StoryEditor
TENA NEMET BRANKOV

Ona je naša najuzbudljivija mlada glumica i nova zvijezda: ‘U uloge se bacam naglavačke!‘

2016. dobila je Zlatnu arenu za najbolju sporednu ulogu u filmu ‘Trampolin‘, prvijencu redateljice Katarine Zrinke Matijević
 Marko Miscevic/Cropix

Na sceni je gungula: kazališni redatelj uprizorio je scenu vjenčanja. Jede se i pije, pleše i veseli, onako kako to već biva na svadbama. Glumaca i glumica je, dakle, mnogo, a uskoro im se, niotkuda, pridružuje još jedna. Četverogodišnja curica plave kose utrčava na scenu i viče: “Mama, mama!”.

- Bila sam jako potrebita za mamom u tom trenutku, a kako su garderobijerke nas dječicu vodile za ruke i pokazivale nam kako naše mame glume, ja sam se istrgla u jednom trenutku i izletjela sam na scenu te potrčala prema njoj. Netko me, međutim, brzo skužio i maknuo otamo. Majka je bila na nekom gostovanju, igrala se “Breza” Slavka Kolara - govori nam glumica Tena Nemet Brankov, kći Slavka Brankova i Marine Nemet, legendarnih i prerano preminulih hrvatskih glumaca, kojih se i danas sjećamo po ulogama Crnog Jacka (Brankov u TV-seriji “Smogovci”), kao i iz mnogih drugih kazališnih, filmskih i televizijskih projekta.
- Naravno da se sjećam svega. Provela sam s njima mnogo vremena u kazalištu, obilazila još kao sasvim mala djevojčica premijere. Na filmskom setu sam bila manje, tako da mislim da je ljubav prema TV-u i filmu neka moja stvar, a u kazalištu sam doslovno prohodala te ljubav prema daskama dugujem njima - obrazlaže mlada glumica, članica Gavellina ansambla, istog onog u kojemu je godinama igrala njezina majka.

image
Tena Nemet Brankov
Marko Miscevic/Cropix

S mladom glumicom komentiramo i film Petra Krelje, zagrebačku komediju “Vlakom prema jugu” iz 1981. godine, koja je stekla ogromnu popularnost i u kojemu je njezina majka odigrala glavnu ulogu, i to mlade majke okružene ekscentričnim susjedima. Likovi ove priče stanari su jedne urbane zgrade koji se posjećuju i međusobno dijele probleme, a kada pukne vodovodna cijev, stanari pokušavaju izaći na kraj s nevoljom koja ih privremeno zbližava. Promatran u današnjem kontekstu, gdje se stanari raznih oštećenih zgrada skupa moraju othrvati s problemima nakon potresa, film postaje vrlo aktualan. Tenu Brankov Nemet prvo smo nagovorili na pokušaj reinterpretacije fotografije njezine majke s najavnog plakata, a zatim smo je upitali kako je sama proživjela potres i ima li sličnih “nevolja” sa svojim susjedima.

image
Marko Miscevic/Cropix

- Živim u Držićevoj, u zgradi na zadnjem katu, ali oštećenja su, srećom, bila minimalna. Tijekom potresa srušila se jedna vaza s cvijećem. Ja, zapravo, nisam niti shvatila koliko je taj potres bio jak, dok nisam izašla na ulicu i dok mi nije počeo zvoniti telefon. Kod mene u stanu je bila i moja kolegica Kim Končar, a s njom sam, zanimljivo, doživjela i svoj prvi potres u životu, zimus u Beogradu, gdje smo kratko ostale nakon jednog gostovanja. Sad se šalimo da ne smijemo više provoditi vrijeme zajedno. U danima koji su prethodili potresu, skupa smo se izolirale u karantenu u mojem stanu i čekale da prođe koronavirus – prisjeća se glumica koju smo gledali u mnogim Gavellinim predstavama (“Priče iz bečke šume”, “Romanca o tri ljubavi”, “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja”, “Sjećanje šume”, “Pijani”, “Stela, poplava”, “Cigla”, “Malograđani”, “Hotel Zagorje”), kao i u raznim filmskim te televizijskim projektima (“Crno-bijeli svijet”, “Počivali u miru”, “Novine”...). Dotičemo se onih zadnjih, kako u kazalištu, tako i na televiziji, gdje je publici najsvježija njezina uloga Lare Tomašević u hvaljenim “Novinama” Dalibora Matanića.

