Samo 30 minuta trebalo je Ciboninim skupštinarima da sa 19 glasova za i jednim suzdržanim promijene Statut, izaberu tročlanu Skupštinu, novog predsjednika i novog direktora.
Ivica Lovrić, Zdenko Antunović i Slavko Kojić čine Ciboninu kriznu upravu. Oni u rukama drže sudbinu najtrofejnijeg i najpoznatijeg hrvatskog sportskog kolektiva, koja je danas manje neizvjesna nego što je bila jučer. Prvi rezultati ulaska u klub ljudi od najvećeg povjerenja gradonačelnika Milana Bandića trebali bi biti vidljivi odmah.
- Treba riješiti elementarne probleme i na tome smo odmah počeli raditi. Kad se 27. prosinca ponovno okupimo, siguran sam da će ova prostorija biti grijana, a telefoni u funkciji. Vjerujem da ćemo do Božića uspjeti riješiti i određena dugovanja igračima i zaposlenicima, ne u velikom iznosu, ali to su prvi, vatrogasni koraci - rekao je novi predsjednik Ivica Lovrić koji ne namjerava dugoročnije obnašati tu dužnost.
- Vjerujem da ćemo vrlo brzo i Kojić i ja otići iz kluba, a naša će mjesta zauzeti novi ljudi, vrlo vjerojatno predstavnici sponzora.
Vrlo je konkretan potez i dogovor o reprogramiranju kredita Zagrebačke banke, koji je Grad preuzeo na sebe.
- Dogovoreno je da tih 23,5 milijuna kuna vratimo u sljedeće tri godine, u šest obroka, uz kamatu koja je na razini stope za stambene kredite i puno je povoljnija od dosadašnje - objasnio je Kojić, pročelnik Gradskog ureda za financije.
Njegov glavni zadatak je utvrđivanje stvarnog Cibonina duga.
- Daj Bože da je on na onoj razini na kojoj je to utvrdila revizija, ali ne bih stavio ruku u vatru da gradonačelnik nije u pravu kada tvrdi da je taj iznos blizu 120 milijuna kuna. U sljedećih 30 dana doznat ćemo o kolikom se iznosu radi te zatim predložiti mjere za izlazak iz krize - rekao je Lovrić.
To što je Cibonina Skupština s prethodna 33 člana svedena na samo trojicu, novi je predsjednik objasnio potrebom da klub ima operativno tijelo koje može brzo djelovati.
- Vremena je malo pa moramo biti brzi i odlučni u svojim odlukama. Odluka da se uhvatimo u koštac s problemima u kojima se Cibona našla je hrabra, ali uvjereni smo da možemo uspjeti zadržati Cibonu kao najkvalitetniji košarkaški klub u gradu i brend po kojemu je Zagreb prepoznatljiv u Europi i svijetu. No, bez pomoći svih kojima je Cibona u srcu, nemoguće je izvršiti tu misiju.
Iz tih Lovrićevih riječi može se puno toga pročitati. Bez obzira na to što je u svom prvom javnom nastupu u novoj ulozi dao punu podršku sportskom programu, momčadi i treneru, ne bi bilo veliko iznenađenje da u tom segmentu već za koji dan nastupe promjene.
Nikša Prkačin, bivši kapetan Cibone i reprezentacije, još je uvijek prvi favorit za ulogu sportskog direktora, dužnost koju obnaša Mihovil Nakić. I pozicija Zdravka Radulovića je prilično nesigurna, a kao glavni kandidat za nasljednika spominje se aktualni izbornik Josip Vranković.
Osim što će morati brzo djelovati kako bi zadržali igrački kadar, novi Cibonini upravljači moraju osnažiti momčad kako bi ostala konkurentna u utrci s Cedevitom, Zagrebom i Zadrom za mjesto hrvatskog predstavnika u Euroligi sljedeće sezone.
- Nakić i Novosel rade na tome.Vjerujem da bismo već nakon Nove godine mogli imati kvalitetna pojačanja.
S prvim danom 2011. kreće i nova fiskalna godina, otvara se mogućnost za oslobađanje sredstava u proračunu, ali i u budžetima potencijalnih sponzora u čijem bi animiranju glavnu riječ trebao voditi novi direktor Zdenko Antunović koji, već prema običaju, zrači optimizmom i golemim samopouzdanjem.
- Pokazao sam na primjeru Kutije šibica, Arene i organizacije Final Foura NLB lige da znam zasukati rukave i raditi, a vjerujem da ću uspješan niz nastaviti i u Ciboni. Moj najveći motiv su publika i igrači koji su ostali u klubu, radili i ponašali se kao da je situacija idealna.
Nakon mjeseci praznih obećanja nešto se pokrenulo. U Ciboni je nastupilo vrijeme promjena. Oni koji gotovo godinu dana nisu dobili plaću, u to će povjerovati tek kad vide promjenu stanja na svom tekućem računu. Ivica Lovrić uvjeren je da svatko tko voli Cibonu, može pomoći klubu.
- Svaka inicijativa je dobrodošla. Navijači najbolje mogu pomoći dolaskom na utakmice, počevši već od ove s Lietuvos Rytasom koja nije važna rezultatski, ali u motivacijskom smislu jest. Zagrepčani su već pokazali koliko im je stalo do Cibone i pridonijeli su tome da gradska uprava i Skupština izraze konkretnu podršku sportskom simbolu Zagreba.
Šteta je što je Cibona morala dotaknuti dno, upasti u milijunske dugove, da bi svi prepoznali njezinu stvarnu vrijednost. Ako se klub postavi na zdrave temelje, možda sve ovo nije bilo uzalud. Ovo je posljednja prilika da Cibona postane klub kojim će se Zagrepčani ponovno moći ponositi.