Što se tiče priprema Hajduka za finale Hrvatskog kupa protiv Rijeke u četvrtak na Poljudu od 19 sati, mnogi pokušavaju protumačiti kako poraz na Maksimiru od Dinama ne predstavlja posebni udarac za "bijele", dapače nastoji se tih 1-3 analizirati na što povoljniji način za splitsku momčad.
Daleko je to od realnosti, mnogo bolje bi za "bijele" bilo da su se vratili s pozitivnim rezultatom. Jer ne samo da su izgubili bodove nego su u derbiju imali određene utroške energije, ne samo fizičke nego i psihološke.
Dario Melnjak, lijevi bočni Hajduka, poslije utakmice u Zagrebu pokušao je oslikati igru u derbiju kao "dobru pripremu za kup", jer eto "htjeli smo osvojiti tri boda", pa sada pledira:
- Moramo usmjeriti glave i srca na osvajanje kupa.
Mnogo puta, čak previše, treneri i prvotimci Hajduka, potpomognuti medijima, najavljivali su motiviranost, tumačili su kako se pripremiti za dvoboj protiv riječkog prvoligaša, pa su u Splitu uzastopno svojim navijačima priređivali razočaranja. Hajduk je uspijevao u gostima, na Rujevici uzvraćati udarce Rijeci, tako da se poslije trijumfalnih 3-0 na posljednjoj utakmici za bodove može kazati kako je ta igra zapravo formula za nadigravanje i pobjedu nad sastavom kojeg trenira Goran Tomić.
Dakle, formula je poznata, u pitanju je hoće li igrači Hajduka ponoviti takvu predstavu.
Ipak ova finalna utakmica u odnosu na onu nedavnu za bodove ne može stati u istu rečenicu. Tamo su splitski "bili" ušli s jasnom računicom kako ih jedino pobjeda i dalje održava u trci za naslovom, dok je momčad Rijeke ipak bila bez imperativa uspjeha, bodovi Riječanima više-manje nisu bili bitni osim radi moralnih potvrda. I Splićani su upravo tako odigrali, bila je to jedna od najboljih njihovih utakmica u posljednje vrijeme.
Hajduk se dosad protiv Rijeke u razdoblju od 1971. do 2005. godine u kupu sastajao u sedam navrata, splitski sastav nema pozitivnu bilancu: jedna pobjeda (1990. na Kantridi 1-0), šest neriješenih, od kojih je ona finalna 9. svibnja 1987. iz jedanaesteraca (9-8) donijela trijumf "bijelima", te čak pet poraza od kojih su najteži bili oni u finalu kupa Hrvatske 2005. godine. Prvo 1-2 na Rijeci pa onda 0-1 na Poljudu.
Faktički, Hajduk se našao u autu u čak pet bolnih navrata. Možda je to prava opomena za momčad Vadasa Dambrauskasa…