Deset zaredom. Toliko je trajao Dinamov niz utakmica u kojima su suparnici tresli modru mrežu. Svejedno tko. Cluj, Ferencvaros, Osijek, Hajduk, Flora ili - Ferdinanovac. Da, čak je i taj niželigaš u Kupu uspio zabiti Dinamu, koji je u Europsku ligu ušao s obranom koja je, gledajući statistiku, zaslužila epitet “najlošije u povijesti”.
Ne pamti se takav u Dinamu. A kad se sjetimo i one utakmice protiv Flore u zadnjem pretkolu, kad su slabašni Estonci smanjili na 2:1 i prijetili izjednačenjem malotko je tada uopće mogao zamisliti Dinamo ovako visoko i ovako daleko, samo dva mjeseca kasnije. Nakon ispadanja od Ferencvarosa u Ligi prvaka, Europska liga bila je utješna nagrada, a u jednoj generalno depresivnoj godini malo je bilo detalja ukazivalo da bi zimu Dinamo mogao dočekati u euforičnoj atmosferi. I tako uvjerljiv.
Feyenoord u Maksimiru bio je prvi ispit, prva prepreka prema cilju koji se nije ukazivao na prvi pogled. I Nizozemci su se u Maksimiru nametnuli, došli po pobjedu, Mamićeva momčad nije izgledala dobro, nastavila je u tih prvih 20-ak minuta u tom pesimističnom tonu, Berghuis je imao priliku iz kaznenog udarca gurnuti Dinamo još dublje prema ponoru. No, Dominik Livaković je obranio svoj četvrti jedanaesterac sezone. Nekako, sad kad se vraća film, bio je to možda prvi prijelomni trenutak na putu do ovog pothvata. Da su tada Nizozemci zabili, tko zna...
Utakmica je u tim minutama izgledala kao da bi uvjerljivo slavili, a ne moramo objašnjavati što bi to značilo za Dinamo samopouzdanje. No, završilo je 0:0 bez pravog dojma, a onda su Modri preživjeli i Moskvu. Baš preživjeli, tamo je bilo vatre, pucali su Vlašić i društvo, bili puno bliži pobjedi, još je uvijek Dinamo bio nekako sramežljiv, neodlučan, još uvijek nitko nije mogao znati kako će ta priča završiti. A onda je, u utakmici u kojoj je COVID-19 opasno umiješao prste, u utakmici u kojoj smo vidjeli malo toga ili gotovo ništa pred oba gola, odnekud iskočio Atiemwen, zabio za pobjedu protiv WAC-a.
Kritike za igru, za “negledljivo izdanje”, ali tri boda su u džepu, ukupno pet. Veliki kapital, ali još uvijek i skepsa, jer nije Dinamo uvjerljiv, u redu, nije još primio, ali zabio je tek jedan. I onda se otvorilo, odčepilo, prvo sjajna koračnica kroz Klagenfurt pa marš krot Rotterdam. Livaković više ne spašava, obrana ne pušta, a napad zabija.
Razigrao se Majer, pojavio Moharrami, probudio Petković, ukazao Gvardiol, pokazao Lauritsen... U samo nekoliko tjedana od momčadi kojoj zabija i Ferdinandovac do momčadi koja u pet utakmica Europske lige nije primila ni gol, koja je prva na ljestvici i djeluje uvjerljivo, moćno. Zoran Mamić uspio je u kratkom roku potpuno preobraziti momčad, vratiti pobjednički mentalitet, zrelost!
Nogomet je čudesan, kakvu je opet priču napisao! Da je netko ovakav scenarij napisao u listopadu, zvučao bi komedijaški...