Svi smo se pred početak sezone nadali da do toga neće doći, ali trendovi zaraze COVID-a u Hrvatskoj, kao uostalom svugdje u svijetu, vrlo su jasni. Epidemija se brzo širi i bilježe se rekordne brojke. To nije problem Hrvatske, to je globalni problem. Ono što razlikuje svaku zemlju i društvo je sustav funkcioniranja u ovim iznimno teškim vremenima za čovjeka. Jedan od tih sustava je i nogometni, koji je suočen s nikad kompliciranijom situacijom u nacionalnim i kontinentalnim natjecanjima…
Prva HNL, nažalost, nije izuzeta iz spirale širenja zaraza među nogometašima. U dosadašnjih tek 12 kola sezone imamo samo jedan klub, i to novaka HNK Šibenik, koji je odigrao sve utakmice. U ostalih devet slučajeva ima klubova i s već četiri odgode (Rijeka), Gorica je na tri kao i Hajduk. U nešto više od tri mjeseca prvenstva (startalo 14. kolovoza) već se zbog COVID-a odgodilo deset utakmica. Sada je odgođena i jedanaeste utakmica, derbi Dinamo - Hajduk zbog zahtjeva Modrih koji igraju u Europi. Imamo li u vidu da je epidemiološka situacija bila u kolovozu i rujnu bitno bolja, onda je jasno da ovakav trend odgoda u zimskom razdoblju neće tako skoro biti umanjen. Štoviše, logično je očekivati da će u preostala četiri kola 2020. godine biti novih zahtjeva za odgodama...
Je li se u Hrvatskoj nešto pogriješilo ili propustilo u protokolima nogometa za COVID-19? Svatko o tome može imati svoje mišljenje, ali činjenica da se zaraze događaju i u onim najbogatijim ligama, gdje su klubovi doista u svojevrsnim ‘balonima’, prilično jasno upućuje na kompliciranost zaštite.
U Hrvatskoj klubovi nemaju svoje kampove, hotele, gdje bi mogli biti u karantenama i odvojeni, a nemaju niti novaca za značajnije i stalno testiranje. Sve je kompliciranje u Hrvatskoj jer su nam standardi nogometa na nižim razinama. Od početka je bilo jasno da će ova nogometna sezona biti silno opterećena posljedicama epidemiološke situacije. I svima je i te kako bilo jasno da se moraju napuniti velikim dozama tolerancije za sve prepreke odvijanja natjecateljske sezone. Sada kada je broj odgoda poprimio više razine od očekivanih, a tek predstoje najveća epidemiološka iskušenja u zimskim mjesecima, možemo zaključiti da faktor tolerancije gubi na snazi u promišljanju razvoja nogometne sezone.
Uza svu najbolju volju, ovo se prvenstveno doista teško može tretirati regularnim natjecanjem. I nema tu nekog “krivca”, nego je u pitanju viša sila protiv koje svijet, do korištenja cjepiva i oporavka, može malo učiniti pogotovo na nogometnom pitanju. U HNS-u bi svakako morali voditi računa o realnostima. Termina za odigravanje utakmica koje se odgađaju sve je manje. No, nije stvar samo u terminima, nego u različitim tretmanima koji će imati klubovi s odgodama i dodatnim naporima. Uskoro će neko kompenzacijsko rješenje morati biti razmatrano kao realna opcija i nema potrebe da se i to odgađa.
Sudionici natjecanja jednostavno moraju znati koje su opcije sezone, a ne da u nekom kasnijem trenutku budu dovedeni pred gotov čin. Tada stvarno ne bi bilo faktora tolerancije jer bi se odlučivale sudbine klubova na jedan ipak nepravedan način.