Napadom dobivaš utakmicu, ali obranom ćeš osvojiti prvenstvo, kaže poznata krilatica američkog sporta koju je Zoran Mamić ove jeseni tako zgodno preselio u našu nogometnu stvarnost. Prve tri utakmice europske mini-lige Dinamov je trener čučao u nekakvom polubunkeru, ne vjerujući ni sebi niti drugima, ali sljedeće dvije se ohrabrio pokazavši nam raskoš talenta koji se danas skriva u Maksimiru i glatko uzeo šest bodova.
Ako loša vijest u vječnoj maksimirskoj tarapani kaže da su Bjelicu kao arhitekta euro renesanse izgurali iz kluba jer je postao prejak, dobra kaže da se klub trajno otresao gubitničkog kompleksa. Jer, Bjelica ili Mamić, iks ili ipsilon, plavi danas hladno prezimljavaju u Europi.
Pet utakmica, sedam i pol sati izdržao je Dinamo u Europskoj ligi ove jeseni bez primljenog gola. Sedam i pol sati bez inkasiranog gola, hej ljudi, na tom mjestu kažeš samo - chapeau! Ako je nekad za ministra obrane na našim sportskim prostorima slovio rukometaš Denis Špoljarić, vremena su se promijenila i eto nam Mamića juniora kao eksperta za utvrđivanje bokova i cementiranje fortifikacija u kaznenom prostoru.
Ta stvar, budimo iskreni, nije nešto što će raspametiti Štefa s istočne tribine koji zna da su plave devetke poput Dražana Jerkovića, Slavena Zambate, Cice Kranjčara ili Eduarda Da Silve gradile imidž kluba kao napadačkog stroja. Taj se navijač osjeća privilegiranim i očekuje da dašak revolveraškog spektakla uvijek lebdi tu negdje, u zraku, ali vremena su se očito promijenila. Dinamo se nakon 50 godina europske muke naučio biti oportunist u kontinentalnoj konkurenciji, Biti tvrd, čvrst, oprezan, to se jednostavno isplati. Pogotovo ako imaš igrače koji mogu složiti frku suparniku brzim izlaskom pred njegov kazneni prostor.
"Offense wins games, defense wins you championships", kažu Ameri dok analiziraju utakmice NFL-a i NBA-ja, što nama ovdje dođe kao zgodan izazov za razmišljanje. Naime što - može li ovakav neranjivi Dinamo, kad se već takvim izbrendirao, sljedećeg proljeća zaista otići korak dalje, možda tamo na prag završnog turnira Europske lige? Prema Uefinim tablicama klub uredno napreduje, već je na 41. mjestu najboljih kontinentalnih klubova.
Kratki dojam o utakmici: Dinamo za klasu bolji, ali opet prvenstveno zahvaljujući obrani kojom zapovijeda Dominik Livaković pred čijim prezimenom ne možete zažmiriti kada čujete sljedeću statistiku. Ove jeseni Livaković je u dresu hrvatske reprezentacije primio čak 16 golova kroz šest dvoboja 'vatrenih' u Ligi nacija, ali je s druge strane ostao nesavladan kao vratar plavih u Europskoj ligi.
Dokaz da je Mamić pronašao način da zabetonira kazneni prostor već na centru s Ademijem i Jakićem, ali pogotovo u posljednjem redu gdje četvorka Moharrami - Lauritsen - Theophile - Gvardiol djeluje tako moćno da nitko više ne pita za Stojanovića i Leovca. Uglavnom, ako su utakmice s WAC-om i Feyenoordom lakmus snage plavih, onda slijedi novi dobačaj. Granica se seli na ožujak, ako ne travanj...