Kao da sâm onaj trenutak, duboko u sudačkoj nadoknadi protiv Šahtara i bizaran kazneni udarac (o Theophileovu laktu već su napisani romani) nije bio dovoljan, nego Dinamo prati i dalje i tko zna dokle će pratiti.
Tako je, recimo, ponovno pitanje “što bi bilo da nije bilo”? otvorio podatak da je skupina C Lige prvaka, u kojoj je igrao i Dinamo, jedina iz koje su tri kluba još uvijek “živa” u Europi. Manchester City i Atalanta u četvrtfinalu Lige prvaka s velikim šansama da dođu i dalje, kao i Šahtar u Europskoj ligi.
Kako se sve preokrenulo u toj utakmici u Maksimiru, niti bi europska perspektiva tih klubova - dobro, mislimo na Atalantu i Šahtar, City je ipak druga priča - bila ovako bujna, niti bi Dinamo, vjerojatno doživio na proljeće sve te neočekivane promjene, padove forme i rezultata. Ne kažemo, naravno, da bi bio ovdje gdje su sad njegovi suparnici iz Lige prvaka, možda bi se negdje ranije “popiknuo”, ali teško je opet ne pomisliti koliko ga je malo dijelilo do velikog pothvata. I do svih blagodati i pozitive koje bi izazvao takav rasplet.
A sad ni ta nesreća nije došla sama, Lyon je prošao kraj Juventusa u Ligi prvaka i poslao Modre u drugo pretkolo nove sezone Lige prvaka. Igra se samo jedna utakmica, a u jednoj je uvijek sve moguće, u dvije bi Dinamo protiv bilo koga bio izraziti favorit. Niti jedno pretkolo, niti jedna utakmica u Europi u nadolazećoj sezoni neće biti takav rulet kao ova u drugom pretkolu.
Od europske “skupine smrti” do europskog ruleta u samo nekoliko mjeseci. Iako, ne znamo kako bi se UEFA postavila da je Dinamo došao, primjerice, do završnice Europske lige, među osam i da samo nekoliko dana nakon zadnje utakmice jedne sezone, mora igrati drugo pretkolo nove sezone. Nećemo ni saznati!