Stanje sigurnosti prometa, ali i održavanje vozila tema je o kojoj smo razgovarali s prof. dr. sc. Gornom Zovkom, dipl. ing., rukovoditeljem Odjela za ispitivanje vozila Centra za vozila Hrvatske.
Kako ocjenjujete ispravnost vozila u Hrvatskoj? Koliko na ispravnost utječe stanje kolnika i koliko ono pridonosi (ne)ispravnosti vozila?
- Kada govorimo o ispravnosti vozila, govorimo o tehničkoj ispravnosti vozila. Analizirajući prolaznost na tehničkom pregledu vozila u posljednjih pet godina, vidljivo je da u Republici Hrvatskoj oko 21 posto vozila koja pristupe redovitom tehničkom pregledu ne prođu tehnički pregled, odnosno tehnički su neispravna. Poznavajući navike većine naših vozača da kontroliraju ispravnost vozila najčešće prije samog tehničkog pregleda kako bi pripremili vozilo za prolazak, realno tehničko stanje vozila u vremenu između dva tehnička pregleda je i lošije.
Stanje kolnika može utjecati na ispravnost vozila, i to u slučajevima naleta vozila na oštećeni kolnik i nailaska na neispravne usporivače prometa. Budući da je vrlo teško dokazati kako je upravo oštećenje na kolniku, odnosno oštećeni usporivač prometa uzrok oštećenja na vozilu, nemamo službene pokazatelje o njihovu doprinosu nastanku oštećenja, odnosno nastanku tehničke neispravnosti.
Koje najčešće pogreške čine vozači i vlasnici vozila prilikom njihova održavanja?
- Najčešće pogreške koje čine vozači prilikom održavanja vozila su nepoštivanje uputa i preporuka proizvođača o servisnim intervalima te nereagiranje na indikatore koji ukazuju na nužnost zamjene određenih dijelova, sklopova i uređaja. Korištenje nekvalitetnih rezervnih dijelova za posljedicu ima trenutno otklanjanje detektiranog kvara, ali upitan je vijek njihova trajanja, odnosno vrlo brzo može doći do njegova otkazivanja, a posljedice toga mogu biti tragične.
Smatrate li da bi, kao u nekim drugim zemljama, nova vozila trebala na tehnički pregled nakon treće ili četvrte godine?
- S obzirom na provedenu analizu ispravnosti vozila te načina održavanja, smatram da još nisu postignuti uvjeti prema kojima će se periodika redovnih tehničkih pregleda za nova vozila povećati na više od dvije godine, a da se pritom ne pogorša sigurnost cestovnog prometa.
Kako ocjenjujete stanje sigurnosti u prometu i što bi se još trebalo učiniti da se poboljša?
- Stanje sigurnosti cestovnog prometa se najčešće mjeri brojem smrtno stradalih osoba u prometnim nesrećama u godini dana. Danas se sve češće kao parametar stanja sigurnosti u prometu na cestama uvodi i broj prometnih nesreća s težim ozljedama. S obzirom na ove parametre, kad se usporedimo s drugim zemljama, naši su rezultati, nažalost, nešto ispod prosjeka EU. Ako promatramo prethodne godine, broj smrtno stradalih u Hrvatskoj se iz godine u godinu smanjuje. Cilj je desetogodišnjeg Nacionalnog programa sigurnosti cestovnog prometa da od 2010. do 2020. broj smrtno stradalih u prometnim nesrećama smanjimo na pola, tj. da do kraja 2020. imamo 213 smrtno stradalih osoba. Kako je do početka rujna bilo 163 smrtno stradalih u prometu, čini mi se da se ćemo ipak biti jako blizu tog cilja. Hrvatska spada u skupinu zemalja koje su imale najveći postotni pad broja smrtno stradalih u prometu na cestama u posljednjih deset godina, odnosno tijekom posljednjeg Nacionalnog programa sigurnosti prometa na cestama. Zajednički je zaključak svih stručnjaka u području sigurnosti cestovnog prometa da uz sve provedene aktivnosti, preventivne i represivne mjere, za postizanje još boljih rezultata treba posebnu pozornost i aktivnosti usmjeriti na edukaciju sudionika u prometu kako po svojstvu sudionika tako i po starosnim skupinama.
