Nogometašima HNK Rijeke predstojeći derbi 20. kola s Dinamom koji je na rasporedu u nedjelju od 17.30 biti će poseban po mnogočemu. Osim što će se odmah sastati trenutno prvoplasirana i drugoplasirana momčad, Rijeka će - neovisno o rezultatu - zauzeti posebno mjesto u povijesnim rubrikama.
Naime, tim susretom HNK Rijeka doći će do okruglih 1000 nastupa u Prvoj HNL kao prva momčad od osamostaljenja. Rijeka je, uz skorašnjeg protivnika Dinamo, te preostala aktualna dva pretendenta za najveće domete ove sezone, Osijek i Hajduk, jedan od četiri naša prvoligaša koji je od 1992. i osnutka Prve HNL stalni član elitnog razreda. Razlog zašto je Rijeka ispred svih po broju odigranih prvoligaških susreta leži u sezoni 1995./96. Momčad s Kantride je “izborila” tadašnju Ligu za ostanak. Dinamo, Hajduk i Osijek iste su sezone bili u Ligi za prvaka, koja je imala dva kluba manje pa odigrali po četiri utakmice manje od Rijeke.
Riječki niz krenuo je prvim susretom u tek osnovanoj Prvoj ligi 29. veljače 1992. Podno stijena legendarne Kantride okupilo se protiv Šibenika 2000 gledatelja. Dok je trajala agresija na Republiku Hrvatsku, sportaši su svoj obol neovisnosti davali na travnjacima.
Junaci prve utakmice
Na travnjak Kantride u 15 sati istrčala je sljedeća momčad: Mladen Žganjer, Ivan Kurtović, Robert Rubčić, Kazimir Vulić, Dubravko Pavličić, Stojan Belajić, Zoran Škerjanc (od 78. Slobodan Grubor), Danijel Šarić, Elvis Scoria (od 73. Dean Ljubančić), Davor Černe i Zoran Ban. Momčad je vodio negdašnji legendarni vratar Rijeke Marijan Jantoljak, koji će u godinama koje su tek bile pred nama postati najdugovječniji trener vratara u omladinskoj školi kluba s Kvarnera.
Bijeli su u tom susretu svladali Šibenik 2:0. Prvi gol postigao je Zoran Ban u 14. minuti, dok je strijelac drugog pogotka u 25. minuti bio Elvis Scoria, kasnije jedan od najuspješnijih trenera prvoligaša s Kantride koji je 2005. pobjedom protiv Hajduka donio i naslov pobjednika Kupa, prvi trofej u samostalnoj Hrvatskoj. Ban, napadač s Grobnika, iz zaleđa Rijeke koje je klubu dalo veliki broj prvotimaca, kasnije je prešao u redove slavnog Juventusa, dok je najveći trag ostavio u dresu belgijskih klubova Mouscrona i Genka.
Vratar Žganjer još je dugo sezona kasnije nosio riječke boje, a bio je i trener vratara seniorske momčadi u najtrofejnijoj klupskoj eri, onoj pod vodstvom Matjaža Keka. Robert Rubčić, koji u svom životopisu u ima i jedan nastup za reprezentaciju Hrvatske (u 86. minuti zamijenio Zlatka Kranjčara u prijateljskom ogledu protiv Rumunjske 1990. godine) jedno je vrijeme kasnije bio i trener Bijelih. Kazimir Vulić upisao je dva nastupa za reprezentaciju, a najveći trag rođeni Zadranin ostavio je igrajući za Rijeku i Hajduk.
Prerano preminuli Dubravko Pavličić upisao je čak 22 nastupa za izabranu vrstu, preko Dinama je stigao do Rijeke u kojoj je proveo četiri sezone. Svoj nogometni put nastavio je u Španjolskoj gdje je i ostao živjeti nakon završetka profesionalne karijere. Popularni Dudo bio je član i one šampionske U-20 generacije “Čileanaca” koji su 1987. osvojila naslov svjetskog prvaka.
Stojan Belajić iz Rijeke je 1994. otišao u bečku Austriju, kasnije je nastupao i za njemačke te švicarske klubove, a profesionalnu karijeru završio je 2002. u Luzernu. Zoran Škerjanc, osim u dresu Rijeke, najveći trag ostavio je igrajući za Dinamo. Kasnije je bio trener nekoliko niželigaških klubova riječkog prstena, dok je danas član stručnog stožera drugoligaša Opatije.
Danijel Šarić sakupio je čak 30 nastupa za reprezentaciju Hrvatske. Nakon Rijeke brzonogi bek preselio je u redove Sportinga iz Gijona da bi se potom vratio u Hrvatsku, ali u Dinamo za koji je igrao pet godina. Poslije odlazi u grčki Panathinaikos, dok igrački karijeru zaključuje 2007. u svojoj Rijeci.
Davor Černe u Rijeku je došao iz Bihaća 1989. godine, igrao je još za Orijent, Osijek, Zagreb, Zadar i prvoligaša Pazinku. Dugo vremena ga nije bilo u nogometu, a odnedavno je član stručnog stožera Borca iz Bakra. Dean Ljubančić, osim Rijekinog, nosio je i dresove Pazinke i Orijenta te njemačkog niželigaša Oldenburga. Ljubančić je nositelj još jedne povijesne spomenice, on je bio prvi igrač HNK Rijeke koji je postigao hat-trick. U pobjedi protiv Istre 3:0 na Kantridi te iste godine u svibnju, Ljubančić je postigao sva tri pogotka, a sa Škerjancom je bio i najbolji strijelac Rijeke te povijesne sezone, oba su postigla po šest pogodaka.
Od Šibenika do Dinama
Od Šibenika do Dinama, tisuću utakmica, 383 igrača... U tih tisuću utakmica bilo je puno uspona, radosti i veselja, bilo je i suza radosnica, baš kao i onih kad se tugovalo za “otetim” naslovom prvaka 1999. godine...
Kroz Prvu HNL prošlo je svih ovih godina čak 39 klubova, a najviše pogodaka Rijeka je u svojih tisuću postigla Hajduku, njih čak 120. Kao najveće pobjede pišemo one protiv Zadra, Intera i Cibalije pred domaćom publikom (7:0), a istim rezultatom Riječani su svladali i Istru u gostima. Najveći poraz Rijeka je zabilježila protiv Segeste i svog sljedećeg protivnika, Dinamo ih je svladao s čak 6:0. Sve što Rijeci možemo poželjeti je da se taj rezultat nikako ne ponovi u nedjelju, bila su to neka druga vremena...
Rijeko, čestitke na prvih tisuću, želimo ti još puno, puno utakmica “u nogama”.