image
Marko Miscevic/Cropix

- U kazalištu Gavella prije karantene igrali smo “Hotel Zagorje” Ivane Bodrožić, i to je sjajna predstava, pravi kolektivni čin za koji smo se svi potrgali. Mislim da smo definitivno imali premalo izvedbi s obzirom na trud koji smo uložili. Cijelo iskustvo spremanja te predstave bilo je jako intenzivno i potresno. Roman sam čitala davno, sada sam ga naravno opet čitala, a imala sam i priliku upoznati Ivanu te njezinu obitelj. I sama spisateljica je intenzivno pratila proces rada na predstavi - komentira glumica pa se dotiče i uloge Lare Tomašević, kćeri istovremeno omraženog i obožavanog Ludviga Tomaševića (Dragan Despot), moćnika i političara kojeg je publika “Novina” itekako zapazila, pogotovo tijekom treće sezone serije gdje ga Despot igra maestralno.

Lara je lik koji hoda po rubu dok ne osjeti da dolaze strašni događaji koje je bolje izbjeći. Kompleksan je, a period snimanja je bio vrlo intenzivan. Imali smo i dugačke pauze između snimanja, pa je trebalo sve to nekako držati pod kontrolom. Scenarij je bio sjajan, a kad sam ga dobila, sjela sam s Dadom kako bismo porazgovarali o tome što zapravo želimo od tog lika. Puno smo pričali, htjeli smo napraviti neki preobrat kod Lare, jer je bilo dosta naglo napisano da se na početku treće sezone ona tako jednostavno priklanja svome ocu, pogotovo s obzirom na njezin lik u prijašnjim sezonama serije. Htjeli smo od nje, zapravo, napraviti “malog Ludviga”, htjeli smo da je ponese ta moć, ta misao o moći. Međutim, Lara shvati da se tako može opeći i da se petlja u nešto gdje joj zaista nije mjesto - prisjeća se Nemet Brankov, dodajući kako je s redateljem Matanićem bilo vrlo inspirativno raditi na toj seriji.

image
Marko Miscevic/Cropix

- On je uvijek otvoren za savjete, prijedlog, voli raspravljati o likovima i svemu što od njih želi. Dopušta mišljenja nas glumaca, ali i svih ostalih uključenih u projekt, te ih uzima u obzir. Puno smo raspravljali o onoj sceni silovanja s Goranom Grgićem. O tome iz koje pozicije taj njegov lik čini to, kako moj lik reagira na to, a htjeli smo imati i što manje teksta u tim scenama, jer su prilično teške. Htjeli smo da se sve vidi na našim licima, bez puno verbalizacije. Lara se u tom dijelu serije itekako igra pozicijom moći, što dakako ne daje za pravo čovjeku koji je također na poziciji moći da je iskoristi i učini to što je učinio - komentira glumica zahtjevnu scenu koja je bila snimana kasno u noć, ispod jednog zagrebačkog mosta, na osami.

