Kako li je samo Bruno Petković “kulerski” izveo jedanaesterac na De Kuipu... Čekao je da vratar krene u svoju lijevu stranu, da posrne na koljeno, a onda je hladno loptu poslao u drugu stranu. Bio mu je to drugi europski pogodak ove sezone, prvi je zabio Wolfsbergeru prošli tjedan. A kod smo kod tog penala, trener svih trenera Ćiro Blažević je jednom izjavio da mu baš ne ide izvođenje jedanaesteraca...
- Kaže da ne znam pucat penale, ali to je njegova stvar, svatko ima pravo na svoje mišljenje. Nebitno. Ali, kad izvodim jedanaesterac, čekam i gledam vratara do zadnjeg trenutka. Ako se vratar ranije baci, promijenim stranu, ako ne, izaberem svoj kut i pucam jako. To je moj recept za izvođenje penala - kazao nam je u uvodu Petković.
Nakon Wolfsbergera, a pogotovo nakon Feyenoorda, mogli bi ustvrditi, vratio nam se Petko. Igra sve bolje i bolje, nosi protivnike na leđima, odlično proigrava suigrače, a počeo je i zabijati pogotke, što je najvažnije za napadača. Pitamo ga kako se nosio s kritikama kad mu je nije išlo, kad mu se počelo mnogo toga zamjerati?
- Kad sam dolazio u Dinamo, novinari su mi izbrojali 600 dana kako nisam zabio pogodak. U prvoj utakmici, u kojoj sam debitirao, zabio sam - autogol. Mislim da nitko nikad nije bio izložen takvom pritisku i posprdnim komentarima. Od novinara s portala, ali i od ljudi koji su komentirali. Ne želim uopće trošiti energiju na negativne komentare i napise. Zašto? Pa nikakav komentar, niti nikakav napis ne može pomoći, a ne može ni odmoći. Niti u shvaćanju nečega, niti u poboljšanju moje igre. Relevantni su mi jedino trener, moj menadžer i ljudi koji su mi stvarno bliski, a znam da se razumiju u nogomet. To su ljudi od kojih primam savjete, to su ljudi koje poslušam.
No, dobro, kritike su stizale i od izbornika Zlatka Dalića, još se sjećamo one o “20 posto spremnosti”. Na koliko ste sada posto spremnosti?
- Na dovoljnom postotku da mogu napraviti razliku na terenu! I adekvatno pomoći momčadi, te biti jako koristan.
Ali, kad ćete biti u onoj formi koja vas je dovela u reprezentaciju? Jeste li blizu?
- U svakoj utakmici očekujem napredak. Na svakoj utakmici, i na onima u kojima sam igrao dobro, analizirao sam svoje pogreške. Imam puno mjesta za napredak. Neću kazati da nisam na maksimumu, ali ima još mnogo stvari koje se mogu bolje odraditi. Vjerujte mi na riječ, mogu biti još samo bolji. Treba nastaviti raditi i, kako vi kažete, vraćam se svojim najboljim igrama.
Jasno je, diže se u formi, koliko mu je u tome pomogao trener Zoran Mamić?
- Naravno da jest! Kako vrijeme prolazi, trener i ja bolje se razumijemo. Nadam se da ću se iz utakmice u utakmicu još više dizati, da ću biti bolji, da ću ovako nastaviti.
Nakon priče o njegovom povratku na bolje igre i golgeterske staze vratili smo se na onu o Dinamovom uspjehu, novom europskom proljeću. Modri još nisu primili pogodak u Europskoj ligi, u pet utakmica mreža je ostala čista, to je doseg ne samo za divljenje, već i za povijesne almanahe. Kažu da obrana počinje s napadom...
- Možda ne izgledam kao nogometaš koji će se previše vraćati u obranu, te koji će bitno pomagati u obrambenoj fazi. Ali, radim ja i taj svoj dio posla. Naravno, ne u istom omjeru kao obrambeni i vezni igrači, no dajem svoj doprinos. Zbog toga mi je drago, osjećam dio zasluga što smo na “nuli”, ali obrana na čelu s Livakovićem, te vezni igrači koji se bacaju na glavu, poput Ademija i Jakića, te svih ostalih, zaslužuju najveći naklon. Mi smo momčad koja baš igra momčadski. Nego, nadam se da ćemo taj niz bez primljenog pogotka produžiti i u šestoj utakmici s CSKA, pa da tu zaista sjajnu priču i definitivno završimo bez pogotka u mreži.
Biste li bili zadovoljniji da u posljednjoj utakmici pobijedite CSKA, recimo, s 4:2 ili da završi 0:0, pa napravite čudesan rekord bez primljenog pogotka u skupini?
- Pobjeda je bolja opcija. Bez obzira na hvatanje rekorda. Trijumf je uvijek najbolji, za moral, za sve. Neka mi pobijedimo CSKA, pa makar primili pogodak.
U posljednje tri sezone Dinamo se nametnuo kao europska konstanta. Prvo proljeće u Europi, sada drugo, prošle sezone je izmaklo za dlaku. Očito ste postali jako ozbiljna europska momčad?
- Prezadovoljni smo, teško je uopće pronaći adekvatne riječi za sve to opisati. Mi smo si zacrtali europsko proljeće kad smo ušli u skupinu, ali sad kad smo ga ostvarili, zaista mogu kazati da se radi o velikom uspjehu.
Biste li vi i cijela momčad bili još bolji da na tribinama ima navijača?
- Sigurno jest da ti navijači daju motiv više, to zrno energije koje ti nedostaje da budeš još bolji. To je neupitno, nogomet se igra zbog publike. Neću kazati da je žalosno, ali, recimo, taj stadion De Kuip u Rotterdamu na kojem smo igrali je bez navijača čudno izgledao. Da je bio ispunjen navijačima, stvorila bi se atmosfera koja bi dala dozu nogometne romantike, dala bi sigurno motiv više, možda u nekim trenucima i veći pritisak, ali nadamo se da će se navijači što prije vratiti.
Tri sezone zaredom Dinamo zaista briljira u Europi. Kad ih usporedimo, koja momčad Dinama je najbolja, koja najbolje igra?
- Nikada nismo bili dominantni kao što smo sad! Znam da me to pitate zato što se uvijek traže paralele između Dinama Nenada Bjelice i ovog današnjeg. Nikada nisam težio nikakvim usporedbama, živim u sadašnjosti, nije korisno o tome uopće razmišljati. Ako odgovorim u bilo kojem kontekstu, može biti pogrešno, ne želim uspoređivati Bjelicu i Mamića. Ali, stoji ono što sam kazao, Dinamo zaista nikad nije bio dominantan kao sad, imamo odličnu momčad, radimo savršene rezultate, možda najbolje u ove tri sezone. Nadam se da ćemo tako nastaviti - zaključio je Petković.