prijelaz iz stare zgrade u novu. Puno veće, svjetske zračne luke nisu to uspjele učiniti u tako kratkom roku i s takvim rezultatom - napominje direktor Lukša Novak.

Investicija je vrijedna 450 milijuna kuna, a zanimljivo je da je financirana vlastitim sredstvima Zračne luke (u većinskom državnom vlasništvu te suvlasništvu Kaštela, Trogira, Splita i Splitsko-dalmatinske županije), što i ne čudi jer je samo prošlogodišnja čista dobit bila 125 milijuna kuna, odnosno ostala im je svaka četvrta kuna od svih koje su prošle njihovim blagajnama. Više od 60 posto prihoda čine zrakoplovni prihodi, oni od prihvata i otpreme putnika i zrakoplova, a ostatak pridonose trgovine, restorani, reklame i parking. Trošak za zrakoplovnu kompaniju jednog slijetanja, a onda i prihod za zračnu luku iznosi oko 20.000 kuna. Povezani su s oko 50 zemalja i 60 aviokompanija, ali prvih deset, od čega je čak šest niskobudžetnih, obavlja 80 posto prometa.

Robert Fajt / CROPIX
 

Među njima je najjači britanski Easyjet, a slijede domaća Croatia Airlines, Eurowings, Sas i Norwegian. Iako imaju samo jednu stazu, subotom prime čak 110 zrakoplova, što znači da uzlijeću ili slijeću svakih pet minuta. Zapošljavaju 330 ljudi, a u sezoni njih 150 više, ne računajući druge sustave, policiju, Carinu, kontrolu leta i druge službe. Standard je na svakih 1000 putnika imati jednog zaposlenika. Sustav funkcionira na vrlo visokoj razini, a jedino što ga remeti su dronovi. Zbog modernih igračaka u blizini već je bio zatvaran zračni prostor, a zrakoplovi su kružili dok se on ne bi očistio ili bi čak bili preusmjereni na zadarski aerodrom.

Cijeli je sustav, kako je to uobičajeno u ovom poslu, podijeljen na dva dijela: tzv. Landside te Airside ili kopnenu i zračnu stranu. Iz direktorova ureda prvo krećemo u obilazak atraktivnije zračne strane. Ulazi se kroz sigurnosni punkt u kojemu ista pravila vrijede za sve - čistačice, vatrogasce, goste i menadžere, jer svi ljudi i njihove stvari moraju proći kroz rendgen, ali i pod nadzorom dva para budnih očiju, Silvane Jelić i Ante Nikolića, koji su u tom trenutku šefovi vlastitom direktoru. Zakoračili smo nadomak piste, prostor zdesna zatvaraju vatrogasne garaže i cisterne za punjenje goriva, a slijeva je upravna zgrada iz koje smo izišli. Na nju se nastavljaju nove zgrade sve do ove posljednje, koje čine jedinstvenu cjelinu. Putovanje pokraj tih zgrada u dužini od 200 metara je kao “Povratak u budućnost”, onu koju smo opisali na početku ove reportaže.

Robert Fajt / CROPIX
 

Službena Renault Laguna postaje naš “De Lorean”, a zaglušujuća buka Easyjetova Airbusa, koji upravo slijeće, prati nas na putovanju. Direktor Novak riječima prati ono što gledamo slijeva, stari operativni centar i stari terminal, dio dograđen za Mediteranske igre, pokazuje mjesto gdje je dograđen novi dio te vidikovac na vrhu. Njegov pomoćnik Bilas priča što se događa zdesna gdje su u tijeku iskrcaj putnika iz Norwegianova Boeinga 737 i opskrba gorivom španjolske Iberije. Airbus je sletio, vozilo parker ga preuzima i predvodi na njegov gate, stavljaju se stepenice, počinje iskrcaj putnika, dolazi cisterna s gorivom, puni se voda, prazne se toaleti, opskrbljuje se namirnicama. Sve je kao u predstavi, svatko od 15 uključenih ljudi igra svoju rolu koja ne traje dulje od 30 minuta. Piloti i stjuardese u pravilu ne napuštaju zrakoplov jer odmah primaju nove putnike i uzlijeću.

- Zrakoplov je najskuplji kada je na zemlji - obašnjava direktorov zamjenik Pero.