- Ja sam toliko vrištala u toj sceni, da je došao susjed i rekao da je zvao policiju. Nije znao da mi, zapravo, snimamo, ali nekako smo se na kraju sporazumjeli i policija ipak nije morala intervenirati - prisjeća se Brankov Nemet koja, kako kaže, danas ima sreću raditi i u kazalištu, i na filmu te televiziji, koje ravnomjerno voli. Kao i većina studenata zagrebačke Akademije, prvo se po završetku studija okušala na daskama, a zatim su stigli i prvi filmski angažmani. Godine 2016. dobila je Zlatnu arenu za najbolju sporednu ulogu u filmu “Trampolin”, dugometražnom prvijencu redateljice Katarine Zrinke Matijević, u čijem je fokusu odnos između majke i kćeri zarobljenih u ciklusu nasilja. Za ulogu Nike, Tena Nemet Brankov dobila je važno priznanje na pulskom festivalu.

image
Marko Miscevic/Cropix

- Kada sam dobila tu ulogu, za koju me preporučila Nataša Janjić, nisam bila niti svjesna koliko odgovornosti imam spram tog filma. No, ušla sam jako intuitivno u to, a Zrinka je jako lijepo vodila snimanje te smo imali mnogo proba. Vježbala sam i bacila se unutra na glavu. Uloga je bila dosta velika, a napisala ju je redateljica koju tada nisam poznavala. Ipak, lik Nike podsjetio me na samu sebe u tinejdžerskim danima, jer bila sam također dosta buntovna, samoživa. Za ulogu sam napravila i veliku fizičku transformaciju, obrijavši pola glave, a vratila sam na lice i sve pirsinge koje sam prije i sama nosila. Sve u svemu, prekrasno iskustvo – komentira glumica koja, kako kaže, u svim likovima koje glumi pokušava pronaći komadić sebe.

Apsolutno. U svakom liku kojeg oživljavaš, mora biti i tebe. Ipak si ti taj koji udahnjuje život u njegove rečenice. Tako da, uvijek pokušavam pronaći iskustva u sebi na koje se mogu referirati igrajući nekog lika. Ako ih nemam, tražim ih negdje drugdje. Recimo, promatraš ljude, pomno pratiš što oni rade i kako reagiraju na neke situacije. Ja to obožavam činiti u tramvaju - kaže Tena Nemet Brankov pa se osvrće i na svoj diplomski ispit, kada je mjesece provodila u SUVAG-u, družeći se s nijemom djevojkom jer je na završnom ispitu kod Kreše Dolenčića igrala upravo takvu ulogu, i to u komadu “Majka Hrabrost i njezina djeca” Bertola Brechta. Položila je, razumije se. No, što nakon Akademije, ima li dovoljno prilika za mlade glumice i glumce, od kojih se mnogi žale da je “tumaranje po snimanjima reklama” sve što ih čeka nakon fakulteta?

- Akademija ti daje koliko želiš uzeti. Apsolutno je na svakom studentu da prione i uzme odgovornost na sebe. Mislim da sam jako puno tamo naučila, ali isto tako mislim da je gluma zanat i da se mora što prije početi raditi, jer ga tako kuješ. Ako pričamo o angažmanima, mislim da je možda ipak premalo prostora za mlade studente koji su završili Akademiju. Gledam prema svojim prijateljima, od kojih mnogi nemaju prostora za manevrirati. Zbog toga mi je žao - komentira Tena Brankov Nemet koja je na hrvatskoj filmskoj i kazališnoj sceni definitivno pronašla svoje mjesto.
- Radila sam puno kazališnih i filmskih vježbi tijekom cijelog studija, sudjelovala na mnogim projektima. To je važno iskustvo. Da ga nisam imala, ne bih se znala ponašati na setu. To je, možda, način da se izdvojiš i da budeš zapažen. Puno rada i snimanja tijekom studija te sudjelovanja na raznim projektima - uvjerena je glumica koja se svoje uloge, kaže, redovno dobivala na audicija.
Osim za film “Trampolin”, gdje mi je uloga bila ponuđena. Rijetko te netko nazove i kaže da imaš ulogu. Sjećam se, kada sam išla na audiciju za “Počivali u miru”, bila sam jako zbedirana nakon toga. Ja sam to odradila, snimili su me, ali nisam dobila nikakav komentar. Ništa. Kada su me nazvali uz riječi kako sam dobila ulogu, bila sam šokirana. Taman smo se vraćali iz Dubrovnika, gdje smo gostovali s nekom predstavom, i gdje sam ja slomila nogu. Ali, iza scene. Spavali smo u samostanu, i bio je mrak. Spotaknula sam se i pala. Kasnije sam u Zagrebu igrala “Romancu o tri ljubavi” u longeti i sa slomljenom nogom, a to je redatelj nekako i opravdao u predstavi. Riječ je o komediji, pa je bilo lako. Puno je takvih slučajevima gdje su glumci igrali polomljeni, a do početka snimanja serije “Počivali u miru” bila sam oporavljena – prisjeća se Tena pa nastavlja o svojim srednjoškolskim danima, tijekom kojih je odlučila postati glumica.

