Dinamo nije tako razbijao Hajduk niti kad je odnos snaga po kvaliteti igrača bio znatno veća u korist Modrih, čak niti sjajan projektil Janija Atanasova u drugoj minuti sudačke nadoknade s kojim su gosti, po prikaznoj igri, neočekivano otišli su prednošću na odmor, nije pokolebao zagrebački sastav koji je u svojoj desetoj utakmici sezone ponudio najbolju partiju i poslao poruku Bodo/Glimtu da namjerava zauzeti mjesto, koje mu i pripada, u Ligi prvaka. Arijan Ademi opet je kapetanski vukao, Josip Mišić mahao je dirigentskom palicom, Luka Ivanušec i Bruno Petković su nakon brojnih opravdanih kritika dobili pljesak za buđenje, Špikić je još jednom bio dobar, Gojak i Oršić zabijali su po ulasku s klupe i zapravo postavili rezultat koji je prava slika utakmice, ali gledati Martina Baturinu na terenu, to je poezija i estetika, to je logika i nogometno majstorstvo, to je klasa koja čini razliku. U Maksimiru se rađa veliki igrač o kojem će pričati Europa, a čiji je na početku seniorske karijere "pik" baš Hajduk jer protiv njega je bljesnuo u posljednjoj utakmici protekle sezone i ovaj put odigrao partiju dosadašnje karijere.
Hajduk je imao rezultatsku prednost u prvom poluvremenu koje je po posjedu loptu potpuno pripalo Dinamu (73 posto). Domaćin je dominirao, a Bijeli "stenjali" pod pritiskom do te mjere da je trener Valdas Dambrauskas i prije isteka 45 minuta razmišljao baciti u koš za smeće svoju reinkarniranu formaciju 3-5-2. Ako je suditi po viđenom nismo sigurno da će je tako brzo ponovit, čak i ako je to mislio protiv Villarreala. No, to je na njemu.
Litavac se svjesno opredijelio za defenzivan i kontraški nogomet, međutim nije računao da će biti baš toliko podređeni. Iako su s tri jaka odgovora zapravo napravili najkonkretnije stvari u prvom dijelu. Tek kad su kola krenula nizbrdo gurnuo je Awaziema u vezni red i vratio se igri s četvoricom...
Kontrola lopte i stacioniranje zbivanje pred kazneni prostor suparnika nisu bili dovoljni Dinamu, no u drugom dijelu je to sve naplatio. Istina, kod 2:1 Livaja je imao peh što mu je lopta na čudesan način pobjegla preko grede i to je bilo jedino razbolje u kojem je Hajduk koliko-toliko kvalitetno djelovao. Da su poravnali moglo je biti drame...
Dinamo se diže u formi, imao je rezultate sada i kvalitetnije igra, iako morao poraditi na nekim defenzivnim nesigurnostima. Čačić je igrao bez Oršića i Drmića sve do završnice, možda bi s njima bilo i bolje, ali nema mu se što prigovoriti, ovaj je put bio sretan i ponosan kakvog ga još nismo vidjeli ove sezone jer rotira momčad i dobiva utakmice. Ujedno čuva energiju za nove zadatke... Dinamo se potvrdio kao prvi favoriti za prvaka, iako je sezona tek startala i pravi okršaji tek slijede. Hajdukov trener je svjestan da će ga s ovakvim izdanjem Villarreal mljeti. Jedina je dobra vijest za Bijele povratka Nikole Kalinića...