Ne može ni protiv Zagreba bez Marka Livaje. No Livaja, no party. Trebalo je 45 minuta u Veslačkoj da Paolo Tramezzani s klupe podigne svog najboljeg igrača i time pokrene anemičnu momčad. Hajduk je u prvom poluvremenu ogleda s četvrtoligašem podsjetio zbog čega je ove sezone dugo plutao u prosjeku HNL-a i onda se ponovno ukazao Livaja.
Nogometni show
U Rijeci je s četiri sjajne asistencije pokazao zbog čega je doveden, jedna je lopta bila dovoljna da Umut proslavi sebe i momčad. U Veslačkoj nam je samo potvrdio da je proljetni Hajduk s njegovim potpisom potpuno drukčija momčad. Fossati pruža stabilnost u sredini, Todorović probija po boku, Jairo ponovno zabija, mladi Biuk i Ljubičić se mogu razigrati, ali sve se to događa kada je u igri Livaja. Bez Livaje poluvrijeme je na nuli.
Jasno je pritom da Zagreb nije mjerilo za kvalitetu igre, još manje nam je namjera nakon pobjede protiv četvrtoligaša nekoga kovati u zvijezde, ali razvidno je da je Hajduk s Livajom neusporedivo bolji, opasniji i efikasniji. Bili s druge strane Rijeka ili Zagreb, prvoligaš ili četvrtoligaš, razlika koju stvara jedan igrač evidentna je i nesporna.
U zadnjih deset sezona Hajduk je imao Ohandzu kao igrača koji je navijačima nudio spektakl, ali i golove u važnim, prije svega, europskim utakmicama. Ohandza je dva ljeta zaredom, 2015. i 2016., potpisivao prolaze protiv Norvežana, Rumunja i Ukrajinaca. Unatoč dugoj borbi s ozljedama, vratio se i donio pobjedu protiv Dinama na Maksimiru u svom zadnjem derbiju. Ohandza je igrač kojeg navijači i danas prizivaju na povratak jer Kamerunac je nudio nogometni show, bio je klasa koja pokreće momčad. Baš kao i danas Livaja. Marko Futacs je odnio titulu prvog strijelca lige, u svibnju 2017., nakon 25 godina, postao prvi hajdukovac s tim pojedinačnim naslovom.
Velike razlike
Identični je doseg ponovio i Caktaš dvije godine kasnije, a zatim je prošle sezone ponovno podijelio titulu najboljeg golgetera HNL-a s Marićem i Čolakom. Međutim, individualni doseg ostao je u sjeni iznimno lošeg klupskog rezultata, četvrtog i petog mjesta u HNL-u, brzih ispadanja u Europi.
Ljubimac navijača bio je Artem Milevskij, Bjelorus iz ukrajinske reprezentacije, koji je na Poljud došao u pozno doba karijere, već načet osobnim problemima. Potezima velemajstora osvojao je srca navijača, ali bili su to tek pojedinačni bljeskovi kojima je pokazivao kako je nekoć igrao u kontinuitetu osvajajući naslove s kijevskim Dynamom.
Na desetke igrača dovodio je Hajduk posljednjih sezona, plaćao ugovore koji su dosezali i vrtoglavih 700.000 eura po sezoni. Ali, nije ništa osvojio. U zadnjih deset godina sve je ostalo samo na jednom Kupu, onom iz 2013. s momčadi bez zvijezda, sa skromnim ulaganjima. Jakobušić je zato s Livajom zaigrao na “sve ili ništa”. Bez alibija krenuo po europski plasman, ali i Kup.
- Biti prvi ili drugi, osvojiti naslov ili biti finalist, to su velike razlike - sintagma je kojom se vodi predsjednik Hajduka.
Zato nije pretjerano niti euforično poslije samo dvije utakmice ustvrditi da Lukša Jakobušić mora pronaći novce kako bi zadržao Livaju i sljedeće sezone. Grčki izvori tvrde da je Livaja u AEK-u zarađivao oko 700.000 eura po sezoni.
Preusmjeravanje novca
Sportski direktor Mindaugas Nikoličius, arhitekt proljetnog Hajduka, prilikom predstavljanja 27-godišnjeg povratnika, objasnio je kako je Livaja pristao na “poček plaćanja”. Što znači čekanje i koliko Hajduk uopće može platiti Livaju delikatno je pitanje. Ali, s druge strane, situacija je potpuno jasna. Livaja se potvrdio kao igrač prevage kao rijetko koji nogometaš koji je odjenuo dres Hajduka zadnjih sezona. Jednostavna je time i zadaća Jakobušića. Zadržati Livaju pod svaku cijenu jer ako Hajduk već u kadru ima igrača (Eduok) kojeg plaća na razini koju je Livaja imao u Grčkoj, onda je jasno da se ti isti novci moraju preusmjeriti.
Za Jakobušića će veći problem biti kako na ljeto riješiti ugovor najskupljeg igrača Eduoka koji se vraća s posudbe iz Konyapsora, nego kako platiti aktualnu “jedanaesticu”. Livaja je potpisao ugovor do kraja sezone i njegov daljnji ostanak ovisit će o ponudama koje stignu na adresu njegovog menadžera, ali ovisit će i o rezultatu Hajduka. Osvoje li Bijeli trofej Kupa, nastave li se pojačavati za sljedeću sezonu, nema spora da će i Livaja imati izazovne argumente za ostanak. Imat će “career challenge” napasti s Hajdukom titulu prvaka. Jasno, u toj pozitivnoj priči Jakobušić mora pronaći novce kao bitan sastojak za konačni happyend. Ali, barem predsjednik zna kojim putem i s kojim kadrom mora do cilja...