Prošli su vikend neki važni ljudi pokušali govoriti na otvaranju drugog Sokolarskog lova u Laslovu. Kažemo “pokušali” jer nemoguće ih je bilo čuti od ptičjeg pjeva. Poslije je u čast svečanog otvaranja nastupio i puhački orkestar, no ptice su prkosno pojačale svoj cijuk i graktanje.
Više od pedeset lovaca je stajalo na licu mjesta. Nijedne puške. Umjesto ubojitog oružja - ptice. Ništa manje ubojite. Svaki lovac ima svoje preferencije, pa tako jedni love sa sokolima, dok se drugi odlučuju za lov s jastrebima i orlovima. U Laslovu se, naime, lovilo u tri kategorije, a svaka od njih ima svoja pravila. Ako lovac preferira lov sa sokolom, mora nužno imati i psa. Impresivni, rasni seteri svih boja i oblika vjerna su pratnja lovcima sokolarima.
Domaćin manifestacije, dr. sc. Ivica Bošković, tajnik LD-a Fazan, nakon otvaranja događaja upućuje lovce na njihova lovišta. Oni koji love sa sokolima, upućeni su na jednu stranu, dok su lovci kojima su pratnja jastrebi i orlovi otišli svatko na svoju stranu. Najvažnije je da se ove ptice međusobno ne sukobe, zbog čega ih se na lovištima i pušta jednu po jednu, uz obveznu i stalnu komunikaciju lovaca koji se dogovaraju oko toga koja će ptica iduća poletjeti.
- Lov se odvija ovako: pas markira plijen u gustišu, na što dolazi sokolar koji je u blizini. Pas istjera divljač, recimo fazana, a ptica se istodobno pušta. Ako je fazan spretniji, pobjegne, a ako nije, loše po njega - priča mi jedan od lovaca dok hodamo u formaciji po širokim i blatnjavim laslovačkim poljima.
Nalazimo se u označenom lovištu za koje kažu da je vrlo bogato, posebice fazanima. Psi su fokusirani na lov i međusobno se ignoriraju, iako šeću slobodni. Njuše i hodaju oko gustiša kakvi se nalaze uz polja. U glavi im je samo plijen. Kada ga uoče u kakvom zaklonu, spuštaju se vrlo nisko, u gotovo ležeći položaj, i fiksirano gledaju u njegovu smjeru. Lovac istodobno skida kapicu s očiju svojeg sokola (sokoli ih moraju nositi dok nisu u lovu ili na treningu kako se ne bi uznemiravali) i pušta pticu da poleti visoko.
Sokol kruži u cikličnim krugovima na visini od 80 i više metara, što lovci nazivaju “centriranjem”, a kada lovac procijeni da je na dobroj visini i “centriran”, naređuje psu da istjera divljač. Zatim se sokol obrušava na nju, pri čemu može postići brzinu i do 300 kilometara na sat. Upravo zbog ove suradnje čovjeka, psa i ptice mnogi kažu da je to najljepši tip lova, a lovci redom tvrde kako je riječ o pravoj umjetnosti.
Malo akcije
Vrlo je neobično vidjeti ove lovce i lovkinje kako u čizmama gacaju po polju, okruženi rasnim psima i s pticama koje nose na rukama. Tu su i neke fine gospođe iz Mađarske, koje preferiraju lov jastrebovima, a njihova je moda kombinacija konjičke i lovačke. Visoke čizme za kišu, strukirana odjeća zagasitih boja. Na glavama nose razne kape, beretke, a o ramenima su im torbe od brušene kože. Poneki lovci i lovkinje ih izrađuju sami, kao i kapice za svoje sokole ako love s tim pticama. Imaju ti lovci i fućkalice kojima dozivaju svoje pametne ptice koje im se baš uvijek vraćaju na ruku, odnosno na debelu kožnu rukavicu.
Još je jedna važna stvar koju treba znati o ovim neobičnim lovcima. Oni se, dakako, raduju ulovu, ali on nije prioritet njihova lova. Prema njihovim riječima, najbitnije im je vidjeti “malo akcije”. I doista, kada je plijen istjeran, a ptica u letu, svi se lovci odreda raduju, bodre, neovisno o tome čija se ptica natjerava, recimo, s fazanom. A istjeravali su taj dan seteri i zečeve, od kojih su neki smiono utekli svojim progoniteljima, dok su drugi imali manje sreće pa su završili u lovačkom loncu. Sokol, inače, ubija kljunom, i to isprogramiranim ubodom u kičmu životinje na koju se obrušava. Lovci kažu da je ovo fer lov - jer kada se lovi puškom, lovina ima mnogo manje šanse za spas. U dvoboju životinja, tvrde lovci, šanse da bude ulovljena su 50 posto.
