Kakve su vaše uspomene iz Zagreba?
- O tome bih mogao napisati knjigu. Zagreb sam zavolio i prije nego što sam nogom kročio u njega, i to zbog velikog glazbenika, violončelista Antonija Janigra, koji je osnovao Zagrebačke soliste, ansambl s kojim je nekoliko puta gostovao u Buenos Airesu. Imao sam sreću slušati ga uživo svojim mlađim danima, a Zagreb mi je, uz Prag, jedan od najdražih i najljepših europskih gradova.
Zašto ga volite?
- Zbog njegovih stanovnika. Mogu satima šetati Donjim i Gornjim gradom, sjediti na kavi u nekom od kafića i razgovarati s ljudima, koji su otvoreni, srdačni i pristupačni.
Koliko dugo ovaj put ostajete?
- Svega tri dana, jer nakon toga nastavljam turneju. Ali već dugo maštam o tome da si priuštim barem mjesec dana boravka u Hrvatskoj, da vašu zemlju bolje upoznam. No, kao i sa svim stvarima u životu koje volimo - za njih nikad dovoljno vremena.
O čemu ćete govoriti na svom predavanju?
- O dvanaest najvažnijih priča koje su najviše utjecale na mene i moj život, a sakupio sam ih i interpretirao u svojoj knjizi "Klasične priče da se bolje spoznaš", koju ću tom prilikom predstaviti. One su bile ključne da spoznam dva najvažnija pojma koja određuju moj život - sreću i slobodu.
Zašto su tzv. dječje priče važne i za odrasle?
- Ne postoje dječje priče i priče za odrasle, nego samo priče. U predgovoru svoje prve knjige braća Grimm su napisala da su u njoj skupili priče koje djecu uspavljaju, a odrasle - razbuđuju i osvještavaju.
Kako biste definirali slobodu i sreću?
- Sloboda je mogućnost da sami bez ikakvih objašnjenja drugima odlučujete kako ćete provesti svaku minutu svoga života ne tražeći dopuštenje ni od koga za svoje odluke. A sreća je za nebe postizanje unutarnjeg mira i uživa se u tišini i samoći.
Gdje vam je zapravo dom?
- Stanujem u Nerji, mjestašcu u Andaluziji, u blizini Malage, koje izvan sezone ima svega šest tisuća stanovnika. Otkrio sam je prije desetak godina na proputovanju za Marbellu i pomislio kako je to idealno mjesto za život za mene. Tipična ljubav na prvi pogled.
Gdje vam je supruga?
- U Buenos Airesu. Nakon toliko vremena razdvojenosti teško je o nama govoriti kao o paru, ali još uvijek smo jako povezani kao obitelj.
Uživate li u ulozi djeda?
- To me najviše veseli, jer je riječ o čistom užitku i ljubavi bez roditeljske odgovornosti, pa unuke mogu bez ikakve grižnje savjesti - razmaziti. Imam četvero unučadi, a miljenica mi je 8-godišnja Lucia, koja živi u New Yorku. Njezina mama, naša kći Claudia, je kardiologinja, a u Americi sa svojom obitelji živi i naš sin Deminan, koji je isto tako liječnik, psihoterapeut.
Kako ste djeci odabrali imena?
- Claudia je ime dobila po prijateljici moje supruge koja je stradala u automobilskoj nesreći, a Demian po glavnom liku romana Hermanna Hessea. Želio sam mu dati još jedno ime Sinclair, koji je zapravo glavni lik Hesseova romana, ali se supruga nije s time suglasila.
Sa sinom
Sa sinom
Po čemu ste tipični Argentinac?
- Obožavam tango i druženje s prijateljima s kojima satima mogu pričati uz kavu, ali poput većine svojih sunarodnjaka nisam lud za nogometom i ne pijem vino.
Što vi čitate?
- Najviše stručnu literaturu, a za gušt - krimiće. Nedavno sam otkrio Johna Katzenbacha, svog vršnjaka, koji mi je jedan od omiljenih autora.
Što smatrate svojim najvećim profesionalnim i privatnim postignućem?
- Poštenje i to što uvijek kažem istinu.
Kako ćete 30. listopada proslaviti 70. rođendan?
- U Buenos Airesu organiziram veliko obiteljsko okupljanje i druženje s prijateljima. Nadam se da će to biti najveći skup meni dragih ljudi na jednom mjestu.