“Čega je sve bilo? Pravo je pitanje - čega nije bilo?”, nedavno je Ander Herrera javnosti odškrinuo vrata divljih tuluma koje redovito prakticira svlačionica Paris St. Germaina.
U veljači je, recimo, Neymar svoj 28. rođendan proslavio zakupivši džetseterski klub na dva kata, svi uzvanici pojavili su se u obveznom bijelom outfitu, na katu oženjeni, u prizemlju samci. Vjerojatno ne griješite ako sumnjate da garderoba nije bila jedina bijela priča te večeri...
ČAROBNA “LA DEA”
U najavama prvog dvoboja lisabonske “final eight” završnice Lige prvaka mediji rado osvježavaju narativ u kojem je PSG nogometni ponos grada svjetlosti, glamuroznog života, kupanja u novcu i doručkovanja uz šampanjac, dok je s druge strane Atalanta perjanica grada tame, europske prijestolnice koronavirusa. Procjenjuje se da je pandemija proljetos u Bergamu pokosila sedam tisuća ljudi; pravo je herojstvo nakon takve kataklizme igrati nogomet i još ga igrati tako čarobno kako je to činila Atalanta i prije i nakon restarta.
Na klackalici svjetlosti i tame logično je da PSG privlači veću pozornost javnosti. Tijekom posljednjih deset godina klub s Parka prinčeva gradio je imidž azila za megazvijezde pa danas dvojica pariških nogometaša, Kylian Mbappe i Neymar, na transfermarktovim tablicama vrijede više (308 milijuna eura) nego kompletna Atalanta (261 milijun eura). Ovdje, međutim, nailazimo na prvi i nimalo zanemariv problem: najskuplji svjetski igrač Mbappe je u finalu francuskog kupa sa St. Etienneom šepajući napustio teren i još uvijek nije spreman za cijelu utakmicu. Francuski novinari vjeruju da bi mogao izdržati pola sata, ali da ga Thomas Tuchel neće od prve minute slati “u vatru”. Tuchel ne može računati niti na ozlijeđenog Verrattija te suspendiranog Di Mariju.
Ako je Mbappe najvažnija karika PSG-ova napada, na drugoj strani nije manji hendikep izostanak Josipa Iličića, koji je simultankom u osmini finala izbacio Valenciju. Slovenac je u ožujku na Mestalli odigrao utakmicu karijere i postigao četiri gola (4-3 pobjeda), ali ga je sve što se kasnije događalo u gradu bacilo u depresiju. Klub ga je poslao doma u Sloveniju, da očisti glavu do početka sljedeće kampanje jer trenutačno nije mentalno spreman za nogomet.
MISLIMA S ILIČIĆEM
“Nazvat ću Josipa i prije i nakon utakmice, sve ostaje isto kao da je s nama u ovoj akciji. Nadam se da ću ga vidjeti na terenu početkom sljedeće sezone, zapravo, siguran sam u to”, kazat će klupski patron Antonio Percassi, milijunaš koji je bogatstvo stekao u kozmetičkom i nekretninskom biznisu.
Percassi usput ima jasnu predstavu kako bi njegova ljubimica “La Dea” u novim okolnostima mogla prirediti još jednu senzaciju u Ligi prvaka. “Naš veličanstveni Papu Gomez povući će za sobom ostatak momčadi. Nitko Atalantu i Bergamo ne poznaje bolje od njega, on je ovdje da primjerom povede suigrače. Naš savršeni kapetan”, objašnjava gazda. Neutralni promatrači savršenim Atalantinim kapetanom ipak doživljavaju trenera Gian Piera Gasperinija, koji je provincijski klub lansirao u orbitu forsirajući moderan napadački nogomet. Gasperini nije opterećen prezimenima, zna namirisati talent u igračima koje su veliki klubovi zaobišli i promijeniti im kalibar.
TU JE I ŠUTALO
Pod Gasperinijem najbolji nogomet u karijeri igra i hrvatski reprezentativac Mario Pašalić, koji je nakon sjajne sezone napokon izašao iz režima Chelseajevih posudbi i trajno se skrasio u plavo-crnom dresu kluba iz Lombardije. Prema najavama, u srijedu bi strijelac 11 golova ove sezone (9 u Serie A, 2 u Ligi prvaka) priliku trebao dobiti kao džoker s klupe. Pored njega će na studijskom putovanju tamo biti i Boško Šutalo...