"Mi smo, kao klub, učinili sve kako bismo ga zadržali u Dinamu", rekao je na emotivnom oproštaju od kapetana Dinamov trener Ante Čačić. "Ja? Najiskrenije, mislio sam da ću karijeru završiti u Maksimiru, ali...", nadovezala se koju minutu prije, ili poslije, sasvim svejedno, Dinamova "vojničina", Clint Eastwood u kopačkama, Arijan Ademi.
Čitajući te ispovjesti, mnogi su, međutim, zavirili između redaka, tražeći dublje značenje. "Ako su jedni učinili sve, a drugi je mislio ostati ovdje, što je, kvragu, pošlo po krivu?", svojevrsni je mentalni upitnik koji se stvarao iznad odlaska "jednog od".
Ljubitelji misterija, ipak, ovdje će ostati uskraćeni za poneki "twist", jer ova priča, doduše samo taj detalj, nema elemenata Netflixovih uspješnica na tu temu. Odlazak Arijana Ademija, naime, nema repova, osim onih institucionalnih, kapetanskih, kao i emotivnih. Ovo je više melodrama, nego psihološki triler.
Istina je da je tijekom siječnja došlo do nesuglasica na relaciji Čačić - Ademi, i to u času kada je kapetan stigao u klub s nekoliko primamljivih ponuda. No na Čačićevo inzistiranje, dok se ne slomi prvenstvo, Ademi je, kao i uvijek, prešao preko svega i stavio se na raspolganje, kao prvi među jednakima. No, prije, nakon ili tu negdje, svejedno je, derbija s Hajdukom, stigla je nova ponuda, ova, iz Kine, iz Pekinga. U svemu tome, Aki se počeo premišljati, ali ne, tvrde mi duboko upućeni, (toliko) zbog egzistencije, već unutarnjih pitanja koja su se počela rojiti po Ademijevoj glavi. Nije, naime, želio ostati upamćen kao kočničar klinaca koji dolaze, a shvaćao je da tijelo sve teže podnosi ritam srijeda - nedjelja. A nered na katovima samo je pojačavao promišljanje i konačnu odluku. I tada je definitivno prelomio da je to - to. Da želi otići, dok je, praktički, na vrhuncu. Iako mu patinu veličine ne bi potamnila ni činjenica da hoda po terenu, držao se one svoje maksime da taj, za njega sveti grb, zahtijeva samo punu spremu, u njemu utjelovljenu u tom Clintu Eastwoodu.
"Ne želim biti teret", ponavljao je, više u sebi, nego naglas.
Iako će vrijeme pokazati koliko je, zapravo, potreban i svojom pojavom, nastupom, razmišljanjem, njegova je logika bila ona fizička. Klub mu, pak, nakon svega, nije želio otežavati i odlučilo se da će mu se izaći ususret. Podigli su rampu i nakon toga put prema "sjevernoj prijestolnici" bio je oslobođen. S modrom odorom punom epoleta, Ademi je na kraju izašao pred vojsku na "sjeveru" i uskoro će zadužiti neki drugi, kineski vod. Bez zle krvi, uz naramak predivnih uspomena, Arijan Ademi u nedjelju navečer, ispraćen sa svim vojnim, Dinamovim počastima, odjahao je u legendu...