Mario Pašalić je možda i ogledni primjerak svih linija Gasperinijeve doktrine. Kad je došao u Bergamo prije dvije godine, pratio ga je tek tihi odjek sezone u Milanu, no kako je vraćen Chelseaju, koji ga je uvijek posuđivao drugima i to naplaćivao, nova epizoda u Bergamu smatrala se okvirom sporedne uloge.
Gasperini je u njemu odmah prepoznao potencijale koji se uklapaju u njegove vizije. Pašalić je snažan, a tehnički izvrstan. Sposoban je igrati sve pozicije u veznom redu, niže i više u četvorci. Ima moć da se ubacuje u završnicu, jako dobrog je skok šuta glavom i efikasan je. Na karakternom planu, voli trenirati i disciplinirano slijediti trenerove upute.
Napose, Pašalić je ponizan tip, ne prepušta se zadovoljstvu zbog nekoliko dobrih partija, a uvijek se podređuje interesu kolektiva. Nije odmah postao prvotimac, kao što nije odmah bilo očito da će ga Atalanta otkupiti od Chelsea. No, kako je rasla Atalanta, tako je iskoračivao Pašalić.
U prvoj sezoni 42 nastupa, prosječno 48 minuta, uz 8 golova i 6 asistencija. U ovoj sezoni je na 38 nastupa, uz 11 pogodaka i 7 asistencija, ali uz 76 minuta prosjeka! I to sa 6 startnih od 8 utakmica u Ligi prvaka, odnosno sa 26 starta u 32 prvenstvene utakmice. U prethodnoj sezoni je u 38 kola startao tek 17 utakmica. To pokazuje Gasperinijevu vjeru u njegove moći i očiti napredak, a što je Atalanta potvrdila time što je otkupila njegov ugovor od Chelseaja za 15 milijuna eura. Za klub iz Bergama to je jedan od većih transfera, odnosno kupovina.
Sve su to sjajne stvari i za reprezentaciju Hrvatske. U kojoj već sada Pašalić vrlo ozbiljno nameće kandidaturu za poziciju u srednjem redu. Njegov se učinak u Atalanti teško može zanemariti. Pašalić može igrati na više pozicija veznog reda, donosi moć u trci i duelu, sposobnost ulaska u završnicu i efikasnost. Dakako, postoji jedna točka mogućeg prijepora. Pašalić je izvanredan kao dio momčadi koja igra u visokom ritmu, po automatizmima i jasnim organizacijskim pristupima trenera Gasperinija.
Svojevremeno je odlično tako igrao i Jurić u Genoi, kada ga je Bilić pozvao u reprezentaciju. No, Jurić se nije uklopio u tadašnju momčad Vatrenih, koja je igrala po nekom drugom sustavu i pristupu. Pašalić je nešto drugačiji tip igrača i mlađi je. Uz to, o njemu stariji reprezentativci pričaju vrlo pozitivno i prepoznaju novu vrijednost koju je dobio u Atalanti.
Logično bi bilo da se ona iskoristi i u Dalićevim taktičkim kombinacijama.