Puno toga o Bruni Petkoviću možete zaključiti iz početnog udarca. Naime, Dinamo je na Poljudu krenuo s centra tako da je Petković uzeo loptu i krenuo odmah u prodor kroz nekoliko igrača Hajduka. Štoviše, nije mu to prvi put, već je nekoliko puta u zadnjim utakmicama upravo na taj način startao u susret. On je tu prvu loptu izgubio, Hajduk je vrlo brzo imao i priliku, ali sama ideja takvog ulaska u dvoboj štošta govori o njegovoj nogometnoj lucidnosti! Vjerujte, ako jednom prođe, bit će to genijalan pogodak...
Teško izraziti brojkama
To je dio te Petkovićeve genijalnosti, a na Poljudu je još jednom pokazao klasu i koliko znači ovom Dinamu. Može on dva-tri puta ići u dribling “glavom kroz zid” i izgubiti loptu, može pokušati dodati petom kad postoji jednostavnije rješenje ili proigravati kad bi trebao pucati.
Nekad se čini i da se malo odmara, da se šeće umjesto da trči, ali onda sve vrati s dva ili tri sjajna poteza. U Maksimiru je nedavno protiv Hajduka bio zaslužan za kazneni udarac, koji je hladnokrvno i zabio, a onda je briljantno proigrao Kastratija za 2:0 i konačnu odluku. U Splitu je, pak, oduzeo loptu Fossatiju, precizno ubacio na glavu Majera za Dinamovo vodstvo. I još je nekoliko puta proigrao suigrače, gurnuo ih u dobre situacije, koje nisu donijele pogodak. Pritom ne treba niti brojati koliko je dobio duela, primio udaraca, koliko je otvorio potencijalno opasnih akcija. Ono što Petković donosi Dinamu zapravo je teško izraziti samo brojkama, golovima i asistencijama.
Vratimo sezonu na početak. Petković je u nju ušao s ocjenom izbornika Zlatka Dalića, koji je javno komentirao kako je Bruno spreman samo 20 posto. Kasnije se na to nadovezao Zoran Mamić, koji mu je poručio da se mora više fokusirati na nogomet. Nije tajna da Petković nije odmah “kliknuo” s novim trenerom Mamićem, bilo je tu i sitnih trzavica, nervoze, nisu Mamić i suradnici tada bili zadovoljni njegovim zalaganjem i “body languageom”, bio je i ozlijeđen, sveukupno, nije bio pravi. Međutim, na kraju sezone, to je jedan sasvim drugi Petković. On je igrač koji grize, koji preuzima odgovornost, Petković koji igra za momčad, sa smiješkom na licu.
Prihvatio kritike
Nekoliko puta istaknuo je Damir Krznar njegovu nevjerojatnu želju za što bržim oporavkom nakon nedavne neugodne ozljede ramena, oporavio se brže od svih predviđanja. Radio je uporno, trenirao pun želje i motiva i u završnici sezone postao ono što svi od njega i očekuju - igrač prevage, igrač odluke. Kao da je odlučio do kraja uspjeti, prihvatiti kritike i Dalića i Mamića, prije njih i Bjelice, poduzeti sve što može da mu više nitko ne prigovara da je nespreman i nefokusiran. Petković je danas jedan od vođa u Dinamovoj svlačionici, jedan od onih čija se riječ sluša, igrač koji je svojim stavom i gardom primjer ostalima. I to se vidi u svakoj utakmici, kad je najvažnije, kad se očekuje neki potez odluke ukaže se baš on.
Lucidnost iz rukava
Svi se pitaju hoće li Petković otići ovog ljeta iz Dinama. I kamo i za koliki novac? Može li se on svojim stilom igre uklopiti u najbolje momčadi ili može li malo promijeniti stil igre da bi se uklopio? To su pitanja koja će još neko vrijeme čekati odgovore, međutim jasno je da Dinamo bez Petkovića, kad god on otišao, više neće biti isti, takvog je igrača teško nadoknaditi.
Kad je pravi, a Petković to trenutno jest, uvijek će iz rukava izvući neku genijalnost, lucidnost koja može prelomiti utakmicu. A onda mu je lako i oprostiti kad krene s centra kroz suparnički zid ili kad izgubi loptu, jer je uporno pokušao proigrati petom. Petković je nekoliko puta u karijeri bio “između”, čini se da je sad odabrao “pravu stranu”, potvrdu kvalitete. Euro je pred njim, a ovakav Petković, kakvog zadnjih tjedana i većinu drugog dijela sezone gledamo u Dinamu, sigurno je sjajna vijest i za izbornika Dalića.