Lana Barić uoči svojeg trideset i sedmog rođendana na novom je početku. Splitska glumica, koja se nedavno rastala od političara Dragana Markovine, u velikim je pripremama za film “Tereza 33”, za koji je sama napisala scenarij i u kojem igra glavnu ulogu, a trenutačno u Mađarskoj snima film “Eden”, koji režira europska redateljska zvijezda Agnes Kocsis.
Uči mađarski
- U filmu redateljice Agnes Kocsis glumim Evu, ženu koja je alergična na sve ili barem na veliku većinu stvari. Ona živi u specijalnim uvjetima u stanu i izlazi iz kuće u posebnoj opremi nalik na astronautsku jer je svaki dodir s vanjskim svijetom rizik. Eva u suštini izlazi iz kuće jedino kad eksperimentiraju na njoj u jednoj klinici, s obzirom na to da se ne može determinirati odakle to njezino stanje, kao ni je li realno ili psihosomatsko. U trenutku kad na zgradu do njezine jedna telekom kompanija postavi transmiter, ona ih tuži i oni šalju psihijatra da evaluira je li Eva uistinu bolesna ili je samo luda - otkriva glumica, koju je mađarska redateljica zapazila u filmu “Ti mene nosiš”, a nakon toga ju je ovog proljeća pozvala na trodnevno probno snimanje u Budimpeštu.
Lana zbog ove uloge neće morati naučiti mađarski.
- Glumim na engleskom, ali nešto malo mađarskog ću ipak naučiti jer je za ovo snimanje predviđeno četrdesetak dana - kaže Splićanka, koja će zbog filma promijeniti boju kose.
- Nisu mi još ništa rekli, ali čini mi se da bi mi za “Eden” mogli jako skratiti kosu, kao i da neće biti plava. Neće to biti prvi put. Zbog uloge u filmu Ivone Juke, zbog kojeg sam morala jako smršavjeti, bojali su mi kosu u tamno. Nije mi to ništa ni neobično ni teško. Sve mi je normalno ako sam ulogu prihvatila i na nju pristala. Radost mi je to - ističe Lana, koja će se nakon završetka snimanja u Mađarskoj posvetiti pripremama za film “Tereza 33”.
Snimanje u Splitu
- Film “Tereza 33” prati priču žene koja se uslijed nemogućnosti da zadrži trudnoću zaputi u jedan seksualni road trip i pronađe neku vrstu, uvjetno rečeno, slobode koja je neće nužno usrećiti, ali će biti autentična. Teško mi je, zapravo, reći o čemu se točno u filmu radi. Uvijek kad pokušam odgovoriti na ovakva pitanja, sve mi zvuči glupo, jer definiranjem nužno moraš stvari ograničiti da bi bile dostupne, a nekako se ipak nadam da će u ovom filmu biti bitno ono što se prelijeva preko tih granica. Nadam se da ćemo u barem nečemu od planiranog uspjeti - vjeruje Lana, koja je za mjesto radnje ovog filma, u dogovoru s redateljem Danilom Šerbedžijom, odabrala Split.
- Split je moj rodni grad, njega najbolje poznajem. Ima nešto dobro u odrastanju u Splitu, pogotovo kad si žensko... Naučiš se lukavo koristiti bezobrazlukom, što se nerijetko tumači kao šarm. Istovremeno, Trstenik, gdje sam odrastala i išla u osnovnu školu, kvart je koji je ujedinjavao cijelu familiju jer je tamo živjela moja baka koja je voljela da smo joj svi blizu i na okupu... I ta ulica Šime Ljubića, nekoć braće Borozan, meni je najljepša ulica u Splitu, uz ulicu pored Dinka Šimunovića, i upravo to su lokacije gdje snimamo. Nadam se da ćemo snimati i u našem stanu - kaže Lana, koja je scenarij za “Terezu 33” počela pisati prije 12 godina iz, kako kaže, čiste dosade i viška vremena. Razmišlja li o tome da se počne baviti i režijom?
- Razmišljam, iako me još previše provocira moj posao. Kad bih se odlučila nešto režirati, morala bih se ozbiljno pripremati nekoliko godina, iako iskustvo sa seta puno pomaže. Mislim, tehnički imam puno stvari za naučiti, ovaj ljudski faktor me ne brine. Pripremiti film previše je ozbiljna stvar, involvira jako puno ljudi i novca te bih si voljela uzeti vremena ako se odlučim za režiju. Uz to, voljela bih snimati ležernijim ritmom, a to bi značilo da trebam imati više novca, a ja nisam sigurna da bi mi itko dao išta para, s obzirom na to da nemam režijsko iskustvo. Vidjet ću. Mislim da ću u jednom trenutku svakako pokušati - govori Lana, kojoj su u njezinu poslu uzori svi vrijedni i pošteni ljudi.
