Kad je Kevin Theophile-Catherine onako loše dodao loptu, jest, mogao je i Livaković biti spretniji, odmah smo počeli vaditi sve gafove francuskog stopera. Nevjerojatno je kakav u Maksimiru prema njemu imaju respekt, kad god spomenete njegovu pogrešku, odmah ga svi brane. Profesionalac, s njime bi svi u rat, koliko god mlijeka prolije, uvijek ga više izmuze.
Tako govore svi, od suigrača, trenera, do klupskih zaposlenika na svim razinama, nikad nećete čuti da će prstom nakon poraza uprijeti u KTC-a. Ni kad je u vrijeme recesije i smanjenih ugovora dobio najveći ugovor u klubu i postao najplaćeniji igrač, nitko od suigrača nije progovorio. Protiv Kevina ni riječ.
Ali, popis njegovih pogrešaka u velikim, važnim utakmicama, sad je već bizaran. Onaj penal protiv Šahtara na Pjatovu u sudačkoj nadoknadi, pa crveni karton i penal u Cluju, pa baš u njegovu ruku udari lopta za kazneni udarac protiv Villarreala. I sad ovo! Previše da bi bilo slučajno, previše da bi imao toliko kredita.
"'Why always you, Kevin?", kako baš uvijek Kevin? Dobro, Šutalovu pogrešku još možemo shvatiti, dečko je mlad i tek je pred njim nogometni horizont, Theophile je jedan od onih koji ne smiju pogriješiti, koji će pogreške ispraviti. A on se opet pojavio...
Ali, da ne aboliramo nikoga, bilo bi sad najlakše i pogrešno razapeti samo Theophilea i prikazati ga isključivim krivcem za poraz. Bilo bi nepravedno ne priznati da je West Ham bolji, kvalitetniji, jer to jest. Ali, svejedno, Dinamo je razočarao. Pokazao premalo, gotovo ništa. U svim fazama igre. Niti napadački, niti obrambeno, Modri nisu bili na svojoj razini.
Momčad koja je do prije nekoliko mjeseci grizla, igrači koji su izgledali kao lavovi pušteni s lanca, sad su djelovali uplašeno. Gdje su nestala ona "muda do poda", koja su imali lani? Kad se sve pogleda, lutanja oko sastava, Moubandje, Petković "desetka", pa opet "devetka", odgoda derbija s Hajdukom..., sve su to detalji koji ukazuju da momčad nije na sto posto, ne miriši na "onaj Dinamo", aktualni "body language" je potpuno drugačiji. Međutim, jedna utakmica mogla je sve to promijeniti, odnijeti u zaborav, probleme i upitnike baciti u drugi plan, ali West Ham je samo donio nove upitnike, puno njih.
Lijepo je vidjeti na kraju kako igrači plješću navijačima, ta sinergija je sad već stalna. Ali, loše je što su igrači imali više razloga za pljesak tribinama, nego obrnuto! Dinamo je pao bez ispaljenog metka i to najviše boli.