Znaš kaj, tak mi je toplo oko srca... Ovo mi je najbolja proslava prvaka od one koju smo imali 1982. godine kad smo uzeli naslov u Jugi. To nam je rekao Pavle Šarić, naš godišnjak, znači ostarjeli navijač Dinama koji je u nedjelju s unukom Leonom stigao u Maksimir, malo si pomažući štapom, znate, u tim godinama kukovi više nisu u formi. Naravno da nije bilo tako, jer tada se slavilo pred skoro 60 tisuća ljudi u Maksimiru, cijeli Zagreb je gorio, od stadiona do tadašnjeg Trga Republike svi su bili na prozorima i balkonima...
- Nisam mislio na broj ljudi, nego na ozračje ljubavi oko Dinama, Zagreba. Sve me podsjeća na ta vremena, kaj nemaš osjećaj da svi ovi tu kaj su došli vole Igora Bišćana kao što su voljeli Ćiru, kaj ne vidiš da su ove promjene donijele novi zanos kod navijača? Bez velikih navijača nema velikog kluba. Sad imamo sve - kazao nam je djed Pavle i s malim unukom krenuo polako prema zapadnoj tribini.
Slavljeničko maksimirsko društvo počelo se okupljati pred stadionom nekoliko sati prije utakmice. Fan zona otvorena je tri sata prije starta utakmice s Goricom, ali navijači su se počeli okupljati već i prije u okolnim kafićima.
Srca obojana u plavo
Dan je bio prekrasan, terase pune, na stolovima razna pića, većina u Dinamovim majicama u dresovima. Oni koji imaju dobar cug i koji su ranije počeli otvarati boce, već su pjevali Dinamove refrene. Ono što posebno valja spomenuti i što nas je posebno razveselilo je da smo u tom kolopletu Dinamovih obilježja vidjeli mnoge generacije, klince, djevojke, starije gospođe, cijele obitelji... Kolone onih kojima je Dinamo pri srcu nadirale su iz svih pravaca. Neke mnoge bivše Dinamove proslave naslova prvaka bili su tužni i slabo posjećeni događaji, ovoga puta bilo je posve drukčije, radosti, veselja i smijeha na sve strane. Emocije su preplavile Maksimir. I nije to patetična fraza koja se upotrebljava u takvim slavljeničkim okolnostima, stvarno se stekao dojam da su u nedjelju sva srca bila obojana u plavo, da se Dinamo volio na neki drugi način nego do sada. Bilo je i navijača koji su stigli iz raznih dijelova Hrvatske. Danijel je s curom Kristinom stigao iz Rijeke...
- Tata mi je dinamovac koji je rođen u Zagrebu, tako da i ja oduvijek navijam za Dinamo. Nisam želio ovo propustiti. Jedva čekam sljedeću sezonu i prve europske utakmice. Ne bih htio da odu baš svi ovi najbolji Livaković, Petković, Šutalo ili Ivanušec. Hito bih da dođe Frigan. Ali, bilo kako bilo, Dinamo će i sljedeće sezone uzeti naslov prvaka. Hajduk? Ma nemaju šanse, neka oni budu sretni s Kupom. Prvenstvo? Fritula, ha, ha, ha...
Probijajući se kroz gužvu ispod zapadne tribine zapazili smo i neke mlade dečke koji su nosili majice Futsal Dinama.
- Ma, mi smo ti sad jedno te isto... Futsal Dinamo i Dinamo, kao sin i otac, sad smo svi jedna sretna obitelj. Pa zar to nije normalno? Tako je uvijek trebalo i biti. Ne smijem danas puno piti, jer sutra je nova veselica u Draženovom domu, idemo slaviti i naslov u futsalu - kazao nam je Mladen, a njegov prijatelj Matej je dodao...
- Dva slavlja Dinama u dva dana, ima kaj boljeg? Nikome nije lepše neg je nam...
Veličanstvena koreografija
Za one koji možda ne znaju, Futsal Dinamo u ponedjeljak igra protiv Olmissuma četvrtu utakmicu play-offa za naslov prvaka, pobjeda mu donosi titulu. Definitivno, ovo su baš dani Dinama.
Nogometni Dinamov narod se dobro zabavljao, u fan zoni se jelo i pilo, glazba je bila glasna, zvuk je vjerojatno zabavljao i životinje u obližnjem ZOO-u. A kako je na stadionu? Prekrasno. Tribine su skoro potpuno popunjene, kao da se igra neka utakmica Lige prvaka. Sjever s Boysima je gorio, Zapad i Jug su bili glasni, plavih zastava bilo je na svim stranama, moglo se uživati u danu purgerskog kluba. Veličanstvena je bila koreografija BBB-a uz refren “daj mi samo pobjede”...
Pogledom smo tražili zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, nismo ga vidjeli. Stigla nam je informacija da je bio pozvan. Kao predstavnik Grada pojavio se Goran Đulić. Stigla nam je i vijest da je na Dinamovo slavlje bio pozvan i predsjednik Zoran Milanović, ali da se ispričao, ima očito neodgodivih državničkih poslova. Kao i premijer Andrej Plenković, jer je i on zaobišao poziv iz Maksimira. Pozivnica je stigla i na adresu predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, rezultat je bio isti, i on je uputio riječi isprike. Nije bilo niti ministrice turizma i sporta Nikoline Brnjac, ali je iz istog Ministarstva u Dinamovoj loži bio tajnik Tomislav Družak. Bili su tu predsjednik gradskog sportskog saveza Vjekoslav Šafranić, delegacija HNS-a Marijan Kustić,Tomislav Svetina, Stipe Pletikosa, Bruno Marić, Ante Vučemilović, kao i Mladen Vedriš i Franjo Gregurić. Zanimljivo, u klubu su nam kazali da su iz HNS-a poslali dopis s imenima onih koji dolaze, a na njemu nije bio izbornik Zlatko Dalić.
Eto, kao što vidite Dinamovu proslavu naslova prvaka izbjegle su najveće političke face u Hrvata, nismo sigurni da je nogometni narod zbog toga bio nesretan. Ali stigli su skauti raznih europskih klubova, najavili su se Arsenal, Leipzig, Roma, Fiorentina, Torino...
Poruke sportaša
Prije početka utakmice na teren su izašli bivši igrači Dinama Ivan Kelava i Mathias Chago, veliki hrvatski gimnastičar, dinamovac Tin Srbić, hrvački majstor Filip Šačić, osvajač brončane medalje na Europskom prvenstvu u Zagrebu. Braća Sinković, Filip Zubčić i Kruno Simon, također veliki poklonici plave boje, nisu mogli doći, ali su poslali čestitku koja se vidjela na semaforu prije starta utakmice. Inače, jasno je da Sinkovići nisu mogli doći, osvajali su još jednu od svojih nebrojenih zlatnih medalja.
U poluvremenu utakmice stiglo je i iznenađenje. Video čestitku preko velikog semafora Modrima su uputili Arijan Ademi, Joško Gvardiol, Mislav Oršić, Dani Olmo, Lovro Majer, Kristijan Jakić, Petar Stojanović i Komnen Andrić, dečki koji su dijelili svlačionicu s ovom generacijom.
VIDEO: GNK Dinamo
