Možemo se mi tješiti da je hrvatsko podneblje premaleno da bismo imali dvojicu "wunder Luka", i da ne smijemo patiti što nemamo Luku Dončića, jer imamo Luku Modrića, ali to bi bilo samo relativiziranje i zanemarivanje ozbiljnih stvari.
Hrvatska košarka ima sistemski problem, i to više-manje isti koji traje godinama. I počinje od glave.
Hoće li ljudi koji vode HKS napokon doći do pameti i shvatiti da bez vrhunskog, ili barem korektnog, playmakera ne može niti do plasmana na SP, a kamoli do polufinala ili medalje?
Dino, Stojko, Joke, zar je uistinu bolje sve se više spuštati na dno europske košarke, ali se busati u prsa da smo mi "pravi" jer ne želimo naturalizirati stranca (Amerikanca) za sveti hrvatski dres, nego da se talentima i kvaliteti koju imamo omogući što bolja šansa za rezultat s kojim će Hrvatska jednog dana ponovno biti ozbiljan faktor u Europi i svijetu?
Često smo žestoki prema igračima, takvi smo i na susjednoj stranici, ali bez ozbiljnog playmakera ovi će igrači, koje u NBA-u plaćaju 10, 13 i 20 milijuna dolara sve češće izgledati smiješno u utakmicama.
Izborniče, kad smo već u situaciji kakvoj već jesmo, zar je zabranjeno u isto vrijeme "klupirati" i Zupca i Žižića pa, primjerice, pokušati s bržim i pokretnijim Prkačinom?
Valjda je svima, ma sigurno je svima, bilo jasno da Tobey školuje Zupca "europskom" košarkom, da Žižić ništa ne može, a rezultat ionako nije išao u hrvatsku korist.
Reći će Hezonja da je nedopustivo da se u startu ne poštuju osnovni dogovori (Tobey može samo na jedan način zabiti pa to učini pet puta ili, primjerice, puštanje bekova na jedinu stranu s koje mogu zabiti), ali nije sve na košarkašima i njihovom (ne)znanju.
Ovo su samo dva, tri igračka primjera, ali potop u Ljubljani izrežiran je puno ranije. I to ne u Sloveniji nego u Hrvatskoj. Valjda ćete to već jednom shvatiti.