Druga je to priča. Nije Poljud isti kada je prazan ili kada se kao jučer protiv Varaždina sa sjevera od prve minute zagrmjelo "Hoćemo pobjedu". S gledateljima nakon dva i pol mjeseca zaigrao je Hajduk i od prve minute su Bijeli krenuli furiozno. Nije bio pun Poljud, nije bila veličanstvena atmosfera, ali nazočili su navijači. I to je uspjeh u doba korone. Nekoliko tisuća najvjernijih skupilo se na Poljudu, a uslijed velike kiše najveći dio pristaša Bijelih stisnuo se ispod krova na sjeveroistoku. Upozoravao je službeni spiker u nekoliko navrata "držimo se uputa o socijalnoj distanci", ali očito je bilo važnije ne pokisnuti, a manje držati distancu o čemu će se sigurno pričati. Jer distanca se strogo traži u doba korone.
Kiša je prijetila cijeli dan, a onda je počela natapati Split sat vremena prije početka utakmice. Nošena vjetrom ispraznila je i svečanu ložu podsjetivši nas još jednom na potrebu ulaganja u Poljud, na potrebu moderniziranja stadiona izgrađenog prije više od 40 godina. Zbog kiše su se i predsjednik u ostavci Marin Brbić te njegov savjetnik Mario Stanić premjestili u B ložu kako bi se sklonili od pljuska koji je pao na Poljud sredinom prvog dijela.
Ali i s kišom, s prorijeđenim brojem gledatelja ograničenim na 20 % svake tribine, Poljud je ponudio nogometnu sliku. Igra se zbog gledatelja, najgori je prazan stadion. Da nije bilo proloma oblaka, sigurno bi splitski stadion bio ispunjeniji, bez obzira što je Hajduk ispao iz Europe. Uvijek ponavljamo istu konstataciju, zaželjeli su se i ovoga puta gledatelji svog Hajduka, ali težak je svaki početak.
Valja reći kako su igrači u posljednjim minutama susreta bili izloženi pravoj oluji i gotovo nestvarnom prolomu oblaka. Travnjak se pretvorio u 'bazen', a nekako je susret priveden uspješno kraju,