Nije Lukši Jakobušiću bilo svejedno. Ili je barem ostavljao dojam da mu prvi razgovor od promocije na mjestu predsjednika stvara lagani nemir. Ali, u nemiru stalno živi, navikao je da život nije “bonaca”...
Predsjedniče, kako je prošao prvi mjesec na čelu Hajduka?
- Drugi trebaju o tome govoriti, ali ono što vam mogu reći jako je važno - bio sam svoj! Najveća mi je utjeha bila kada su mi moji rekli da sam bio svoj jer mnogi me ne poznaju, ponajviše u nogomentom okruženju, ali morat će se još ljudi naviknuti na moj način rada i na komunikaciju - kazao je Jakobušić.
O bivšima sve najbolje
Za prvih mjesec dana kazat će “daleko je utakmica, još nismo izašli na zagrijavanje”.
- Za početak sam tek rekao ono što vjerojatno svi misle. Međutim, kada to kaže prvi čovjek kluba, onda ima dodatnu težinu. Nema razloga da se mijenjam, doveli su me zato da budem ono što jesam, a ne zato da budem ono što bi oni htjeli. Tek će se vidjeti sve ono što sam govorio, ali svjestan sam da je Hajduk stalno dokazivanje. Meni se u Hajduku sublimirao i sportski put, život i poduzetništvo. Možda sam u najboljim godinama, s 44. sam odličan glede energije i ambicije. Da, ovo bi trebao biti moj maksimum. U sportu sam od 2007. Četiri godine sam bio predsjednik, tri godine dopredsjednik. Moj put su poduzetništvo i sport. Nisam bez posla.
Do Hajduka je došao preko Juga. Dubrovački vaterpolski gigant na površinu je izbacivao igrače, ali daje Jug i kvalitetne sportske djelatnike...
- Sve što sam napravio s poduzetničke strane temelj je obitelj. Sa sportske je temelj Jug. Način funkcioniranja Juga ću pokušati uvesti i ovdje. Da bude diskretno i moćno.
Četiri su karakteristike koje određuju Jakobušića. Diskretno, moćno, hladno i otvoreno. Dio tih karakteristika upotrijebio je i prilikom donošenja prvih važnih odluka, smjena Marija Stanića i Ivana Kepčije u prvom tjednu mandata.
- Stanić i Kepčija nisu sebe vidjeli u načinu i dinamici rada koji sam im predstavio. O bivšima sve najbolje, stvarno im želim svako dobro. U životu i nogometu. Bitno je da nema repova, ni negativnih konotacija razlaza.
Smjena je samo prvi dio promjene, uz Stanića i Kepčiju otišao je i trener Hari Vukas. Boro Primorac je privremeni. Uspješni, ali ipak privremeni trener. Kakav se profil trenera traži kao dugoročo rješenje?
- Pošten, karakteran, pobjednik, s većim ovlastima i preuzimanjem odgovornosti. To su jasne karakteristike. Bitno mi je da trener zna tko mu je predsjednik i da zna kako mu predsjednik čuva leđa. Za osvajanje trofeja je ključna relacija predsjednik - trener. Kada će doći? Kada nađem takvoga kakvog tražim.
Zašto ga bira predsjednik, a ne sportski direktor?
- Sportski direktori su uglavnom predlagali trenera u odnosu na igrače ili indirektno u odnosu na sebe. A ja tražim trenera za Hajduk. I ne moram se s njim slagati, ali moram vjerovati u njega da može napraviti nešto. Nešto? Borba za prvo mjesto, to je nešto. I ne treba mi rješenje za tri ili šest mjeseci. Treba mi dugogodišnje rješenje koje će klub moći istrpiti.
Je li to Matjaž Kek?
- I da sam se našao s njim, ne bih vam rekao. Ni prijateljima, ni obitelji ne komentiram. Ne cure informacije iz kluba i zato se rađaju razne teorije i kruži puno imena.
NASTAVAK RAZGOVORA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI, U UTORAK, 1. PROSINCA!