Kao kada vozač Formule 1 parkira bolid u boks. I u ovom slučaju postoji čovjek sa slušalicama na ušima koji sve to nadgleda, a formalno se njegovo radno mjesto zove manipulant grupovođa. On je posljednja osoba koje ostaje pokraj zrakoplova i kada on digne palac pilotu, znači da je spreman za uzlijetanje. Svaki zrakoplov ima svojeg ključnog čovjeka, a pokraj Iberije to je bio Zoran Ivković. Putnici koji su sletjeli, izlaze na dvoja vrata iz zrakoplova i pješice ulaze u zgradu na istoj etaži. Šefovi kažu da je to bitno zbog brzine kompletne operative. Istodobno osoblje iskrcava njihovu prtljagu i vozi je na razinu -2 kamo i mi idemo. Desno je prostor ispod stajanke zrakoplova gdje su smještena aerodromska vozila i njihova zimska služba. Ti strojevi većinu svojeg radnog vremena stoje, ali da ih nema, sutradan bi pao snijeg, šali se direktor Novak.

Robert Fajt / CROPIX
 

Kada u zimskim mjesecima i padne, opasniji je od onoga na kontinentu jer ga bura časom pretvara u led i zato zimska služba mora biti posebno budna. Lijevo je nevidljivo srce zračne luke - kompleks u kojem je sustav za prihvat i otpremu prtljage kompletno automatiziran. Izgleda kao tvornička robotizirana hala. Vrijedan je 55 milijuna kuna i postavili su ga stručnjaci koji su ga proizveli u nizozemskom Vanderlandeu. Dok vlasnici iznad nas obavljaju granični pregled, njihova prtljaga se ukrcava na jednu od pet linija koja će ih izbaciti na njihovu etažu. Mnogo složenija je otprema prtljage. Prilikom preuzimanja je kodirana i sustav je, zahvaljujući kodovima, prepoznaje skenerima te skreće na pravac za let kojim idu i njezini vlasnici.

Ne postoji mogućnost da se prtljaga pomiješa. Sve je određeno: broj leta, odredište, vrijeme zatvaranja leta - kaže nam sezonac Srđan Smoljo koji prati da sve prođe u najboljem redu, odnosno dok prtljaga ne dođe na svoju posljednju točku - onu ispred zrakoplova na ukrcaj. Nijedan komad prtljage ne može ući u zrakoplov ako njegov vlasnik nije u njemu. Sve to prije radilo se ručno, a sada rade strojevi: odrade 1100 kofera na sat i kapacitet im je tri puta veći. Sustav ima i automatsku detekciju eksploziva pa ako neki označi sumnjivim, ide na pregled operateru. Ako sve bude u redu, jednom komadu prtljage trebat će samo pet minuta da prijeđe put od check-ina do ukrcaja u zrakoplov.

- Ovdje se ne isključuje ljudski moment, ali se smanjuje težak fizički rad - kaže Pero Bilas dok putujemo prema kontrolnoj sobi gdje cijeli sustav nadzire Bože Pešo.

Robert Fajt / CROPIX

Bože Pešo

 

- Evo, na ekranu su sve kućice zelene, što sugerira da je sve u redu - zadovoljan je direktor Novak.

Ipak, pale se dvije crvene lampice. Znak je to da su se dva kovčega našla u nezgodnom položaju na traci, odnosno da nisu najbolje sjela u kućište kojim se voze. Nije ništa alarmantno, najčešće putem nasjednu, ali operater je obaviješten da bi s njima moglo biti problema na izlazu. Na drugom zaslonu ima kompletan slijed letova za šest mjeseci unaprijed i raspored na koje će trake ići prtljaga određenog zrakoplova. Na taj način u dane vikenda isprati više od 10.000 kovčega dnevno.

Robert Fajt / CROPIX
 

Operater Bože stres tjera Milom Hrnićem koji se čuje iz zvučnika. Sustav su prije puštanja u rad testirali s čak 400 kovčega koje su sami pokupovali i tako ispraznili prodavaonice po cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji. Morali su ih opteretiti ravnomjerno i onako kako bili prosječno opterećeni u stvarnom životu, no ovo je samo još jedan primjer koji potvrđuje naše iskustvo, kaže direktor Novak: Koliko god vježbali, ne može se vjerno simulirati stvarno stanje. Zato su, uostalom, novi dio putničkog terminala puštali u etapama, a ne sve odjednom, ukupno tjedan dana.

