U nogometnoj Italiji događa se lom. Osim što je Superliga potresla calcio, jer se naslućuje da bi u slučaju stvarnog starta to moglo drastično redimenzionirati nacionalnu ligu, događaji koji su izbacili u prvi plan šefa Juventusa Andreu Agnellija (45) potpuno su šokirali čelnike Udruge klubova i Savez.
Naime, Agnelli je bio jedan od zaduženih da u ime Udruge klubova pregovara s tri investicijska fonda koji su iskazali želju da ulože u talijanski nogomet. Zbog ogromnih gubitaka uslijed pandemije, ali i gubitaka koji se gomilaju iz prošlih godina, klubovi su se suglasili da će prodati 10% udjela u tvrtki koja skrbi o njihovim zajedničkim interesima. U prvoj fazi ti su dogovori uspješno odrađeni i za talijanske klubove se nazirala spasonosna financijska injekcija od 1,7 milijardi eura kapitala, plus povoljan kredit od 1,2 milijarde eura.
Namjerna sabotaža
Bilo je to dovoljno novca da se pokriju gubici, ali i osnaži klubove za iduće razdoblje, a da oni kao Udruga ne izgube nezavisnost. Štoviše, fondovi su trebali upravljati prodajom TV-prava i marketingom, te tako podignuti dodatno prihode klubova. No, nakon mjesec dana, u prosincu iznenada je radna grupa na čelu s Agnellijem obznanila da se protivi tom aranžmanu, iako ga je ona pregovarala. Štoviše, zajedno s još 6 klubova tražilo se smjenu šefa Udruge, jer je on kao bio glavni pobornik ulaska fondova.
Nitko nije ni slutio odakle taj preokret u pregovorima, ali zbog silnih polemika, fondovi su odustali. Jedan od glavnih razloga je, danas se saznaje, klauzula koju su tražili. Da bi osigurali novac i dodatne prihode oni su pismeno htjeli garanciju da talijanski klubovi neće barem deset godina poticati nikakve nove asocijacije ili ideju Superlige!?
Iz današnjeg kuta, kada se zna Agnellijeva uloga u Supeligi (bit će dopresjednik), klubovi (i Savez) su ogorčeni jer su uvjerenja da je namjerno kompromitirao pregovore koji su trebali donijeti boljitak svim klubovima, samo da bi ostvario interese Juventusa i svoje.
Kako je na tom tragu i Čeferin, kao predsjednik UEFA-e, s kojim je Agnelli igrao dvostruku igru, pregovarajući o novoj Ligi prvaka, a onda s tim informacijama aktivno radio na pokretanju Superlige, više je nego dovoljno materijala da bi se shvatila beskrupoloznost tog tipa. Agnelli je izigrao i povjerenje Udruge klubova Europe, (ECA), čiji je bio predsjednik i ujedno involviran u pregovaranje pozicija unutar UEFA-inih reformi europskih liga. Svima se, od subote, odbio javiti, ugasio je mobitel i čekao da Florentino Perez pokrene PR mašineriju promocije Superlige.
Prevario je sve suradnike u Italiji, Europi, u UEFA-i i pozicionirao je sebe i Juve u red onih koji su spremni zgaziti sve oko sebe za svoje interese. Njegova javna slika, ionako u Italiji (osim kod većeg dijela navijača Juvea) vrlo omražen, sada će biti dodatno osnažena kao glavnog negativca u svijetu nogometa...
Florentino Perez, kojem su 74 godine, još je na početku milenija iskazivao sklonost elitizmu i glamuru u nogometu. U prvom mandatu u Realu, iako je doveo tzv. galacticose i proizvodio spektakle izvan nogomet, okliznuo se upravo na tom elitističkom pristupu. Real Madrid jest glamurozan klub, ali ako nije nogometno “pokriven” rezultatima, niti jedan predsjednik ili politika ne mogu opstati.
Zato je Perez otišao 2006. godine, da bi se vratio tri godine kasnije i djelomice ipak postao racionalniji. No, sada je pokazao svoje pravo lice. U Španjolskoj mnogi tvrde, čak i u okruženju kluba, kako uz gradnju stadiona (650 milijuna eura), najavu dovođenja velikih zvijezda (Mbappe...) i s pokretanjem Superlige želi sebi za života stvoriti spomenik, a kao promotor i prvi predsjednik Superlige osigurati si mjesto u povijesnim almanasima kao veliki vizionar i reformator. Najgorljiviji mu pratitelj u, po nama, utopijskoj ideji uspjeha Superlige, Andrea Agnelli je bio sav uzbuđen, pišu talijanski mediji, kada mu je Perez došao u goste u Torino. Tamo su prije koji mjesec vjerojatno definirali strategiju koja je dovela do ubrzanog pokretanja te ideje Superlige već ovog ljeta.
Moćna dinastija
Agnelli, pripadnik dinastije koja je među najmoćnija u Italiji cijelo stoljeće, a koja je postala moćna temeljem proizvodnje popularnih automobila za mase i kao prestiž stvorili su brend Ferrarija, potpuno je okrenuo stil i pristupe obitelji samo u pravcu elitizma. I zato se odlično snašao s Perezom...
Kako će iz toga izići dva predvodnika Superlige pokazat će vrijeme. Ono što je sigurno, u nogometnoj Europi kod apsolutne većine poklonika, aktera, ali i kod političkih, sportskih i nogometnih djelatnika, obojica su stekli status neprijatelja broj 1 i 2. Nositi se s tim statusom najteže će biti mlađem akteru, koji se, čini se, precijenio i zaigrao igru koja bi mu mogla nanijeti dugoročno ogromne štete...