image
Marko Miscevic/Cropix

- Zapravo je to periodično išlo kod mene. Iako sam odrasla u tom svijetu, htjela sam isprobati i druge opcije, interesirale su me još neke stvari. Zanimljivo, na ljetnom roku sam bila upisala pravo, tek tako kao osiguranje, jer je prijemni za Akademiju bio na jesen. Dobro da nisam tamo završila, mislim da bih poludjela od života u uredu. Htjela sam i na Likovnu akademiju, ali kad sam išla na pripreme za taj fakultet, jedan profesor mi je rekao da ne smijem sjenčati svoj rad, pa mi se tu zamjerila ideja o upisu na Likovnu akademije. Kako sam u srednjoj išla i na dramsku, gluma je bila cijelo vrijeme tu. Na završnoj produkciji naše dramske skupine u četvrtom srednje, nekako sam znala da bi to moglo biti to - govori glumica čija kazališna zgrada, za razliku od one u kojoj živi, ipak nije tako dobro prošla u potresu. Gavellina scena, naime, ima crvenu naljepnicu I tamo se predstave za sada igrati ne mogu. Ansambl nastupa u kojekakvim online programima, izlaze na ulicu pa izvode komadićke predstava (učinili su to i protekli vikend tijekom projekta Ilica Qart), a trenutno spremaju i koprodukciju predstave “Višnjik” A. P. Čehova, koju će režirati Dražen Ferenčina i koja će se u koprodukciji s HNK Osijek izvesti početkom srpnja u sklopu 20. osječkog ljeta. Tena nije u postavi za ovu predstavu, no igrala je u Gavellinom online projektu Filipa Šovagovića, svojevrsnom hibridnom kazališnom programu gdje će gledatelji online predstava biti i sukreatori njezina daljnjeg tijeka, koji bi se trebao odigrati na kazališnim daskama i u fizičkom prostoru.

- Ti videoklipovi su se upravo počeli emitirati na Gavellinim mrežama, a plan je da publika sudjeluje i iskreira kraj priče. Publika, zapravo, određuje budućnost lika. Filip Šovagović je autor projekta, s našim dramaturgom je napisao 7-8 likova, koje smo mi izvodili kroz kratke monologe koje smo snimali. Svi se likovi nalaze u istoj zgradi i svaki priča svoju priču - komentira glumica. I evo nas opet u jednoj zgradi, s mnogo likova. Upravo kao njezina majka u spomenutom filmu Petra Krelje, “Vlakom prema jugu”. S čim se, u Šovagovićevoj priči, nosi njezin lik?

- Ja glumim curku koja je nakon potresa izašla na ulicu sva u stresu. Zove svog zaručnika na mobitel te razgovaraju o tome kako sada zaista moraju prodati taj stan, u koji se ona ne planira vraćati. On je u tom trenutku na poslu, a čini se da ona vrši na njega minijaturnu pasivnu agresiju... Baš me zanima što će gledatelji odlučiti o tom liku i što će s njime dalje biti – završava glumica.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:20