Sa zračne strane prelazimo na tzv. kopnenu, onu koju vidi svaki putnik. Golemo je parkiralište, zasad, besplatno, vjerojatno dok se ne sredi prometna infrastruktura ispod mosta koja će uključivati i kružni tok na prometnici. Na samom ulazu su autobusni kolodvor za 50 vozila, kafić i uredi 15 rent-a-cara koji rade s tisućama vozila - svaki od njih. Model “Fly and Drive”, kaže nam direktor, popularniji je nego ikad.

Desno od ulaza u kompleks je spoj stare i nove zgrade, točno naprijed su 24 ulaza na check-inove i još sedam koji će biti spojeni iz stare zgrade. Putokazi navode na pokretne stepenice kojima se mora ići gore u “odlaske”. Na prvoj točki je kontrola pristupa gdje se učitavaju karte, odnosno njihovi barkodovi s papira ili mobitela. Ako zapne, dvije djevojke će pomoći. Dolazimo do sigurnosnog pregleda, posebna je linija za obitelji, a ako je prtljaga sumnjiva, preusmjerava se na novu traku tako da nema zastoja.

- Ovo je za putnika najstresniji dio svake zračne luke, zato je bitno da funkcionira bez imalo zastoja, a putnici su stalno u pokretu - objašnjava direktor Novak.

Robert Fajt / CROPIX
 

Iako nismo putnici, moramo proći sigurnosnu kontrolu. Nadzornik na body checku Ivan Franić kaže da se ne smiju unositi tekućine u bočicama većim od 100 ml, a iznimke su dječja hrana i stvari iz duty free shopa. Dakako, zabranjeni su oružje, eksploziv, oštri predmeti i slično. Bilo je lovaca koji su tako ostali bez svojih noževa, ali i običnih putnika bez tzv. skakavaca.

U kontrolnoj sobi je dvoje djelatnika koji skeniraju svaki kovčeg koji ulazi kao prtljaga s putnikom. Sumnjivi se izdvajaju, a zajedno s njima službenici Željani Malenici dolazi i fotografija unutrašnjosti s označenim sumnjivim predmetima. Moli jednog vlasnika takvog kovčega da ga otvori. Baca u smeće dvije njegove paste za zube, a bočicu s tekućinom, koju nije ranije izvadio, nosi na dodatnu provjeru za eksploziv. Utvrđuje da je riječ o tekućini za ispiranje leća koja spada u lijek pa ipak nema problema.

Robert Fajt / CROPIX
 

Na putu do granice odlazimo stepenicama na galeriju koja je rezervirana za putnike iz poslovne klase. Konobar Ivan Kuštro tamo nam kaže da nemaju posebnih prohtjeva, nego uzimaju ono što im je ponuđeno, snack i okrepe. Dok pijemo sok od ananasa, s galerije gledamo sve putnike iz domaćeg i međunarodnog prijevoza koji vrijeme uglavnom krate mobitelima. Sjede na udobnim stolicama, koje imaju utičnice za punjenje njihovih aparata, te su priključeni na besplatni internet. Točno ispod nas je duty free shop u kojem je vrlo prometno. Djelatnica Dobrila Sekelez kaže da stranci najviše vole degustirati kobasicu i sir od tartufa, a kupuju uglavnom autohtone proizvode, najčešće alkoholna pića, prošek i vina. Voditeljica ugostiteljske ponude i trgovine Tea Bralić kaže da su najprodavaniji proizvodi ipak cigarete i parfemi. Što se tiče domaćih proizvoda, kupuju se naša pića, slastice, ulja i naresci.

Robert Fajt / CROPIX

Dobrila Sekelez, djelatnica u duty free shopu, kaže da putnici najviše kupuju autohtone dalmatinske proizvode

 

Na najvišoj razini su ugostiteljski sadržaji. Krovna konstrukcija je vidljiva iz svakog kutka zračne luke, a na vrhu je fascinantna. Nije staklena, ali je prozirna, toliko da se noću mogu vidjeti zvijezde. U njezinu lijevom kutu je vidikovac. Gdje god se okrenuli, na svakom od 360 stupnjeva imate što vidjeti: zrakoplove pri slijetanju i uzlijetanju, more na drugoj strani, obrise Splita na trećoj i Trogir na suprotnoj. Za potpuni doživljaj možete i samo promatrati ljude i čitati im lica - uzbuđenje na onima koji dolaze i zadovoljstvo na onima koji odlaze.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo