Momčad Nenada Bjelice odlično je posložena, iznimno uravnotežena, a najviše od svega ona je - natjecateljska. Uvijek dobro zna što hoće i što joj je činiti da dođe do željenog cilja. I kad odigra lošije prvo poluvrijeme - ili cijelu utakmicu što je bio slučaj u četvrtak u Poljskoj - Osijek je prepoznatljiv, dovoljno čvrst da suparnik teško probija njegove linije, te da ima malo "poklon lopti".
Takav Osijek u pravilu će dobiti sve utakmice u kojima mu pobjeda kvalitetom pripada. Dobio ju je tako i na Poljudu, u 90 minuta imao je daleko manje amplituda u igri nego što ih je imao Hajduk. Što je na kraju vjerojatno i odlučilo utakmicu...
Hajduk takvu prepoznatljivost u igri nema. I logično da je nema, jer pola igrača iz startne postave tek je pristiglo na Poljud, a i trener je nov, ne samo na Hajdukovoj klupi nego uopće u hrvatskom nogometu. I stoga će i momčad i trener trebati vremena da dobiju željenu konstantu u igri i momčadsku rutinu neophodnu za pobjede u jakim utakmicama. Naravno da su Jakobušić i Nikoličius toga svjesni, važno je da toga budu svjesni navijači, nogometna javnost, kao i svi koji od Hajduka očekuju brzi iskorak. Iskorak se već dogodio, i golem je po brojnim parametrima - ova momčad napokon ima klasne igrače, karakterne igrače, ima dušu i srce - ali prepoznatljivost i rutinu ne možeš dobiti tako brzo. I zato Hajduk nakon dva kola Prve HNL ima samo jedan razočaravajući bod na kontu...
Nikako međutim ne možemo reći da Hajduk nema igru. Takva tvrdnja apsolutno ne može stajati. Hajdukovi navijači mogli su sinoć uživati u mnogim segmentima igre njihovih miljenika. Vidjeli smo puno brzih i okomitih akcija, ideju da u završnicu napada dolazi i po šest do sedam igrača, vidjeli smo i puno visokog presinga, dobrih reakcija po izgubljenoj lopti. Sve je to plod izrazito napadački orijentirane ideje trenera Gustafssona. Međutim, to je igra u kojoj se igrači energetski strahovito troše. "Bacanje na glavu" od prve minute izgleda jako atraktivno, posebno oduševljava navijače, ali ne možeš se 90 minuta "bacati na glavu". Ne postoji momčad u svijetu koja može izdržati u takvom stilu igre. Ne može to čak ni Atletico Madrid koliko god dokazani majstor takve igre Simeone znalački birao baš takav profil igrača u svijetu.
Hajdukov je problem što uz takav fanatični pristup nije još dobio neophodne momčadske automatizme s kojima će rutinski odigrati najmanje 30 minuta po utakmici. Na sreću, s Krovinovićem u momčadi takvo će što biti daleko lakše izvesti, jer i sinoć je Krovinović bio taj koji je u svakom potezu iskazivao mirnoću. Nažalost, suigrači mu još uvijek nisu spremni ili sposobni nametnuti se i u takvom ritmu. I na tome Gustafsson mora jako puno raditi sljedećih mjeseci. Dinamo primjerice s rutinskim pristupom dobiva većinu HNL utakmica. Osijek nema takvu rutinu, ali ima veliku konstantu u igri s kojom može pobjeđivati u serijama. A Hajduk se zasad može osloniti isključivo na uraganski pristup s kojim je slomio kazahstanski Tobol, ali je i zapeo na suparniku poput Lokomotive. Koja je igrači daleko ispod Splićana.
Baš taj kiks u Kranjčevićevoj uvelike je utjecao na konačni ishod derbija s Osijekom. Gustafsson i njegovi igrači nikako nisu htjeli prihvatiti bod, jer dva boda iz s dvije utakmice "mršav" su ulov za momčad takvih ambicija. Da su dobili Lokomotivu, bod protiv Osijeka bio bi već daleko prihvatljiviji i vjerojatno bi se i dogodio, jer Hajduk tada u posljednjih 10 minuta utakmice vjerojatno ne bi napadao potpuno otvorenog garda. S nekoliko izrazitih napadača na terenu.
Premda se ključan trenutak utakmice zapravo zabio u 66. minuti, kad je Jurčević zabio za 1:1. Hajduku je nakon nesvakidašnjeg Livajinog gola trebalo samo nekoliko minuta da se smiri, da se euforija slegne, kako bi se obrambeni blokovi dovoljno dobro posložili. Međutim, to se nije dogodilo, Osijek je zabio praktički već u drugom napadu nakon što je onako šokantno primio gol. Naravno da tako brzi povratak govori puno o kvaliteti i karakteru Osijeka kao momčadi, ali isto tako ukazuje i koliko Hajduk kao još uvijek nije na toj razini.
Vidljiv je i nesrazmjer u kvaliteti Hajdukovog "prednjeg" i "stražnjeg" pogona. Teško je iskontrolirati utakmicu kad se svako malo dogodi obrambeni kiks. Momčad koja stremi vrhu tablice takve stvari mora žurno riješiti. Koliko god napada bio dobar, obrana je temelj svakog kontinuiranog uspjeha. A Hajduk za takve temelje treba još barem dvojicu igrača koji će kvalitetom podići te učvrstiti "stražnji" pogon. Zna to i Nikoličius, kažu nam da danonoćno radi na rješavanju tog problema, ali i on treba vremena. Posebno kad znamo da Hajduk nema novca s kojim bi brzo riješio svoje potrebe. Ovako za svako pojačanje koje dolazi na Poljud tandem Jakobušić - Nikoličius mora izmisliti kombinacije koje po mnogo čemu odudaraju od tržišnih načela. Da ih se drže, Hajduk bi sinoćnji derbi igrao bez Kalinića, Lovrencsicsa, Krovinovića, Livaje, Mlakara...
Kako god, Hajduk je jako dobar, iako je na okupu tek nekoliko dana. A poraz od Osijeka mora peći, jer je "papirnato" jako neugodan. Osijek i Rijeka su već na šest bodova, a Hajduk ima tek jedan. S remijem u sinoćnjem derbiju Hajduk bi bio na dva boda, Osijek na četiri, što je već bitno prihvatljivi razmak. Za Splićane je ipak ključno da shvate kako je stvaranje momčadi proces koji malo tko uspijeva značajnije skratiti. I da Gustafsson uspije pronaći ritam igre u kojem će Hajduk i kroz mirniji, rutiniraniji pristup moći kontrolirati utakmicu...