Mi moramo vidjeti što će Grad, koji će potez povući. Oni govore o Športsko-rekreacijskom kompleksu Svetice, stadionu Dinamo, atletskom stadionu i podzemnoj garaži. Kojim će se tempom i kako graditi, mi to za sada ne možemo reći. U svakom slučaju, možemo očekivati priču koja se može završiti tek za nekoliko godina - rekao je Dinamov predsjednik Mirko Barišić ne tako davno, a čini se kao prapovijest, 10. ožujka nakon zadnje Dinamove Skupštine.
Idealna prilika
Bilo je to nekoliko mjeseci nakon što se ponovno pokrenula priča oko gradnje ili rekonstrukcije stadiona, razgovori Dinama i Grada bili su intenzivni, a dogovor da stadion (novi ili rekonstruirani) svakako bude u Maksimiru. U sezoni u kojoj je Dinamo napravio velike stvari i na europskoj sceni zavladala je neka pozitivna vibra koja u javnosti, kao da su svi, čak i oni kojima ta tema nije draga, složili da je kucnuo trenutak za taj konačni zahvat. Dakako, s godinama svih silnih obećanja i propalih projekata kojih smo se naslušali, malotko se doista ushitio novim planom za stadion, ali ajde, možda ovaj put...
Dinamo stadion
No, onda opet “salto mortale”, COVID-19 i potres ugasili su “svjetlo na kraju tunela” i tako je 5. svibnja 2020., svoj 108. rođendan stadion opet dočekao s neizvjesnošću i nejasnom sudbinom. Da, stadion je otvoren 5. svibnja 1912., možda tada nitko nije mislio da će toliko dugo stajati na svom mjestu, no danas, 108 godina kasnije čini se kao da je čitava priča došla u slijepu ulicu.
- Bez suvremenog stadiona i kampa ne možete pretendirati biti pri vrhu europskoga nogometa. Odavno sam spoznao da se Dinamo sam mora upregnuti, jer nitko ništa neće napraviti. Učinili smo poneki iskorak, sad nas je sve zatekao i potres i pandemija, ali - ne odustajemo - rekao je nedavno, početkom travnja, obilježavajući svojih 20 godina na čelu kluba, za Dinamovu službenu stranicu, predsjednik Mirko Barišić.
Kao da ni on više ne vjeruje u da će ubrzo biti pomaka po tom pitanju.
Možemo bez ustezanja reći, najgore što se Dinamovu stadionu moglo dogoditi jest da ga ovaj potres ne ošteti previše. Da ga je srušio, odlomio mu dobar dio konstrukcije, tada bi svima bilo jasno da nema više čekanja, da se mora krenuti s projektom. Idealna prilika, pogotovo jer na stadionu u vrijeme potresa nije bilo nikoga pa urušavanje ne bi donijelo nikakve ljudske žrtve. No, nakon svega Maksimir je opet ni na nebu ni na zemlji. I to je možda i najbolja definicija situacije u kojoj je danas, na svoj 108. rođendan.
Dinamo stadion
Detaljni izvid
O čemu se radi? Drastičnih, katastrofalnih oštećenja nema, a stadion su, prošli i statičari. Konačna se procjena još čeka. Znamo da se i prije potresa pričalo o statici istočne tribine kao segmenta na kojemu treba poraditi, kad znamo da je Zapad gore prije svakog puštanja ulaznica u prodaju morao dobiti posebne dozvole, onda je jasno da bi nakon potresa situacija mogla biti i višestruko gora. Svaki novi statički pomak značio bi novi sigurnosni problem i rizik za publiku. Proći će, stoga, Maksimir uskoro detaljniji izvid i mjerenja statičara, prije konačne presude jest ili nije siguran za dolazak publike. No, ono što mu dotad ne ide u prilog jest da u ovom trenu Maksimir uopće nije gradski prioritet. Puno je razrušenih kuća, škola, bolnica, koje treba obnoviti, a stadion ionako trenutno ničemu ne služi. Nogomet se ne igra, a kad se i počne igrati, za mjesec, dva ili tri, u prvo će vrijeme sigurno biti prazan, bez publike. Pa, zbog toga, očito, sad i nije bitno je li statički potpuno čist.
Sve okolnosti koje su se “odigrale” zadnjih mjeseci, dakle, odigrale su se suprotno željama onih koji su se nadali novom pomaku u priči oko stadiona. Dinamo se prošloga tjedna pohvalio uređenim travnjacima. Hitrec-Kacian, kadetsko igralište, “sedmica”, uskoro i juniorsko igralište, to su tereni koji su dobili ili će dobiti novo ruho, na njima su Modri počeli trenirati, taj dio infrastrukture je poboljšan, moderniziran, rekli bismo - izgleda kao Wembley. No, sam stadion nastavlja svoj neizvjestan život, s onim istim pitanjem: “Hoćemo li ikad dočekati novi Maksimir?” Izgleda da su korona-kriza i potres samo povećali agoniju, “zeleno svjetlo” UEFA-e već je od ranije upitno, sad je pitanje i hoće li ga dobiti od nadležnih domaćih institucija, kakav će biti konačni nalazi statičara? Pokušali smo na tu temu dobiti neku informacija iz Dinama, no stadion je vlasništvo Grada, o službenim podacima o šteti od potresa klub nije nadležan pričati, na upit koji smo poslali Gradu još nismo dobili odgovor. Kad ga dobijemo, objavit ćemo ga.
Potres za blagajnu
Ali, svima je jasno da smo nakon ponekog koraka naprijed u priči oko rekonstrukcije ili gradnje Maksimira, sad opet otišli nekoliko koraka unatrag. Stadion, očito, nije prioritet, Dinamov pobjednički i euforični vlak nakon europskih rezultata pomalo usporava, a sam klub trenutno nije u situaciji da može, kako je Barišić često najavljivao, sam graditi stadion, ako mu ga Grad vrati u vlasništvo. Jer, neizvjesnost tržišta, zaustavljanje nogometa, sigurno je potres za Dinamovu blagajnu, još nitko ne za koliki.
I stalno kroz glavu prolazi jedan crni scenarij, na koji su ponekad znali pomisliti jedino pesimisti. Maksimir, jednostavno, postane neupotrebljiv, Dinamo privremeno odseli, recimo, u Kranjčevićevu, ili - Sesvete? I tamo, s vremenom, dok se čeka što će biti s Maksimirom, dok se obnavljaju bolnice i škole, zauvijek i ostane? Ne sumnjamo da ima i onih koje bi takav rasplet razveselio. A sad imaju i svojevrsni “alibi”.