Brojke ga vole, kao najboljeg matematičara. Sve su na njegovoj strani. Mislav Oršić je “Mister statistika”. U HNL-u 12 pogodaka, najbolji strijelac Dinama, u Europi 7 pogodaka, najbolji strijelac Dinama, nadodao je još jedan pogodak u Kupu... Asistencije? Ukupno 9...

Ove sezone igrao je na 33 utakmice, zabio je 20 pogodaka i nadovezao još tih 9 asistencija. Nitko nema takve brojke, takvu statistiku. Ali nije niti sve u brojkama, kod Oršića statistika nije sakrila i sjajan dojam, odlične igre dovele su ga i do Vatrenih.

Jučer smo porazgovarali s hitrim golgeterom i asistentom, pitali ga za početak je li se zaželio nogometa.
- Znate kako se osjećam? Kao da križam dane u sebi, kao da ih svakog dana precrtavam. Svaki dobije svoju reckicu. Dugo godina nisam imao ovakvu pauzu bez utakmica i natjecanja, pogotovo u ovom dijelu godine. Mislim da svi mislimo isto kada kažem da jedva čekamo da lopta krene s centra - kaže nam Oršić za početak.
Što vam je najteže padalo u vrijeme mjera zbog koronavirusa?
- Neizvjesnost. Doma smo, radimo prema programima koje smo dobili i čekamo… I nemaš pojma kojim smjerom idu stvari, kada će završiti ta situacija, početi trening i pričati se o utakmicama. To mi je najteže padalo. No, barem sam malo više bio s obitelji, igrao se sa sinom i proveo kvalitetno vrijeme s najdražima.

Pričekajte da počne

Jeste li nakon duge stanke izgubili onaj pravi osjećaj za loptu?
- Čekajte da utakmice počnu pa ću vam reći jesam li što izgubio ili dobio. Već neko vrijeme smo u treningu, sada smo počeli i grupno trenirati te osjećam kako me lopta sluša. Siguran sam da neće trebati puno vremena proći do povratka u formu. Je li me sve to unazadilo? Nitko od nas ne zna odgovor na to pitanje dok ne krenemo s ozbiljnim nogometom i natjecateljskim utakmicama. No, kako je meni, tako je i svima drugima.
Na čemu sad želite najviše raditi? Tjelesnoj pripremi ili radu s loptom?
- Svi igrači vole loptu. Dajte nam loptu i sve ostalo je manje bitno. Ovih nekoliko uvodnih treninga igralo se s loptom, nešto manje vremena potrošeno je na vježbe snage tako da mi se sviđa koncept.
Kako vam se sviđa rad s novim trenerom Igorom Jovićevićem, jeste li njegove nogometne postulate znali od prije?
- Sve što znam o njemu čuo sam od drugih, ali isključivo je bilo riječ o pozitivi. U to sam se i sam uvjerio u ovih par dana otkako smo počeli s treninzima. Vidi se da ima nogomet u malom prstu, pokazuje veliku želju i čini mi se da osjeti momčad što je jako bitno u početku. Mislim da bi ovo mogla biti jedna lijepa priča…
Što mislite, hoće li biti uspješan kao njegov prethodnik Bjelica, hoće li uspjeti s Dinamom doseći velike europske rezultate?
- Naravno da to mislim. I nema igrača u svlačionici koji sumnja u takav rasplet. Mi smo lani do zadnje utakmice bili u igri za prolaz dalje u Ligi prvaka, zašto ne bismo napravili korak naprijed? Za sada su ostali svi ti igrači osim Danija Olma, ali ima novih, mlađih i gladnih igrača koji bi mogli donijeti svježinu.

Svi smo prolaznici

Kad smo već kod Bjelice, je li vam teško pao njegov odlazak? Jeste li se kasnije čuli s njim?
- Imali smo dobar odnos, imao sam veliko poštovanje prema Bjelici, imam ga još uvijek i želim mu svu sreću u karijeri. No, to je nogomet... Svi smo mi prolaznici, ostaje samo Dinamo. Bile su ovo zaista dvije lijepe godine, ali od prošlosti se ne živi. Otvaramo novu stranicu s novim trenerom.
Sad kad je već prošlo dosta vremena, je li vam krivo sve ono što se događalo s pričom oko smanjenja plaća?
- Događalo se ono što se svugdje događa. Nije Dinamo bio iznimka po tome pitanju. Pratio sam da je i u Španjolskoj bilo sličnih stvari, u Engleskoj isto… Najbitnije je da smo to brzo riješili i da su svi prihvatili stvari kakve jesu.
Mnogi kažu da se atmosfera u momčadi nakon tog događaja pokvarila? Je li tako ili je sad isto kao za vrijeme Bjelice?
- Iskreno, nisam primijetio da se bilo što promijenilo po pitanju atmosfere. Upravo suprotno, vidi se koliko je igračima nedostajao zajednički trening. U Maksimiru se osjeća pozitiva i hvala Bogu da je tako. A čitao sam da isto razmišljaju i govore Ademi, Dilaver, Livaković…

Zimus ste bili blizu transfera, želio vas je dovesti Slaven Bilić, spominjala se cifra od 10 milijuna eura. Je li vam sad žao što se nije dogodio taj transfer? Također, spominjete se kako ste jedan od Dinamovih igrača koji bi s Bjelicom mogao u Fenerbahče. Biste li htjeli?
- Ajmo ovako... Bilo bi čudno da za igrače Dinama nema zanimanja nakon ovakve dvije sezone u kojima smo igrali pravi europski nogomet. Bilo je zanimanja prije, bit će i sada. Međutim, mi u ovom trenutku još uvijek ne znamo koje su posljedice krize. Koliko će sve ovo utjecati na budžete klubova, kada uostalom počinje prijelazni rok. Upravo zbog toga mi je teško govoriti o eventualnim transferima i zanimanju klubova. Ako nešto bude, doći će upit u Dinamo i onda će ljudi koje vode klub procijeniti ozbiljnost takve priče, kontaktirati me i skupa ćemo povlačiti poteze. Do tog trenutka se veselim svakome treningu, nastavku prvenstva i novom napadu na Ligu prvaka u dresu Dinama na desnom krilu.

Ne znaju ništa

Neki će kazati da ste bili u sjajnoj formi, da ste igrali svoj najbolji nogomet, te da ćete teško opet biti na takvoj razini, da je prošla zima bila idealna za transfer?
- Puno neki pričaju, a nemaju pojma kako se osjećam, koliki je zapravo moj maksimum i koliko još imam prostora za napredak. Ne obazirem se na te kavanske priče i mitinge po šankovima koliko može Mislav Oršić.