Opći je stav da Hajduk odavno nije izgledao nemoćniji. I nije stvar je li na drugom, četvrtom ili petom mjestu, jer Bijeli su takve domete prošlih sezona znali ipak garnirati uvjerljivijim nastupima. Barem ciklički. Splitska momčad igra toliko neuvjerljivo, jalovo, nejasno, da to definitivno ne može biti realna vrijednost seniorskog kadra. Točno je da je Igor Tudor gurnuo u vatru više mladih i neiskusnih igrača, od kojih je nelogično očekivati da će nakon iskustava u Hajduku II te Drugoj ligi odmah biti dojmljivi talenti prvoligaških terena.
Ono što se da primijetiti, to je da vječni pritisak koji se spominje oko Hajduka kao da manje opterećuje te mladiće, u odnosu na (nešto) starije i iskusnije suigrače. Moglo bi se analizirati Hajdukovo izdanje nakon tromjesečne pauze na dugo i na široko, no ostaje temeljna činjenica - aktualne igre i stanje Bijele momčadi su u kontekstu bliže perspektive vrlo zabrinjavajući. Derbi s Dinamom u Maksimiru zato može biti ili točka promjene tog negativnog trenda, ili simbolička potvrda da je Hajduku nužna velika revizija.
Iako je ova rubrika zamišljena kao teorija o mogućnosti da Hajduk pobijedi u Maksimiru, mislim da je goli rezultat manje važan faktor ovog gostovanja. Točno je da bilo koja pobjeda nad Dinamom donosi Hajduku određeni boljitak raspoloženja. No, gledajući što i kako dalje s Hajdukom, čini se bitnijim da momčad odigra utakmicu na višoj razini tehničke kvalitete u odnosu na dosadašnje, te da pogotovo energetski pokaže da u njoj ima adrenalina. Ukoliko se ostvari pobjeda nakon neuvjerljive igre, što se sukladno padu forme Dinama, ne bi tretiralo velikim iznenađenjem, onda bi trenutni osjećaj zadovoljstva bio brzo zamijenjen uvjerenjem da ovi igrači i momčad nemaju značajniju perspektivu.
No, ako Bijeli odigraju hrabro, agresivno, te iskažu primjerice sposobnost da napadaju s više igrača u završnici, odnosno da se znaju braniti u brzim tranzicijama Modrih, tada takvo izdanje potvrđuje da se u idućim razdobljima realno može očekivati porast natjecateljske sposobnosti. Eto, za Hajduk je pružanje takvog osjećaja dugoročnije najvažnija misija derbija s Dinamom. Između ostalog tako bi se ojačala i pozicija Hajdukova trenera Igora Tudora.
Kad je bio trener u prvom mandatu, Hajduk mu je odavao upravo takve dojmove. Plasmani nisu bili nešto senzacionalni (treća pozicija, ali osvojeni Kup), ali se nazirao napredak u igri, pristupu i ideji za budućnost. Sve ono što u ovoj godini Tudor još nije uspio osigurati. Možda je upravo ažuriranje pristupa iz tog prvog mandata dobar početak da se krenu mijenjati negativni trendovi aktualnosti. Kako za trenera, tako i za momčad.
Dobar bi početak za taj početak bilo da Hajduk pristupom djeluje hajdučki, odnosno da se tehničke manjkavosti kompenziraju adrenalinski visokim pristupom. Nešto mora biti drugačije odnosu na prošle depresivne utakmice, u kojima si svi, igrači, trener Tudor i vodstvo kluba previše traže alibije, a premalo barataju “atributima” kako bi se uhvatili hrabro ukoštac s općom natjecateljskom odnosno krizom identiteta.