StoryEditor
ZRINKO TUTIĆ

Kako je nastala Moja domovina: Sve sam smislio, ali jedna stvar nije valjala. Onda sam zvao Rajka

‘Bili smo veliki prijatelji, ali i konkurenti. I što je pokojni Arsen rekao, morali smo lažno sjediti i biti zajedno‘, kaže Tutić
Zrinko Tutić i Rajko Dujmić
 Biljana Gaurina/CROPIX

Dvije neprijeporne veličine hrvatske glazbene scene, Rajko Dujmić i Zrinko Tutić, upoznali su se davne 1974. na Boom festivalu u Ljubljani i "kliknuli" na prvu.

- Otkako smo se tamo upoznali, Rajko i ja jednostavno smo se i prepoznali. Bio je to odnos odmah u startu na način gdje mu ja govorim joj super ti je ova pjesma, a on meni kako mu moram dati neku drugu jer je ta super za Nove fosile. Uglavnom, došlo je do mojih kantautorskih albuma koje je on sve odsvirao, znao je napamet svaku moju pjesmu. Tom prigodom imali smo običaj dati nekakav postotak od buduće moguće prodaje, međutim, Rajko je na to rekao da on neće nikakav postotak, ali hoće moje obećanje da mu za sljedeću ploču Novih fosila napišem nešto. I tako smo počeli raditi "Milena, generacijo". Napravili smo zajedno jedno desetak pjesama Novim fosilima, ali nekako mi se čini da su "Milena", "Još te volim", "Bilo mi je prvi put", "Noćas umiru stare ljubavi, "Ako se rastanemo" bile najznačajnije - govori Zrinko Tutić.

"Milena" je nastala 1983. Tekst je napisao Tutić inspiriran Dujmićevom pričom o medicinskoj sestri iz Negotina koju je upoznao 1978. na jednom koncertu. No Dujmiću se nisu svidjeli baš svi stihovi u prvoj verziji pjesme, točnije onaj "Miriše na varivo, živi sa svekrvom".

image
Rajko Dujmić i Zrinko Tutić
Damir Krajac/CROPIX

- To je istinita priča, a ova priča o Mileni bila je uljepšana. Znao je Rajko kakav sam ja, da imam i drugačiji vokabular koji je on obožavao i da znam biti nejednostavan, pa kad mi je rekao što ga smeta, rekao sam - prespavat ću i sutra ću ti reći. I zovem ja njega sutra i kažem mu "u pravu si, to je za Fosile preteško, promijenio sam u "Miriše na jabuke, živi k'o podstanar".

Pokojni Moka (osnivač Fosila Slobodan Momčilović op.a.) zbog "Milene" me zezao "Cesariću, upropastit ćeš me", jer je mislio da je to socijalna pjesma, a Fosili su "nepodnošljiva lakoća postojanja". Nisu ulazili u srž, neku problematiku. Moka se poslije ispričao, ali onaj tren osim mene i Rajka u "Milenu" nije vjerovao nitko - prisjeća se Tutić.

Kako je u to vrijeme došlo do smjene pjevačica, jer je sastav napustila Đurđica Barlović, a nju zamijenila Sanja Doležal, trebalo je i pjesme prilagoditi novoj izvođačici.

- Dolazi Sanja koja je zabavljačica, ali koja ima taj transfer energije i emocije, i onda smo specijalno za nju, s obzirom i na njezine godine napravili "Bilo mi je prvi put", pa nakon toga "Još te volim",... Sve je to bio dio namjere, a usput smo i malo pomjerali granice Novih fosila. Nismo smjeli predaleko, ali jesmo, pomicali smo ih i u glazbi i u stihovima - priča Tutić.

No Dujmić mu nije bio samo omiljeni suradnik, već i veliki konkurent.

