Filip Hrgović nastavio je svoj impresivni pobjednički niz protiv 15 kilograma težeg boksača Marija Heredije. Slavio je Hrvat nokautom u 43. sekundi treće runde i nastavio graditi svoj renking u teškoj kategoriji.
Bio je to sedmi nokaut u Hrgovićevoj profesionalnoj karijeri, a zvono i odluku sudaca dosad su na nogama dočekali jedino Irac Sean Turner i Amerikanac Kevin Johnson, od kojega je Filip bio bolji pred domaćim navijačima u zagrebačkoj Ciboni.
Činilo se kako je Meksikanac Heredia bio još samo jedna nedorasla prepreka u dosad briljantnoj karijeri Filipa Hrgovića. Hrvatski boksač je rutinski odradio meč, ali ipak opreza nikad dosta. Svjestan je toga i umirovljeni hrvatski boksač Stjepan Božić, negdašnji svjetski WBF prvak u supersrednjoj kategoriji te interkontinentalni WBA prvak u istom rangu.
Popravljen rad nogu
- Moglo je izgledati vrlo teško i nezgodno, ali to ovisi samo o borcu i koliko će on dozvoliti svome protivniku da se razmaše. Filip se strahovito podigao otkad je prešao u profesionalce i otkad je prešao kod Pedra Diaza. On mu je popravio prvenstveno rad nogu, u puno tehničkih segmenata i ljudi koji ne razumiju toliko materiju onda kažu da boksa protiv loših boksača, ali treba pobijediti i lošu ekipu, a ja smatram da je teže pobijediti lošijeg boksača jer on nema što za izgubiti - mišljenja je 44-godišnji Božić.
Čini se kako Hrgović svakim dvobojem raste u samopouzdanju i tehnici, odnosno ide prirodnim tijekom kojim bi njegova karijera u ovome trenutku i trebala ići ako se jednog dana želi boriti za svjetski teškaški naslov.
- Da se Filipa pita, on bi preskočio dvije ili tri stepenice, međutim njega se tu vrlo malo pita i on jako malo može odlučivati i bolje da je tako. Njegov posao je da trenira i da boksa, a posao drugih ljudi je da mu vode karijeru. Oni to rade savršeno i čuo sam Eddieja Hearna koji je sam rekao da Filip traži jače i kvalitetnije borce, ali još nije vrijeme . Oni su ti koji odlučuju kada je vrijeme za kvalitetne borce i kada se možda može dogoditi i poraz - jasan je Božić, koji je htio naglasiti činjenicu da je Hrgovića do pozicije u kojoj je trenutno doveo isključivo njegov talent i rad koji je u to uložio.
- Filip dolazi iz vrlo male i gospodarski neinteresantne države kao što je Hrvatska. Kada dođete kod nekog promotora, njega prvo zanima populacija države, gospodarska snaga države da se može naplatiti i izvući novac. On iz Hrvatske ne može izvući novac, ali Filip je toliko veliki kapacitet, talent i radnik da oni u njemu vide zlatnu koku od koje mogu dobiti puno novca. To je matematika.
Iako Hrgovićeva karijera ide pravim putem i raste korak po korak kako bi i trebalo biti, mnogi se već u svijetu boksa i izvan njega pitaju kada će Hrgović dobiti priliku protiv najboljih. Do kraja godine ima najavljena još dva meča, jedan od njih će prethoditi revanšu Anthonyja Joshue i Andyja Ruiza 7. prosinca u Saudijskoj Arabiji, dok se o drugom još uvijek malo zna.
Iako se o tome još ne govori, čini se kako bi u rangu Joshue i Ruiza, barem u rangu borbe njihova renomea, Hrgović mogao naći u bliskoj budućnosti.
Ide on pravim ritmom
- Mnogi se s mojim mišljenjem ne moraju složiti, ali gledao sam posljednji meč Dilliana Whytea koji je top pet boksač i da je Filip sad s njim boksao, on bi ga pobijedio. Kako, ne znam, ali možda i prekidom. Vjerujem da Filip već sada pripada najboljoj desetorici teškaša na svijetu i kroz godinu ili godinu i pol bi mogao dobiti šansu. To ovisi o njegovu timu, a važan faktor je i trener koji procjenjuje ako je boksač spreman za taj meč i tog protivnika. On bi u razdoblju koje sam spomenuo mogao boksati za neki od pojaseva - priznaje Božić koji unatoč Hrgovićevim godinama (27) ne smatra da je hrvatski boksač premlad za najveću pozornicu, posebno kada se pogleda tko sve radi u njegovu taboru.
- Sport je danas postao biznis. Filip je investicija u koju se ulaže i promotor svoju investiciju prati. Vjerujem da ga neće gurnuti u vatru prerano. Njegov put ide ritmom koji je zacrtan i vjerujem da je dobro vođen jer Hrgović trenutačno ima najjaču ekipu u profesionalnom boksu. Pod time mislim na braću Sauerland, Eddieja Hearna i trenera Pedra Diaza. Jačih nema, oni spadaju u top tri - zaključak je Božića.