- Potpuno isto kao u prirodi - tvrde lovci koji provociraju životinjske dvoboje.
Orlov let
Sokolarski lov u Laslovu je okupio predstavnike 12 europskih zemalja koji su stigli sa 56 ptica. One, recimo i to, koštaju od 10 do 20 tisuća eura. Sokolarstvo je skup sport, a ovi ljudi paze na svoje ptice kao na vlastitu djecu. Vidi se to iz njihova odnosa prema ptici dok je nose na rukama ili stavljaju u automobil prije negoli krenu u lov. Sokolarstvo je, zapravo, način života, u kojemu sokolar živi jedan život iz prošlosti, u sinergiji vlastitog duha i duha ptice grabljivice s kojom odlazi u lov na isti onaj način na koji su ljudi odlazili i prije 4000 godina.
U Laslovo su stigli lovci iz Slovenije, Austrije, Češke i Mađarske. Tu su i naši predstavnici, od kojih treba spomenuti Harija Heraka, kultnu ličnost hrvatskog sokolarstva, čovjeka kojega poznaje cijela međunarodna sokolarska scena i koji je ostvario brojne uspjehe na inozemnim smotrama. Hari je tu s orlovima, dvjema ženkama i jednim mužjakom. Za njega je, kaže, orao najinteligentnija ptica.
- Orlovima se lovi tako da ga držite na ruci isto kao i sokola, ali orao je ptica niskog leta. Kada se ukaže plijen - lisica, čagalj, eventualno srna - onda ga se pušta. Ta ptica za plijenom leti horizontalno i ne odlazi visoko u zrak - objašnjava Herak.
Porazgovarali smo i s jednim grofom iz Austrije, koji se prometnuo u zvijezdu subotnjeg lova. Njegov je orao Aruna ulovio jedinu srnu togaq dana. Mnogi lovci su ulovili zečeve, fazane i sitniju divljač, no grof Michael Holzfeind, vlasnik nekoliko ladanjskih dvoraca oko Villacha i pasionirani sokolar, toga je dana jedini odigrao “big game” ulovivši srnu. Holzfeind, inače, lovi s pticama od svoje dvanaeste godine.
Spektakularno i jezivo bilo je gledati nisku potjeru orla za gracioznom životinjom. Borba se odvila nekoliko stotina metara od nas, a lovci su je ispratili dalekozorom koji je, uz debelu kožnu rukavicu i lovačku torbu, nezaobilazni dio njihove opreme. Brza srna pokušala se izvući slalomom koji je orao ispratio pravocrtno - kao da je znao što životinja smjera - i tako je sustigao te iz drugog pokušaja uhvatio za vrat. Životinje su se počele u klinču kotrljati po blatnjavom laslovačkom polju. Sve je bilo gotovo relativno brzo. Orao, za razliku od sokola, ne ubija kljunom, nego svojim moćnim kandžama, a prema potrebi ga isprati i lovac. Učinio je to i Holzfeind, skrativši životinji muke. Coup de grâce nožem su ispratili njegovi kolege, koji su se odmah bacili na čestitanje tom lovcu.
- Vrijeme danas na početku nije bilo optimalno. Slaba magla i vlaga u zraku škode ptičjem perju. No, poslije je zapuhalo, što je osušilo Arunu i opet je bila vrlo brza i moćna. U lovu s orlovima ne koristimo pse jer bi ih ptice napadale. To su moćne, velike grabljivice koje, za razliku od sokola, psa shvaćaju kao potencijalni plijen. Ova vrsta lova se svodi na puno “čitanja” okolnosti koje su pred lovcem. Znao sam da se lovina pomaknula u jedan šumarak pa sam i ja promijenio poziciju iz koje sam imao dobar pregled terena.
Jedna srna je izašla iz gustiša, a lovac je bezuspješno pustio orla na nju. Zatim je došao red na Arunu. Čim je srna bila istjerana iz zone u koju se sklonila, Aruna je poletjela kao metak. Natjeravali su se 350 metara, i to je bio izvrstan Arunin let - priča Austrijanac pa na naš upit dodaje kako je lov s pticom teži 99 puta od lova puškom.
