Alen Halilović nije niti prvi, a sigurno neće biti ni zadnji igrač koji je u Rijeku došao oživjeti svoju karijeru, po igračkim karakteristikama i silnom talentu te još većem razočarenju u Europi najsličniji mu je bio Robert Murić koji danas sve što nogometno ima praktički duguje – Rijeci, uključujući i transfer u Tursku.
Leon Benko bio je jedna od prvih akvizicija novog vodstva Bijelih, nakon neuspjelih europskih epizoda u belgijskom Standardu i bundesligašu Nürmbergu Benko je potvrdio svoju klasu u sezonu i pol provedenoj u Rijeci. 63 utakmice, 42 pogotka i titula najboljeg strijelca lige Benka su ponovo uzdignuli u status reprezentativca, a njegov gol za vodstvo u Stuttgartu ostat će upamćen za sva vremena... Ivan Tomečak, desni bek i veznjak važio je za jednog od većih talenata Dinama, za kojeg je zabijao i Real Madridu u Ligi prvaka, no nikada se nije izborio za kontinuitet u Maksimiru kojeg je dočekao na Kvarneru gdje je s gotovo 200 nastupa ušao u klupsku legendu.
Ako je Tomečak važio za velikog talenta, što reći onda o današnjem ključnom reprezentativcu Andreju Kramariću koji je iste te 2013. s Maksimira prešao na Kantridu, a dvije godine kasnije, nakon sjajnih igara u Bijelom dresu otišao na Otok i Leicester City u najvećem transferu u povijesti Rijeke od čak devet milijuna eura. Nakon posudbe u Lokomotivi Kramarić opet nije izborio početno mjesto u momčadi Dinama, izabrao je Rijeku i u 64 utakmice zabio pomalo nevjerojatnih 55 golova. "Razbijao" je popularni Krama europske velikane poput Feyenoorda, Seville i Lyona a u sezoni 2014./15., a iako je već na zimu prodan u engleskog premijerligaša ostao je najbolji strijelac s 21 pogotkom iz 19. zimskih kola, a još se i danas pamti pet pogodaka Lokomotivi u 6:0 pobjedi na Kantridi...
Sličan put imao je i Franko Andrijašević, nakon što je praktički otjeran iz Hajduka u Dinamo, a nakon toga posuđen Lokomotivi Andrijašević je svoj nogomet života igrao na Rujevici u šampionskoj sezoni Bijelih, baš kao i Mario Gavranović koji je nakon Schalkea 04, Mainza i Züricha stigao u Rijeku, postao jedan od najboljih napadača Bijelih i lige s 40 golova u 80 susreta, a svojim je igrama zaradio i povratak u nacionalni dres Švicarske i – transfer u Dinamo. Još bolje klubove iza sebe u svom CV-u imao je i najbolji strijelac Rijeke u prošloj sezoni Josip Drmić. Švicarac hrvatskih korijena odlaskom u Norwich nestao je s nogometne mape, bio je zaboravljen od svih dok ga iz "naftalina" nije izvukao Ivan Mance. Trebalo je neko vrijeme da se Drmića vrati u život, a onda je eksplodirao, "vukao" Rijeku u prošloj sezoni s 21 pogotkom, a priča je završila slično kao i s njegovim sunarodnjakom, Drmić je od ove sezone član Dinama, šuškalo se o tome već mjesecima prije nego što je i službeno potvrđeno da donedavna riječka 18-ica nema namjeru potpisati ugovor s Bijelima.
Današnji stoper Hajduka Josip Elez istog je napustio prije 19 rođendana i potpisao za Lazio. Eleza praktički nije bilo tri godine nigdje dok se nije pojavila Rijeka s kojom je postao prvak države, a Bijeli su na kraju otkupili njegov ugovor i dvije godine kasnije ga prodali za gotovo tri milijuna eura u njemački Hannover. Sličnu reinkarnaciju prošao je i Dario Župarić, još jedan stoper Bijelih koji je iz Pescare stigao na Rujevicu, osvojio prvenstvo i tri Kupa s Bijelima da bi karijeru nastavio u MLS-u.
I brojni drugi igrači uspjeli su nakon Rijeke usmjeriti svoje karijere prema visinama, od Filipa Bradarića, Josipa Radoševića, Domagoja Pavičića, Antonia Mirka Čolaka, Marina Tomasova... Rijeka im je svima dala mirnu, sigurnu luku iz koje su uspješno otplovili u neka druga, daleka mora.