Zlatka Kranjčara danas će se mnogi prisjetiti kao trofejnog trenera i izbornika koji je hrvatsku reprezentaciju odveo na Svjetsko prvenstvo u Njemačku 2006. godine, ali Cico je bio još veći igrač, istinski as, markantan i impozantan na terenu, amblem svakog kluba u kojem je igrao a posebno Dinamove šampionske 1982. godine.
- Jako me potresla vijest o smrti Cice Kranjčara. Nisam imao prilike s njime surađivati, ali sve što znam o njemu i sve što sam čuo potvrđuje da je bio veliki igrač i veliki trener. Legenda Dinama i kasnije reprezentacije kao izbornik, te što je posebno bitno izniman i vrhunski čovjek - kazao nam je o preranom odlasku Purgera agramerskog štiha aktualni izbornik Vatrenih Zlatko Dalić, dodajući:
- Moja iskrena sućut njegovoj obitelji. Napustio nas je još jedan sportski velikan, polako odlaze jedan za drugi, Žalostan sam. Što se ovo događa? Kranjčar je naprosto čovjek o kojem možeš govoriti samo lijepe riječi. U svakom kontaktu koji sam imao s njim doživio sam ga kao iznimnog džentlmena.
Prvi kapetan Hrvatske
Cico je bio najveći “plavi devet“ nakon Dražana Jerkovića. Teško je i dokučiti o koliko bismo grandioznoj karijeri pričali da je u njegovo doba Hrvatska imala vlastitu reprezentaciju, koja je toliko pomogla generacijama igrača nakon početka devedesetih godina. Na koliko bi najvećih natjecanja igrao, vjerujemo i na nekima na koja se Jugoslavija nije ni plasirala poput Svjetskog prvenstva 1986. godine održanog u Meksiku, Ma, imao bi stotinu nastupa za nacionalnu momčad, što bi mu otvorilo i vrata najvećih svjetskih klubova.
Uzor generacijama
No, Cico je Hrvatsku dočekao tek 17. listopada 1990. godine i ostat će zapisan u povijesti kao prvi kapetan modernog doba reprezentacije na utakmici s SAD-om u njegovom Maksimiru. Tada ga je tek mjesec dana dijelilo od 34. rođendana i kasnije je odigrao samo još jednu prijateljsku utakmicu s Rumunjskom u Rijeci na kojoj je zabio i svoj jedini pogodak u pobjedi 2:0. Na svjetskom ili europskom prvenstvu nikad nije zaigrao. Za Jugoslaviju je dobio šansu svega 11 puta i u tim susretima dao je tri pogodaka. Nakon što je otišao iz Dinama s 27 godina i blistao u Rapidu u čuvenom tandemu Kra-Kra (Kranjčar - Krankl) kojeg je Otto Barić 1985. godine doveo do finala UEFA-inog Kupa pobjednika kupova, izbornici ga nikad više nisu zvali.
Marijan Kustić, izvršni direktor Hrvatskog nogometnog saveza, o Kranjčaru je kazao:
- Hrvatska nogometna, ali i cjelokupna sportska obitelj izgubila je jednog od svojih najsjajnijih članova. S posebnom tugom i žaljenjem primio sam vijest o preranom odlasku istinskog hrvatskog nogometnog velikana koji je ostavio trajni i neizbrisiv trag na hrvatski nogomet i hrvatsku nogometnu reprezentaciju, te je ispisao neke od najljepših stranica u povijesti domaćeg nogometa. Cicu Kranjčara pamtit ćemo kao istinsku ikonu. On je zahvaljujući svojem nogometnom umijeću i ljudskim vrijednostima bio i ostao uzor brojnim generacijama nogometaša, sportskih djelatnika te zaljubljenika u nogomet diljem Hrvatske i svijeta. Cico Kranjčar zauvijek će zlatnim slovima ostati upisan u povijest hrvatskog i zagrebačkog nogometa kao vrhunski igrač, prvi kapetan naše reprezentacije te izniman stručnjak i trofejni trener koji je u svojoj trenerskoj karijeri poseban trag ostavio upravo kao izbornik Vatrenih. U ime Hrvatskog nogometnog saveza i osobno i ovim putem upućujem izraz iskrene sućuti i suosjećanja svim članovima obitelji Zlatka Kranjčara, njegovoj supruzi Elviri, kćerki Lani, sinu Niki te prijateljima - rekao je Marijan Kustić.