U dobrom raspoloženju zimu provodi Antonio Franja (43) nakon što je sa svojom momčadi Promotionplay osvojio veteransku Kutiju šibica. Uskoro će Franja, kojem je danas glavna poslovna preokupacija turizam, opet slaviti. Ovog proljeća će biti 20. godišnjica najveće senzacije u povijesti Prve HNL, dvadeset godina je prošlo otkako je Franja sa suigračima vođen neponovljivim Zlatkom Kranjčarom u dresu Zagreba osvojio naslov prvaka Hrvatske.
- Cico Kranjčar bio je ključni faktor našeg spektakularnog trijumfa, rođeni pobjednik, veliki šampion. Usadio nam je svima u glave da možemo biti prvaci, uvjerio nas je u to. Od trenutka kad je u klub doveo Ivicu Olića i shvatio da ima takvog aduta, vjerovao je da možemo do titule. Trebao je i nas igrače samo uvjeriti u to i kad je uspio, sve je bilo riješeno. U sportu je to tako, postoje oni koji se poskliznu na prvoj prepreci i odustanu, te oni koji ustraju do kraja bez obzira na probleme. Mi smo bili da druga skupina sportaša - objašnjava Franja
Cico je bio frajer
Objasnio je ljevokrilni napadač šampionskih Pjesnika kakav je Zlatko Kranjčar bio tip čovjeka:
- Uprava mu je nametala da u napadu mora igrati Krunoslav Lovrek, jer za njega postoje zainteresirani kupci. Pošto nije slušao nikoga, jer je bio pravi frajer, Cico je smislio sustav s četvoricom igrača, pa smo zajedno igrali Admir Hasančić, Olić, Lovrek i ja. Bio je to atomski nogomet. Odlazak na svaki trening bio je veliki gušt.
Od 3. kola nitko na ljestvici nije imao više bodova od Zagreba, ali četiri kola prije Pjesnici su poraženi kod Pomorca. Hajduk je došao na samo tri boda, a slijedio je derbi s Dinamom. Je li se optimizam malo poljuljao u svlačionici momčadi koju je veći dio javnosti ipak gledala kao autsajdere, jer je splitska družina uistinu opasno zaprijetila jesenskom prvaku?
- Povećao se pritisak tog proljeća, istina je. Pali smo, imali smo dosta problema s ozljedama, a i nije sve više funkcioniralo savršeno. Malo smo svi odlutali, znate kako je to, pojave se klanovi i slično. No, onda je opet ključan potez povukao Cico, koji je u suradnji s kapetanom Josipom Bulatom s nama igračima odradio sastanak. Morali smo prerezati i to smo učinili, koncentrirali se i odradili posao. Presudna je bila ta Cicina energija, koju smo svi prihvatili.
Franja dodaje:
- Naravno da ti nije svejedno, razmišljaš kako ti je Hajduk za petama, pritisak raste... No, važno je, to nije floskula, da ideš samo od utakmice do utakmice. Kad smo pali, Cico Kranjčar nam je rekao “igrali smo najbolje i najljepše, sad idemo opet tako igrati”. Stvorio je od nas pravu škvadru, izlazili smo zajedno van, uživali biti zajedno. To je presudilo. Cico bi zaustavio autobus, kupili bismo gajbu piva i proveselili smo se kako treba. Zbližio bi tako ekipu jer nije lako uskladiti razmišljanje 20 različitih glava. I zato smo bili pravi kad je bilo najteže, nismo propustili priliku za kojoj bismo zauvijek žalili.
Danas bi iznenađenje bilo sve osim Dinamova naslova. Tako razmišlja Franja.
- Realno je da Dinamo to uzme jer je najkvalitetniji, najozbiljniji klub. Može se dogoditi svašta jer postoje tri kluba koja žele nauditi Dinamo i uzeti njegovo mjesto. Rijeka igra najljepši nogomet, Osijek je jako opasan i teško ga je pobijediti, Hajduk je napredovao... Gledajući sa strane, Bijele se dosta forsira jer bi lijepo bilo i za Split i cijelu nogometnu priču da Hajduk bude prvak, ali to ipak nije realno.