Perje pamti
- Sokolarenje je bila važna i velika invencija u vrijeme prije nego što su se počela obrađivati polja. U tom smisli vrijedi i dalje njegovati ovaj tip lova koji je posve prirodan. Prvi put lovim na ovom području u Hrvatskoj, prije sam sa svojim dobrim prijateljem Herakom posjećivao lovišta oko Varaždina. Sviđa mi se ovo lovište, sigurno ću se vratiti - napomenuo je Holzfeind.
Na smotri je bio i Željko Dragičević, također poznati hrvatski sokolar i predsjednik slavonskobrodske sokolarske lovne udruge Sv. Bavon, jedine koja se u Hrvatskoj bavi isključivo lovom s pticama grabljivicama. Njegov sokol Gagarin danas miruje - Dragičević se bavi organizacijom manifestacije i vodi računa o tome da svi lovci svojim kućama odu zadovoljni. Željkov je Gagarin na nedavnom lovu u Sloveniji proglašen kraljem sokolarskog lova. Tog je vikenda njegova ptica bila ta koja je od svih uključenih pokazala najveću snagu, imala najljepše letove i uhvatila najviše plijena. Dragičević nam je pojasnio ponešto i o treningu ovih ptica.
- Ptice su jako pametne životinje i isti tren pamte radnje. A dok su u treningu, vodimo ih sa sobom svuda - u kafić, na nogometnu utakmicu ili u park, tako da se naviknu na ljude i različita okruženja. Gagarin, kao i drugi sokoli, jednom godišnje mijenja perje i tu se “resetira” jer s perjem odlazi sva memorija i sve što je naučio. Svaki dan ptica dva puta ima trening, sve dok ne uđe u letnu kondiciju - kaže Dragičević pa dodaje kako je prošle godine Gagarin u razdoblju od 20. rujna do 1. ožujka svaki dan imao slobodni let u lovu. Na njegovim je kandžama, kao i u svake ptice ovih lovaca, uvijek radioprijamnik. To je lovčev osigurač u slučaju da ptica pobjegne.
Sokolarske ptice se moraju vagati svaki dan. Tri su njihove težine: niska, visoka i letna. Na dan lova sve treba funkcionirati u gram kako bi grabljivica bila uspješan lovac. Tek u letnoj težini ona, naime, sluša lovca i dolazi mu na ruku. Tek tada je ptica spremna za lov i obrušavanje na plijen.
To ti je sokolarenje
I Dragičeviću je, treba li reći, smiješak na licu svaki put kad vidi pticu u letu.
- Uf, evo vidiš ovo, e to ti je sokolarenje! Kakav krasan let je ovo bio! Uopće nema veze što je bio neuspješan - govori Dragičević i tako sumira atmosferu koja vlada među ovim lovcima.
- Sokolar sve radi jednom rukom jer na drugoj je uvijek rukavica. Evo, pogledaj kako to radi naš slovenski prijatelj - kaže Dragičević pokazujući rukom u smjeru lovca koji se sprema idući pustiti pticu.
- Hap, hap, hap - ispraća Slovenac sokolarskim rječnikom svoju pticu koja odlazi visoko u zrak kako bi se dala u potjeru za zecom. Ptica je taj put bila neuspješna i brzo se vratila na ruku svojega gospodara.
- Si vidio ti to, ovaj je išao na 250 metara visine! - komentira sokolov let jedan lovac utreniranog oka.
- Moguće da je bio i na 300 metara - uzvraća mu drugi, skidajući pogled sa svojega dalekozora.
U Laslovu su taj vikend, sve u svemu, ulovili ovaj plijen: tri srne, pet zečeva i 17 fazana. Među pedesetak lovaca proglašeni su oni s najboljim letom vikenda, u svakoj kategoriji posebno, kao i oni s najboljim ulovom. Reakcije svjetske sokolarske javnosti su, prema riječima jednog od organizatora Željka Dragičevića, odreda pozitivne. Na sceni se već govori kako je ovo bio najbolje organizirani sokolarski lov u Europi ove godine. Ne toliko po pitanju ulova koliko po pitanju družbe, smijeha, izvrsnih letova i odlične organizacije.
A rekli smo već kako je u potonjem, zapravo, i smisao ove lovačke igre. Igre koja je, spomenimo i to, od 2010., uvrštena u Unescov popis nematerijalne svjetske baštine.