U skoro svakoj nogometnoj momčadi postoje igrači koji su pomalo samozatajni, medijski malo potencirani, a na terenu u pravilu najteže zamjenjivi. Kao što je to primjerice Sergio Busquets već godinama u Barceloni. Naslovne uloge odnosili u Messi, Neymar, Xavi, Iniesta, Suarez, danas Pedri i Lewandowski..., ali Busquets je uvijek bio "pauk" čija bi mreža vezala sve linije momčadi. Busquets (34) je danas već ozbiljan veteran, ali Xavi ne pomišlja bez njega složiti udarnu postavu.
Ima i Dinamo svog Busquetsa, zove se Josip Mišić (28). Šest je godina mlađi od Barcinog korektora vezne linije, nikada - moramo biti realni - nije bio ni blizu klase fantastičnog Španjolca, ali Mišić je već drugu sezonu u nizu igrač bez kojeg niti jedan trener Dinama ne pomišlja slagati taktiku za važniju utakmicu.
Mišićeve vrline često tijekom utakmica odu u drugi plan. Naslovne uloge pripadaju onima koji zabijaju i driblaju, a Mišić to u Dinamu ne radi. Mišić nije igrač odluke, ali je u mnogim utakmicama igrač - prevage. Onaj koji svojim potezima i načinom igre omogućava svojoj momčadi da bude kompletnija i bolja.
I protiv Bodo/Glimta Mišić je bio jako dobar. Statistička stranica SofaScore dodijelio mu je ocjenu 7.3, kakvu su u Dinamu još dobili samo Lauritsen i Ristovski. Statistika će otkrila da je Mišić imao 48 dodavanje od kojih je 46 bilo točnih (sjajnih 96 posto). Otkrit će i da je dva puta otklonio opasnost ispred svog gola, da je tri puta blokirao udarce suparničkih igrača, da je dva puta presjekao njihova dodavanja i da im je u dva navrata oduzeo loptu. I da ga nitko nije predriblao. Odlične su to brojke...
Ono što brojke ne otkrivaju je način na koji Mišić otvara Dinamove napade, brzinu s kojom prosljeđuje točnu i brzu loptu baš tamo gdje je za Dinamo u tom trenutku najkorisnije kako bi brzo otvorio napad. Nema Mišićeve statistike u rubrici ključna dodavanja, golovi ili asistencije, ali kako mu to staviti pod minus, ako mora obavljati toliko defenzivnog posla? Za završnicu su zaduženi neki drugi igrači.
Statistika također ne otkriva disciplinu s kojom Mišić igra nogomet. Njemu u veznom redu društvo prave Ademi i Baturina, dva sjajna igrača sposobna potezom i golom riješiti utakmicu. Baturina svakako igra prednjeg veznog ili popularnu "desetku", a Ademi je igrač koji sjajno nadire iz drugog plana, te je često u kaznenom prostoru suparnika, a nerijetko i strijelac. Međutim, dok je Ademi tako duboko u prostoru suparnika, Mišić je taj koji pažljivo motri sve što se zbiva i stoji tamo gdje treba stajati igrač koji mora pronaći najbrži način da zaustavi suparničke kontre prije nego što one dođu u završnu fazu.
Naravno da takva igra zahtjeva puno discipline, ali i nemilosrdan stav prema suparniku koji dosta često rezultira i žutim kartonima. Mišić ih je u Europi već nanizao tri i neće ga biti u uzvratu. Što je velika glavobolja za trenera Antu Čačića, jer Dinamo pravu zamjenu za Mišića - nema. Nema igrača koji je toliko discipliniran koji tako pametno "čita" igru suparnika, a onda i tako brzo otvara Dinamove napade. Nije zato Ilija Lončarević prije nekoliko mjeseci napamet poručio da Dinamo "nije ista momčad s Mišićem i bez njega".
Mišićevu poziciju u uzvratu najbolje mogu nadoknaditi dva igrača. Jedan je Arijan Ademi koji je tijekom karijere dugo i igrao na toj poziciji, a drugi je Robert Ljubičić, igrač koji je ljetos stigao iz bečkog Rapida. Međutim, kod obojice postoji problem. Ademi je posljednjih godina naviknut igrati puno slobodnije, što je ostavilo traga na njegovoj taktičkoj disciplini koju zahtjeva pozicija korektora. Također je i Ademijev napadački doprinos u igri Dinama često presudan, jer kapetan svojim karakterom i agresivnošću sije paniku u suparničkim kaznenim prostorima. I često golovima odlučuje utakmice.
Ljubičić je pak Čačićev stalni izbor na poziciji lijevog beka i njegovo seljenje otvara mu novu glavobolju. Plus što je pitanje kako bi se u tako kratkom roku prilagodio potpuno drugačijim zahtjevima u najodgovornijoj poziciji u momčadi.
Mišićev izostanak u uzvratu protiv Bodo/Glimta zato će biti ozbiljan problem za Antu Čačića. Što je Čačić i naglasio u izjavama nakon utakmice. Predugo je trener da ne bi znao koliko su za igru njegove momčadi bitni igrači poput Josipa Mišića. Naizgled nezamjetni, ali uvijek tamo gdje trebaju biti kako bi osujetili napade suparnika, a onda brzim i "pametnom" loptama bili pokretači napada svoje momčadi.
Malo je takvih i inače, a Dinamo još jednog takvog u ovom trenutku - nema.