San svakog glumca
Istaknutoj kazališnoj i filmskoj glumici teško je danas odrediti zbog čega je glumu odabrala kao svoje zanimanje.
- Tako sam nekako osjetila. Nije to moglo biti racionalno u tim godinama. I dobro je ispalo - govori Lana, koja je prije nekoliko mjeseci zahvaljujući filmu Dubravke Turić “Trešnja” bila u Canessu. Kako je se dojmio tamošnji glamur?
- Drago mi je da sam to doživjela, mislim da svaka glumica ima taj san. Mislim, moraš ga imati kad se baviš ovim poslom, pogotovo zato što skužiš da su sve to tvoji kolege koji taj isti posao rade na malo višoj razini i za puno više para. Naravno da sam uživala, mislim, totalno sam se uživjela u to paradiranje po tepihu, kao u neku ulogu, jer red carpet protokol za Palais De Cannes je duga haljina, i to za sve popodnevne i večernje projekcije i vrijedi za sve. Na dodjeli Zlatnih palmi naprosto nisam mogla tako namontirana gledati Östlundov “Trg” jer mi je bilo neprirodno. Ono, u kino se ide u trapericama i majici, nemoj me zezati da ću sad dva i pol sata sjediti ovdje u haljini do poda i štikli od deset “cenata”. Isto mi se desilo i u Sarajevu na otvorenju kad sam nosila prekrasnu haljinu Kaftan studija iz Sarajeva. Naprosto nije za sjediti u kinu, nego za biti lijepa na dodjeli Oscara - smije se Lana. Razmišlja li i o inozemnoj karijeri?
- Ne intenzivno. Tko bi se bavio time. Agenta nemam, iako sam imala opciju, no u tom trenu sam se posvetila majčinstvu, a i ne bih voljela svako toliko nekamo otputovati pa po dva dana igrati ukrajinsku susjedu. Sad na Gdynia Film Festivalu, što je poljski pandan našoj Puli, premijeru ima poljski film “Catalina” u kojem igram jednu od glavnih uloga, a snimam i “Eden” u Budimpešti. To mi je skroz OK, kad se radi o ulogama koje imaju smisla. Nemam više motiva snimati sve pod svaku cijenu, samo zato što se snima vani - ističe glumica, kojoj je nakon dvadesetak godina na sceni najveći izazov u njezinu poslu rad s dobrim i kvalitetnim suradnicima i dobrim “materijalom”.
- Iako često sklizne u štošta drugo, humana nota koju nosi ovaj posao i dalje je nešto što uvijek tražim i najviše cijenim - kaže Lana, koja je dio ovog ljeta provela na Islandu.
- Bila sam tamo s prijateljima, početkom lipnja. Divno mi je bilo, kao da sam sletjela na Mjesec. Temperatura je bila oko 15 °C u prosjeku i nije bilo noći. Malo bi se zatamnilo oko ponoći i onda opet sunce u 2. Čarobno! - govori glumica s kojom pričamo nedugo nakon njezina povratka sa Sarajevo Film Festivala, koji se održava u gradu u kojem je ona studirala. Koje su joj prve asocijacije na ta vremena?
- Jako lijepe uspomene vežu me uz studiranje u Sarajevu i ni za što to ne bih mijenjala. Volim ići u Sarajevo jer mi je i dalje u srcu i puno meni dragih ljudi je tamo, fale mi u Zagrebu. Sretna sam da je Sarajevo bilo moj izbor kad je o studiranju riječ. I dalje mislim da je to jedna od mojih najboljih životnih odluka, iako više ne bih mogla tamo živjeti - govori Lana koju nazivaju atipičnom Dalmatinkom. Zbog čega?
Osmogodišnja kći
- Valjda zato što nisam patološki vezana uz Dalmaciju - kaže umjetnica koju nazivaju velikom radoholičarkom.
- Imam sreću da radim posao koji volim pa ga onda mogu raditi puno. Nekad nije potrebno ubiti se od posla, ali svi mi koji smo opterećeni izvrsnošću ne pristajemo na manje. Je li mi teško uskladiti obiteljske obaveze s poslovnim, s obzirom na to da sam u poslu koji nema radnog vremena? Realno, nije lako s tim ritmom. Nemam bake u Zagrebu pa to malo otežava. Htjela bih da su svi u miru i da sve štima, trudim se da bude tako. Moja mama puno pomaže - kaže ponosna majka osmogodišnje školarke Mirej. Po čemu se majka i kći najviše razlikuju?
- Uvijek sam morala biti izvrsna u svemu, čak i u onome što me ne zanima. Sama sam sebi to zadavala. Ona je puno manje opterećena - priznaje Lana, koja potvrđuje šuškanja da više nije u ljubavi s čelnikom Nove ljevice, profesorom Draganom Markovinom, s kojim se vjenčala prije godinu i pol dana.
- Da. Točno je da više nismo skupa. I to je sve što ću reći na tu temu - kaže Lana Barić.