Vijest o smrti Diega Armanda Maradone pogodila i rastužila milijune ljudi širom svijeta kao da su doživjeli gubitak nekog od najmilijih u vlastitoj obitelji. Diego je pojam generacija, pogotovo onih koje su odrastale ili trčale za loptom osamdesetih i početkom devedesetih godina proteklog stoljeća. Preminuo je doma od srčanog udara, dva tjedna nakon što je izašao iz bolnice gdje je bio hospitaliziran zbog operacije glave zbog krvnog ugruška.
Mnogo je nogometnih i sportskih legendi i ikona, svijet se od brojnih velikana opraštao dirljivo i sjetno, prisjećajući se njihovih veledjela koja će živjeti i nakon njih te se spominjati vječno, ali malo je bilo takvih kao Diego. U nogometu samo nekoliko. Po brojnima, zapravo mu nije bilo ravna.
Iza Maradone ostat će “Božja ruka“, pogodak rukom kojim je prevario suca u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. godine u Meksiku gdje je doveo Argentinu do naslova prvaka. To je bio njegov vrhunac, izabran je za najboljeg sportaša svijeta, a uvelike na tom Mundijalu temelji se i nagrada koju je podijelio s Brazilcem Peleom za najboljeg nogometaša 20. stoljeća. S iste utakmice i gol stoljeća, kakvim je službeno izabran drugi iz susreta Argentina - Engleska 2:0, kad je protrčao s loptom 66 metara i prevario petoricu igrača Tri lava da bi matirao Petera Shiltona.
Biće s drugog planeta
Zbog silnog talenta zvali su ga Zlatni Dječak, kao dijete imao je nadimak Pelusa, a kod nas se uvriježilo medijsko ime Mali Zeleni koje mu je nadjenuo pokojni doajen sportskog novinarska Zvonimir Magdić, oslikavajući ga kao biće koje se među ljude spustilo s drugog planeta. Argentinu je doveo i do finala Svjetskog prvenstva 1990. godine, s kojeg datira anegdota kad mu je Tomislav Ivković obranio jedanaesterac. I to već drugi put nakon što mu je 1989. uzeo stotinu dolara dobivši okladu da će mu zaustaviti šut na utakmici Kupa UEFA-e Sporting Lisabon - Napoli.
Drugu ponudu za okladu Maradona nije prihvatio... Ivković o tome rado govori jer Diego je bio takav pojam da bi se svatko tko je imao išta što ga s njima povezuje rado javno pohvalio.
Nitko nije igrao niti mogao igrati kao on. Sa 165 cm bio je niskog težišta, krasila ga je briljantna vizija i kontrola lopte, driblao bi kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu nižući po nekoliko suparnika, imao je gard pobjednika i bio pojava na terenu koja je momčad činila daleko jačom.
Poput blagoslova
Kao ofenzivni veznjak ili drugi napadač zabijao je puno, no ništa od navedenog ne opisuje ga dovoljno. On je jednostavno s loptom bio u ljubavnoj vezi. Kako ju je dodirivao, milovao i pazio, s koliko ju je osjećaja odigravao i šutirao… i obilno mu je vratila. Puno godina nakon kraja njegove karijere, koji su obilježili droga i incidenti, pojavio se u Münchenu na jednoj revijalnoj utakmici. Ostali smo “paf“.
U veteranskom dobu, s tko zna koliko kilograma viška, među svim tim svjetskim asovima kad je on primio i odigrao loptu, ništa više na stadionu nije imalo smisla. Sve je ostalo postalo prosjek, čak bljedilo i dosada. Samo je Diego imao takav dodir s loptom, samo on i nitko više. Oh, bili smo blagoslovljeni u čemu smo nekad uživali, a danas možemo samo sanjati, pomislili smo u tom trenu. Ni Messi, niti itko drugi. Tako je odigravao čudesne rabone, pucao slobodnjake stilom koji su svi proučavali, nije bilo igrača koji je s toliko lakoće mogao zavrnuti loptu iz “mrtvog kuta”…
Njegovi su transferu u Barcelonu i kasnije u Napoli bili svjetski rekordi, ali tada se vratio daleko manji novac jer radilo se o pet milijuna funti u prvom i 6,9 milijuna funti u drugom slučaju. U Barceloni nije ostavio trag kakav se očekivao da bi od Napolija napravio dvostrukog prvaka Italije u doba kad su se tukli s moćnim Berlusconijevim Milanom.
I nigdje nije toliko obožavan, osim u Argentini, kao podno Vezuva. Igrom sudbine upravo je Rijeka dobila priliku odigrati prvu utakmicu na njegovu San Paolu, gdje su ga nosili na rukama i voljeli do beskraja, nakon smrti njihova božanstva.
Napulj se noćas oprašta od Najvećeg
Kad bi se ova utakmica igrala s publikom i pljeskao bi i plakao cijeli stadion. Diego je Napoli od malog provincijskog kluba digao u orbitu, a nakon njega nikad nisu ponovili takve rezultate.
Otišao je u ožujku 1991. godine umočen u aferu s kokainom.
Pele je zabio više golova, Messi osvojio više trofeja. Kad se govori o Maradoni, nisu potrebne brojke, tko ga je gledao jasno mu je u čemu je razlika. Samo je on imao takvu umjetničku finoću, taj “potez kistom“ koji otkriva genija, i koliko će god pojedini treneri kazati da je dosta toga i naučio, da nije sve stvar talenta, nitko drugo to nije mogao tako svladati… Još da nije toliko tulumario, i tako kontroverzno funkcionirao, tko zna što bi sve napravio. No, to je dijelom nadoknađivao tako što je imao vlastitog kondicijskog trenera po čemu je bio ispred svojeg vremena.
Ovjenčan novcem, slavom i nagradama, s godinama je gubio konce vlastitog života. Mislio je da za njega nema granica, da može sve što poželi. Igrao je na četiri Svjetska prvenstva, a s posljednjeg je 1994. neslavno izbačen zbog pozitivnog nalaza na doping-kontroli. Kao trener i menadžer nije bio uspješan, a prerana smrt s tek 60 godina vjerojatno je konačna posljedica. Taj 25. studenog očito je dan kad odlaze osebujni genijalci - George Best prije 15 godina. I sada on.
Premalo je riječi...
O Diegu su snimljeni filmovi i napisane knjige, ali svako djelo izgleda nepotpuno. Što god je rečeno, kao da nije do kraja sve kazano. Triput je bio u Hrvatskoj. Kao kapetan reprezentacije Argentine 1994. godine na prijateljskoj utakmici u Maksimiru koja je završila 0:0, kad je obišao i grob Dražena Petrovića, na nogometno-teniskoj humanitarnoj akciji 2005. godine u Novom Vinodolskom gdje je igrao tenis s Goranom Ivaniševićem te 2016. kad je navijao za argentinsku Davis Cup reprezentaciju u finalu odigranom u Areni.
Davor Šuker od hrvatskih sportaša s njim je bio najbliskije vezan, skupa su igrali u Sevilli, a pozvao ga je i na spektakularan oproštaj 2001. godine u Buenos Aires. Tvrdnja koja nije dokazana je da je po majci Dalmi imao hrvatske korijene. S Korčule. Sam je kazao da to ne zna, ali nema ništa protiv.
