Usuglašavanje stavova ili produbljivanje raskola? Nazire li se kraj Dinamovoj krizi, u koju se aktivno uključio i Zdravko Mamić, službeno savjetnik kluba, a stvarno čovjek čije mišljenje kad se radi o nogometnoj strategiji “modrih” ima najveću težinu.
Mamić je u ponedjeljak navečer uzburkao javnost dvama statusima na svojoj službenoj Facebook stranici: na prvom je objavio primanja trenera Nenada Bjelice i njegova stožera u proteklih 20 mjeseci otkako su u klubu, sa znakovitim zaključkom “game over”, a drugim, objavljenim točno u ponoć, zapravo dao pohvalu Upravi koja mu ih je predložila: “Biti spreman prije oluje ponekad znači razliku između života i smrti. Dinamo će biti spreman. Laku Vam noć želim!” Uz ilustraciju s narodnom mudrošću: “Štedi se kad se ima, a ne kad se nema”.
Bitnija je, međutim, ona prva objava, kojom se iznosi poslovna tajna primanja zaposlenika, a koja neće diskreditirati Bjelicu i njegove pomoćnike u javnosti jer tih pet milijuna eura koliko su ukupno primili je, primjerice, samo pet posto Dinamovih prihoda od Uefinih natjecanja i transfera u tom istom razdoblju, dakako, s naglaskom da su za taj uspjeh zaslužni svi zajedno, i trener i igrači i uprava, a možemo reći i navijači što su prepoznali sinergiju i vratili se na tribine u najbitnijim utakmicama. Uostalom, u jeku najvećih uspjeha, od proljeća u Europi nakon 49 godina do plasmana u Ligu prvaka i osvajanja pet bodova u prva četiri kola, Mamić i Bjelica jedan su drugome dijelili komplimente, nisu tajili da se međusobno čuju. No, nakon što su trener i igrači odbili predložene krizne mjere štednje, odjednom se gledaju preko nišana i ratuju statusima na društvenim mrežama ili aplikacijama.
Mamićevo otkrivanje plaća trenera, i to u lipu, što je presedan u dosadašnjoj klupskoj povijesti, zapravo je poruka igračima: pristanite ili bih mogao objaviti i koliko je točno koji od vas dobio. Te bi svote inače bile dostupne javnosti da je Dinamo dioničko društvo, a ovako su samo knjigovodstvene kategorije na godišnjim skupštinama i to u ukupnom iznosu, dostupne i na službenoj mrežnoj stranici kluba. No, ubrzo možemo očekivati da će, kako to obično biva u prijepornim situacijama, popustiti jedna i druga strana i doći do dogovora: klub će ipak pristati uplatiti pune rate za prvo tromjesečje, a igrači će pristati potpisati šestomjesečne mjere. Klub će ih u slučaju produžetka pandemijske koronakrize i smanjenog priljeva sredstava moći i naknadno produžiti do kraja godine, opet uz pismeni pristanak, i to ne samo Dinamo nego svi u Europi, o tome je u intervjuu Jutarnjem pred neki dan govorio i Rijekin gazda Damir Mišković, koji je u kontaktu s Mamićem i ostalim čelnicima hrvatskih i nekih europskih klubova.
Činjenica je da će zbog krize u svjetskoj ekonomiji, a time i u profesionalnom nogometu, o čemu smo prije tjedan dana razgovarali s menadžerom Markom Naletilićem, klubovima nedostajati novca, a prioritet im neće biti isplaćivanje, primjerice, rata od transfera, nego zbrinjavanje vlastite radne snage. A Dinamo je, ne kriju upućeni, ovo ljeto računao na 7,5 milijuna eura rata od Benkovića, Šunjića, Ćorića, Rrahmanija, pa ratu iz tzv. solidarnosti za Kovačića, premije za plasman u Ligu prvaka Olma (2 mil. €), plus još oko 1,5 milijuna Uefinih eura za sve reprezentativce koji bi bili na Euru, koji je odgođen za 2021...
I zato igrači zapravo nemaju izbora: puno će ih u Europi i svijetu postati slobodno jer klubovi će se mnogih riješiti kako im ne bi bili teret u proračunima, nekima će se zahvaliti i Dinamo, s nekima neće produžiti ugovor, a većina ima dugogodišnje ugovore s i brzo će shvatiti da im je bolje prihvatiti revidirane, krizne rate u Maksimiru, nego riskirati da negdje drugdje dobivaju još manje. Jer, vrijeme basnoslovnih ugovora u nogometu je prošlo, svi će nogometaši zarađivati manje, pa i naši, pa i - Dinamovi.
K tome, nemaju svi igrači ugovorne rate, nego na klupskoj razini njih 23 od 56 profesionalaca. Svi oni dobivaju osnovnu mjesečnu plaću, a ovi koji nisu u prvoj momčadi su već pristali na predloženo šestomjesečno dvotrećinsko smanjenje, s trećinskim vraćanjem kasnije. U prvoj polovici travnja bi trebale ići te smanjene plaće za ožujak i dotad bi se sportski direktor Zoran Mamić trebao dogovoriti s igračima, s eventualnom odgodom rezanja ugovornih rata kao potezom dobre volje.
Što se, pak, trenera tiče, tu više nema koraka natrag s nijedne strane, klub će mu po svemu sudeći predložiti sporazumni raskid ugovora, bit će povuci-potegni, problem je što je trener doma u Klagenfurtu i kad bi sada došao u Hrvatsku morao bi u izolaciju. Moglo bi se sve dogovoriti i potpisati modernom tehnologijom, iako bi bio red da se to riješi licem u lice. Nenada Bjelice i Zorana Mamića, jer sa Zdravkom ionako mogu samo preko raspoloživih telekomunikacija.