Kraj je rujna, a to znači da kreće najbolje košarkaško natjecanje iza NBA lige. Kreće Euroliga. Bitke za naslov prvaka Europe započeti će 18 klubova, europska elita je u još jednoj sezoni s kojom će se približiti ideji koju zastupaju najbogatiji. Za dvije, tri sezone, ovo društvo velikih trebalo bi se zatvoriti u svoju ligu i tako pokušati od košarke u Europi napraviti veći proizvod nego je to ona danas. Veliki europski klubovi trebali bi početi zarađivati, a ne samo trošiti. Je li to moguće, pokazat će vrijeme.
Naslov prvaka brani Efes, a turska momčad je opet najmanje toga mijenjala, pa je razumljivo i sada u krugu najvećih favorita. Otišao je Sertac Sanli u Barcelonu, a stigao je Filip Petrušev iz Mege. I trebat će mu vremena za uklopiti se u vizije Ergina Atamana. Sve ostalo je i dalje tu. I Kruno Simon, koji je propustio kraj priprema i početak turske sezone zbog ozljede gležnja, ali bi već u srijedu u Madridu, kontra Reala, u prvom velikom derbiju sezone, trebao biti u momčadi. Shane Larkin, prva zvijezda Efesa, ustvrdila je prije neki dan kako je Efes posljednje tri godine najbolja europska momčad i nema razloga da tako ne ostane i ove sezone. Oni su cijelo to vrijeme u istom sastavu, prije tri godine izgubili su finale od CSKA, prije dvije godine ih je korona zaustavila u trenutku kad su bili prvi i nedodirljivi na ljestvici, a lani su se napokon domogli trofeja.
Perasović vodi Uniks
Mnogi će reći, ovo je posljednja sezona Efesa u ovom sastavu, a Simon i društvo žele otići kao pobjednici, kao dinastija, nešto poput Splita ili nešto kasnije Panathinaikosa.
Glavni će im suparnici biti oni iz starog društva. CSKA je doveo Alekseja Šveda i to znači puno toga. Tu su, dakako, Real Madrid, bolji nego lani i Barcelona, koja bi u drugoj godini Šarunasa Jasikevičiusa mogla uhvatiti pobjednički ritam. Međutim, Euroliga nije samo vrh, tu je cijeli niz momčadi koje mogu zakuhati najvećima iz večeri u večer.
Nije Kruno Simon jedini Hrvat kojega ćemo ove sezone gledati u najvećim rolama, jer mogla bi biti ovo sezona u kojoj će eksplodirati i uhvatiti kontinuitet prave košarke Mario Hezonja. On je u Uniksu iz Kazanja, kojega od ovoga ljeta vodi Velimir Perasović i ako je suditi po pokusima uoči sezone, Hezonja se neće spuštati ispod dvadeset poena. Ima potpunu slobodu, pola lanjske sezone se privikavao u Panathinaikosu na povratak u Europu i sada bi trebao isporučivati u serijama. Hezonja je netko koga treba gledati, a i taj Uniks će biti silno zanimljiv, jer su prije koji dan potpisali nekada ozbiljnog NBA igrača O. J. Maya.
Nikić u Berlinu
Na žalost, početak sezone neće provesti na parketu dva naša aduta u Maccabiju, jer se Dragan Bender još oporavlja od teške ozljede koljena i trebao bi tijekom sezone zaigrati, a sljedećih šest tjedana Maccabi će biti i bez Ante Žižića koji se ozlijedio i vratiti će se na parket tek u studenom.
Od hrvatskih igrača imamo još u Albi Krešimira Nikića, a treba vidjeti koliko će ga koristiti novi trener u Berlinu Israel Gonzalez, a Leon Radošević je i dalje u Bayernu.
Već smo spomenuli da se u Euroligu na klupu vraća Velimir Perasović, a Uniks će biti momčad koju ćemo sa zanimanjem pratiti. Međutim, imamo još četiri pomoćnika u Euroligi. Tomislav Mijatović asistira Erginu Atamanu u Efesu, tu se ništa nije promijenilo, ali je novost da će na klupi Bayerna sjediti čak dva i pol Hrvata. Prvom treneru Andrei Trinchieriju je majka Hrvatica, na klupi Bayerna je i lani sjedio Emilio Kovačić, a od ove sezone će prvi pomoćnik Trinchieriju biti Slaven Rimac. Treba dodati i kako je Velimir Perasović u Kazanj odveo Milu Karakaša za pomoćnika, čovjeka s kojim je Split lani zaključio sezonu. Naravno, ne treba smetnuti s uma kako je Nikola Vujčić i dalje sportski direktor Maccabija.
Hrvati, posebno kad se oporave Žižić i Bender, imati će što reći u novoj euroligškoj sezoni. Kruno Simon će loviti drugi uzastopni naslov i on će trajati dugo. A Mario Hezonja bi mogao eksplodirati. Sustav će mu kod Velimira Perasovića odgovarati, on je napaljen, pa pričekajmo prvo podbacivanje. Kad već nema naših klubova i ništa ne sugerira da ih u godinama koje dolaze može biti u ovom društvu.