Popis igrača za predstojeći Euro obuhvatio je, više-manje, sve očekivane reprezentativne kandidate. Iako je u nas nacionalni sport stalno nešto osporavati i predbacivati, Dalićevi izbori dopuštaju jako mali prostor za uobičajeno cjepidlačenje. To je već prva dobra posljedica objave rostera. Na Euru će biti oni koji spadaju u kategoriju “to je to”. Može se uvijek u nekom imenu tražiti pro et contra u odnosu na neko drugo nepozvano, ali najvažniji reprezentativni kandidati su na popisu. I sada se treba samo nadati da će svi pozvani biti zdravi i fizički fit do početka natjecanja.
Sasvim je sigurno da je Daliću podosta u bistrenju dvojbi pomoglo povećanje kvote igrača s 23 na 26. S obzirom na iznimne napore prošle “pandemijske” sezone, činjenicu da su igrači praktično godinu dana u stalnom drilu, odluka o povećanju broja igrača od strane UEFA-e je dobra odluka. Dalić je standardnog broja ostao samo kod vratara, dok je po svakoj “igračkoj” liniji dodao po jednog kandidata više. Tako se još više suzio prostor za primjedbe. Kao što je imenovanjem osam igrača za pretpoziv dao naslutiti i koji će biti mlađi izbori za jesenski nastavak reprezentativnih natjecanja, a ujedno im ostavio nadu da bi se u slučaju potrebe mogli naći u konkurenciji već za Euro...
Zlatko Dalić od prvog dana inzistira na koheziji grupe. Nerijetko u promociji toga pretjeruje (javno ponavljanje), ali iskustva uče da je homogenost reprezentacije jedan od najvažnijih aduta. U tom kontekstu možemo, primjerice, gledati na poziv Badelju, koji je u 33. ljetu i protekle se dvije godine nalazio u ulozi vatrenog statista. Dalić je, međutim, procijenio da je svojim ponašanjem i doprinosima reprezentaciji zaslužio zaokružiti reprezentativnu karijeru na velikom natjecanju. Istodobno je dodatno pomladio, odnosno, osvježio redove pozivanjem Gvardiola, Ivanušeca i Domagoja Bradarića, koji će uz Brekala i Vlašića predstavljati najavu i pripremu bliže budućnosti reprezentacije.
Tehnički gledano ova grupa nudi uobičajenu visoku razinu Hrvatske, raznovrsnost igračkih profila za razne načine igre, ali i nikad viši standard motoričnosti. Vatreni su dugo godina djelovali selekcija s oskudicom brzih i vižljastih igrača, moćnih prodornih bočnih igrača. Zlatko Dalić sada ima podosta izbora i u tom smislu. Dakako da će puno toga u učinku ovisiti o svježini, odnosno, fizičkom stanju igrača. Na stranu napor sezone, dva su igrača ona koja izazivaju najviše brige u kontekstu važnosti u igri Vatrenih. Prvi je Šime Vrsaljko, koji nije dugo igrao (preko dva mjeseca) i nedostaje mu ritma, a njegov je potencijal osobito značajan za igru momčadi. Drugi je Bruno Petković, koji je opterećen ozljedom ramena i nekako se održavao da bi stigao do Eura. Petković je jako važan akter u Dalićevim taktičkim geometrijama i nadajmo se da će, kao i Vrsaljko, biti spreman pružiti najbolje od sebe sada kada je najpotrebnije.