Marin Ljubičić u Austriji već ispisuje povijest. Postao je prvi igrač u povijesti LASK-a koji je zabio barem gol u tri startne utakmice prvenstva. U četiri službene utakmice za LASK zabio je devet golova. Nevjerojatne brojke za tako mladog napadača, koji je u LASK došao kako bi se dokazao kao talentirani igrač koji može postati ubojiti seniorski centarfor.
Skauti koji su bili na utakmici mogli su Ljubičićevo ime podvući već u 40 minuta, te u poluvremenu napustiti utakmicu. Pokazao im je sve. Prvi gol nakon sjajnog skoka te trzaja glavom. Drugi nakon brze dubinske lopte, koju je lijepo primio, brzo je usmjerio prema suparničkom golu te hladnokrvno matirao golmana, kada mu je krenuo u susret. Zabio je lijevom nogom. Kod trećeg pogotka, s lijeve je strane ušao u kazneni prostor, lako prevario suparnika, te desnicom pogodio malu mrežu. Gol glavom, gol lijevom i desnom nogom, i sve to ukrašeno dobrim primanjem, brzinom i driblingom. Što još trebaš tražiti od centarfora kojem je tek 20?
Danas u LASK-u zadovoljno trljaju ruke. Hajduk im je posudio igrača koji je u nekoliko tjedana nadmašio sve moguće prognoze. Centarfori su uvijek najtraženija roba na tržištu, a posebno su to posljednjih godina jer ih je debelo premalo za ono što tržište treba i traži. Nastavi li Ljubičić makar pristojno zabijati do kraja sezone, jasno je da će LASK biti obasut s bogatim ponudama za mladog napadača. Kažemo LASK jer austrijski prvoligaš je taj koji u svojim rukama drži ključeve Ljubičićeve budućnosti. Do kraja sezone LASK ima pravo aktivirati klauzulu vrijednu dva i pol milijuna eura i Ljubičić će biti njihov igrač.
Je li Hajduk pogriješio što je mladog napadača posudio LASK-u? Nije sporna posudba, Ljubičić je mladi napadač koji treba punu minutažu i puno povjerenje trenera kako bi njegov talent mogao prerasti u igračku klasu, koju Ljubičić neupitno posjeduje. Hajduk u svlačionici ima Marka Livaju i Nikolu Kalinića, dva iskusna centarfora europske klase. Naravno da Ljubičić kraj njih nije mogao dobiti tretman i minutažu koja mu je nužna za puni razvoj. Stoga je posudba bila jedino logično rješenje, dobro i za Hajduk i za mladog napadača.
Međutim, sporna je otkupna klauzula za koju su se Austrijanci uspjeli izboriti. Naravno da su štitili svoj interes kad su je nametnuli Hajduku, jer zašto bi forsirali igrača od kojeg ne mogu imati i financijske koristi? A Hajduk se očito nije uspio izboriti za klauzulu veću od 2,5 milijuna eura, koja se danas čini debelo nedostatna za ono što Ljubičić pruža na terenu.
Nije Hajduk bio prisiljen posuditi Ljubičića LASK-u. U redu za njegovo dovođenje bili su Šibenik, Istra te Varaždin. Svi bi oni pristali i na posudbu uz dogovor da im pripada 10 posto od Ljubičićevog transfera. Kao što je Istra pod tim uvjetima ljetos posudila Belju iz Osijeka.
Hajduk se ipak odlučio za Austriju, vjerojatno su i Ljubičićevi agenti na tome najviše inzistirali. Međutim, klauzula od 2,5 milijuna eura svojevrsni je dokaz da struka na Poljudu nije imala dovoljno povjerenja u Ljubičićeve kvalitete. Inače ne bi pristali na taj iznos. Šteta, često svjedočimo tome da strancima pružamo pregršt šansi, a da našim talentima vjerujemo bitno manje nego što oni zaslužuju.
Što Ljubičić više zabija, to je jasnije da ga više nećemo gledati u dresu Hajduka. I da će se na Poljudu morati utješiti s 2,5 milijuna eura odštete. S malo više vjere u Marina Ljubičića Hajduk je mogao daleko više profitirati. Barem financijski...