Marko Livaja bez premca je najbolji igrač HNL-a, nogometaš koji stvara razliku u gotovo svakoj utakmici. S 28 godina igra u životnoj formi i jasno je da ima "cementirano" mjesto u reprezentaciji Hrvatske. Ali, postavlja se i logično pitanje je li Livaja rješenje izbornika Dalića za ulogu prvog "špica"? Jer, gledajući Livaju u Maksimiru, gdje je prvi pogodak postigao, a za drugi asistirao, u oba navrata se našao u poziciji klasičnog "špica".
Kod prvog je pogotka primio loptu poput Šukera u onoj pobjedi protiv Irske također na Maksimiru, u susretu kada je Kovač uputio dugu loptu, a Šuker u trećoj minuti sudačke nadoknade poslao loptu iza Shaya Givena za pobjedu Hrvatske prije 22 godine na Maksimiru. U Hajduku je dolaskom Dambrauskasa dobio ulogu "devetke", istu koju je mu je uglavnom pružao i Dalić tijekom recentnih nastupa Livaje za Vatrene ove jeseni. Dambrauskas je za razliku od Gustafssona maknuo napadača ispred Livaje gurnuvši "desetku" Bijelih u poziciju najisturenijeg igrača. Livaja iz te pozicije ima maksimalnu slobodu, može se povući natrag, može se "sakriti" i na krilnoj poziciji, ali Livaja je središnji napadač, uz kojeg igraju dva krila u formaciji koja "pluta" između 4-2-1-3, odnosno, 4-2-3-1, ovisno o poziciji slobodnog veznjaka Krovinovića. No, u svakoj formaciji Livaja je "devetka". Iz te pozicije u proteklih pet utakmica s Dambrauskasom postigao je pet zgoditaka, od kojih je tri ubacio u mrežu Rijeke i Dinama u važnim i velikim gostujućim pobjedama.
Dambrauskas je našao "devetku", a pritom je i Daliću ponudio opciju. Hrvatski izbornik već dulje vrijeme traži središnjeg napadača jer iako je Petković figurirao kao sigurni vlasnik "devetke", nakon Eura je izgubio taj status. U rujnu je Dalić pokušao s Čolakom, a potom se okrenuo Kramariću. U Dalićevih 4-3-3 napadač Hoffenheima je "špica", međutim, dobro je znano da 30-godišnji napadač nerado igra tu poziciju. Još dok je bio u Rijeci djelovao je iz pozadine, uživao u ulozi drugog špica kod Keka. U Hoffenheimu također nije središnji napadač, što govori i njegova statistika. U 13 utakmica ima dva pogotka i sedam asistencija. Kramarić sad uživa u ulozi kreatora, igrača koji upošljava suigrače, a ne čeka loptu u šesnaestercu. Jasno je da može igrati i "devetku", ali isto je tako razvidno da je njegova idealna pozicija u tercetu iza "špica" u formaciji 4-2-3-1. Zato se Livaja nameće kao prvo rješenje u ovom trenutku, tim više što je Dalić gurnuo Livaju na tu poziciju i prije nego li se promijenila Livajina uloga u Hajduku.
Za Vatrene je Livaja debitirao je u rujnu 2018. u prijateljskoj utakmici s Portugalom nanizavši te jeseni četiri utakmice u dresu Vatrenih. Igrao je tada za atenski AEK, s 24 godine još uvijek je bio neukrotive naravi koja ga je, s obzirom na količinu znanja i talenta, sigurno koštala i puno veće karijere. U trenutku kada je bio u sjajnoj formi u grčkom prvaku, napredak je zaustavio crveni karton kojeg je dobio nakon dvoboja s mađarskim Mol Fehervarom, propustivši potom četiri utakmice Lige prvaka. Dalić mu je tada, u jeseni kada je Hrvatska tražila nasljednika Mandžukića, ponudio četiri nastupa od koji je tri utakmice igrao na poziciji središnjeg napadača. Protiv Portugala je startao, kontra Španjolske mijenjao Santinija, a protiv Engleza Rebića na "devetki".
Sličan je pristup prema Livaji iskazao Dalić i tijekom zadnjeg kvalifikacijskog ciklusa. Zabilježio je nastupe u svih sedam kvalifikacijskih dvoboja za Katar otkad je pored tri mjeseca ponovno uvršten među Vatrene. Povratnički debi upisao je u Moskvi s Rusijom ulaskom s klupe, nastavio protiv Slovačke mijenjajući Čolaka, a jedini nastup u ulozi prvotimca imao je na Poljudu kontra Slovenije kada je u pobjedi 3:0 postigao premijerni zgoditak za Vatrene. Od tada je njegova forma još snažnije krenula uzlaznom putanjom i nema spora da je recentnim izdanjima istaknuo najozbiljniju kandidaturu za prvog "špica" Vatrenih.