- Imali smo u to vrijeme i neke svoje druge živote. S dolaskom Mire Lilića na čelo Radiotelevizije Zagreb dobili smo potpunu podršku i ponovno smo se vratili u Euroviziju, jer RTZ-a do 1986. i moje pobjede s Doris Dragović pjesmom "Željo moja" tu nije bilo. Nakon toga Rajko tri godine za redom pobjeđuje. Da, bili smo i konkurencija. I što je pokojni Arsen rekao, morali smo lažno sjediti i biti zajedno. Konkretno smo protiv Rive Massimo i ja izgubili za jedan bod. Ma bilo je tu raznoraznih suradnji, događaja, svega. I nisam morao biti direktno vezan za neku Rajkovu pjesmu, no on bi me nazvao kada je nešto "smiksao" i rekao "ljubavi, moraš ovo sa mnom čuti". On je to uveo. Znate, jedan dio ljudi je uvijek kurtoazan, no ti moraš imati nekoga tko osim tebe slično gleda na stvari, a ima kriterij. I ja, kad sam imao neke dileme, zvao sam Rajka da čuje što smo napravili. Tako se i oformila ta jedna naša isprepletenost koja nas je zauvijek spajala - kaže Tutić.

Upravo tako došlo je i do njihove suradnje na neformalnoj himni "Moja domovina" 1991. Tutić je inspiraciju za ovu pjesmu dobio u ljeto 1991. godine, dok se s mora vraćao za Zagreb. Bila je sredina kolovoza, vozio se po autocesti i vidio kolonu tenkova i avione koji su ih nadlijetali u brišućem letu. Ta slika mu je, kako je poslije ispričao, bila okidač, ali pjesma se u njemu rađala i prije dok je slušao vijesti o ratnim napadima, razaranjima, ubijenim i prognanim ljudima. "Moju domovinu" naposljetku je napisao u dva, tri dana.

- Sve sam napravio, smislio i kad sam se sutradan ujutro probudio, u glavi mi je samo bilo "ne valja mi refren". I nikako me nije povlačilo na nešto bolje i otišao sam Rajku. Tako dolazimo do najčvršćeg trenutka naše suradnje u glazbenom smislu - odgovara.

Na pitanje kako je inače izgledala njihova suradnja, jesu li se znali mučiti oko nekih pjesama, Tutić kao iz topa odgovara - ma kakvi!

- Što bi rekao pokojni Arsen: "Ako se jako mučiš i radiš nešto pet mjeseci, nađi neki drugi posao, nije to za tebe. Tako je rekao jednom dečku koji nam je objašnjavao da godinu dana radi na jednoj pjesmi. Ako smo znali kuda idemo, koja je namjera, nismo imali nikakav problem, išlo je sve brzo - otkriva Tutić.

image
Zrinko Tutić i Rajko Dujmić
 
Biljana Gaurina/CROPIX

Znalci govore kako je autorski najplodnije razdoblje Dujmićeva života bilo ono kad su se Tutić i on udružili s pokojnim Đorđem Novkovićem sredinom '80-ih i osnovali, nazovimo to tako, firmu.

- Đorđe je najveći hitmejker bivše Jugoslavije i bio nam je kao stariji brat i nadslužba. I sto puta nam je rekao, "e vas dvojica komplicirate. Ti Zrinko najviše kompliciraš, a ti Rajko stalno u aranžmanima črčkaš nešto, oslobodi to, neka pjesma prodiše". Onda smo osnovali trajnu radnu zajednicu samostalnih umjetnika Trio, ali zbog potpuno prozaičnih razloga, jer smo se i bez toga družili. To je, naime, bio jedini način da nam sve zarađeno ne ode na porez, nego da i mi nešto imamo od toga. Da, i mi kad idemo na put imamo pravo na dnevnice, putne troškove, jer to nismo imali ništa. Tako je bilo sve samostalnosti Hrvatske i dok nismo mogli pokrenuti svoje firme - prisjeća se glazbenik.

Njihov posljednji zajednički projekt bila je "Muzika zabavna".

- Dvije godine me zbog njega Rajko naganjao kao kakvu curicu. "Ljubavi, moramo ti i ja na binu, sviramo naše pjesme i onda kada smo u Zagrebu idu s nama Novi fosili, tamo ide Doris, tamo Maja Blagdan, ako smo gore u Istri Massimo. Ima netko tko će s nama ozbiljno pjevati, tu su i back vokali, a nas dvojica ćemo probati reći kako izgleda to nulto čitanje pjesama". I tako je on dvije godine mene pilao dok nisam popustio. A onda smo 2012. "Muziku zabavnu" izveli u Lisinskom, a nakon toga Rajku je krenulo nekako sve na ružno, iako smo imali namjeru obići s projektom Hrvatsku. Ozbiljno se razbolio, uslijedili drugi problemi i to je sve zamrlo....

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. kolovoz 2020 20:53