- Starost voznog parka značajno utječe na sigurnost cestovnog prometa. Prema istraživanju DEKRA-e (Njemačka), instituta koji se bavi sigurnošću cestovnog prometa, provedenom u Republici Njemačkoj, od ukupnog broja vozila koja su starija od 11 godina, njih 46 posto je tehnički neispravno, a preko deset godina starosti 39 posto je tehnički neispravno.
U Republici Hrvatskoj je 70 posto vozila starije od deset godina. Prema rezultatima redovnih tehničkih pregleda za vozila koja su starija od deset godina, u Hrvatskoj se utvrdi tehnička neispravnost na približno 33 posto vozila. Država je određenim financijskim subvencijama potaknula mnoge građane na kupnju novijih vozila.
Osim prometnih pravila, ali i testovima znanja kojima provjeravamo svoje poznavanje prometnih propisa, jedan od bitnih faktora prometovanja je vozilo. Iako je prosječna starost vozila u Hrvatskoj veća od 10 godina, na cesti je sve više vozila koja imaju napredne sustave za podršku vozačima pri upravljanju vozilom.
Upravo zahvaljujući i tim sustavima broj poginulih na cestama u Europi od 2001. do 2017. godine smanjio se za 50 posto, odnosno za 49 stradalih na milijun stanovnika.
Čime su sve suvremeni automobili opremljeni i što mogu objašnjava brošura koju je u suradnji s Fakultetom strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu izdao Centar za vozila Hrvatske. Iz brošure izdvajamo neka od tih rješenja koja se dijele na dvije skupine - sustave aktivne i pasivne sigurnosti. Zadatak pasivnih sustava je smanjiti posljedice nesreće kad je ona već neizbježna, a aktivnih pokušati spriječiti nesreću.
Dobro poznati sustavi pasivne sigurnosti su sigurnosni pojas, zračni jastuci i izvedba i oblik karoserije vozila, dok su sustavi aktivne sigurnosti sustav protiv blokiranja kotača (ABS), elektronički program stabilnosti (ESP) i sustav kontrole proklizavanja.
Prometni stručnjaci, ali i prometna policija danas posebno upozoravaju kako je bitno vezati se i na stražnjim sjedalima vozila, jer sigurnosni pojas sprječava naglo ubrzanje i zadržava tijelo unutar vozila.
Osim sigurnosnog pojasa, značajan faktor sigurnosti je zračni jastuk koji se naglo aktivira u slučaju nagle promjene brzine i prilikom udara vozila u prepreku. Zračni jastuk sprječava udaranje tijela u čvrste dijelove unutrašnjosti vozila. Da bi se zračni jastuk pravovremeno aktivirao tomu služe senzori koji prate i obrađuju više parametara, od brzine, ubrzanja i deformacije pojedinih dijelova u vozila. Suvremena vozila konstruirana su i tako da se što manje deformiraju u putničkom prostoru, što također pridonosi sigurnosti i zaštiti vozača i putnika u slučaju prometne nesreće.
Jedan od najstarijih aktivnih sustava sigurnosti ABS omogućava vozaču da i pri naglom kočenju izbjegne prepreku, a posebno na mokroj i kliskoj podlozi na kojoj može doći do blokiranja kotača što dovodi do proklizavanja vozila i gubitka upravljivosti.
Drugi aktivni sustav ESP ima pak ulogu da nakon pojave kritične situacije i gubitka stabilnosti pokuša zadržati vozilo na željenoj putanji. Na primjer ako uđete u oštri lijevi zavoj i izgubite stabilnost, ESP se uključuje i koči jedan od kotača kako bi stabilizirao vozilo. Jedan od sustava razvijenih unutar nekoliko godina, sustav automatskog kočenja, koristi senzore ili radare kako bi automatski aktivirao kočnice ako vozač to propusti. Neki sustavi aktiviraju kočnice punom silom, dok neki smanjuju brzinu vozila, a od 2022. sustav automatskog kočenja bit će obavezan za sva nova vozila u EU. Vozila novije generacije pak, ovisno o opciji opreme koju odaberete mogu biti opremljena i sustavom za zadržavanje vozila u prometnom traku, sustavom nadzora mrtvog kuta, prepoznavanja prometnih znakova i sustavom za upozoravanje vozača u slučaju pospanosti, a na vozaču je da odabere hoće li ih uključiti u paket opreme prilikom kupnje novog vozila.